Johnson je klaun i lažov, ali ima ludu sreću: protiv njega stajali su nikad gori laburisti. A što sad s Brexitom?

Noćas, nakon objave da je pobijedio u svojoj izbornoj jedinici, Johnson je poručio da su ovi „povijesni izbori” dali priliku novoj vladi „da poštuje demokratsku volju britanskog naroda”, aludirajući, dakako, na rezultate referenduma o EU održanog u lipnju 2016. godine.

1. Referendum o Brexitu

Izvanredni izbori brendirani su kao svojevrsni referendum o Brexitu. Onaj pravi, prije tri i pol godine, završio je tijesnom pobjedom zagovornika izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije. Nakon mjeseci političke drame u Westminsteru, gdje se zastupnici nisu mogli složiti ni oko jedne verzije Brexita, Britanci su u četvrtak dobili priliku neizravno se izjasniti što zapravo žele, jesu li još uvijek za izlazak i koji im je scenarij napuštanja EU-a najprihvatljiviji.

Prema osvojenim mandatima, ispada da Britanci žele Brexit i to po Johnsonovim uvjetima. Ali postoci osvojenih glasova u cijeloj zemlji daju ipak malo drugačiju sliku. Konzervativna stranka i Stranka Brexit – dvije političke opcije koje su se izričito zalagale za izlazak – zajedno nisu osvojile preko 50 posto glasova. S druge strane, stranke koje su bezrezervno podržavale ostanak ili drugi referendum, jako su daleko od natpolovičnog postotka glasova, ako im se ne pribroje postoci laburista. A s laburistima je stvar malo kompliciranija: dio njihovih birača svakako je pro-EU nastrojen, ali lider stranke Jeremy Corbyn je euroskeptik koji se nije htio izjasniti kako bi glasao na eventualnom novom referendumu.

2. Uvjerljiva pobjeda Johnsona

Činjenica da torijevci imaju uvjerljivu većinu, osim što se može pripisati i većinskom izbornom sustavu (gdje u izbornoj jedinici pobjeđuje onaj tko ima makar jedan glas više od protukandidata, a svi ostali gube), može se dijelom objasniti i zasićenošću Britanaca Brexit-dramom. „Odradimo Brexit”, glavna Johnsonova poruka u kampanji, sigurno je imala odjeka među biračkim tijelom izmorenim neprestanim odgađanjem raspleta.

Za razliku od torijevaca, poruka Laburista bila je prilično zbrkana, osobito na temu Brexita koji je dominirao ovom kampanjom. Razlog za to je već spomenuti euroskepticizam njihovog čelnika Corbyna. On je, pod pritiskom stranačke baze koja je eurofilnija od njega, obećao da će ispregovarati novi sporazum s EU-om i onda pitati građane da biraju između njegovog sporazuma i ostanka u EU. Prvo, nije uopće bilo sigurno da bi EU pristala na još jedne pregovore. Drugo, to znači produljenje neizvjesnosti na još najmanje pola godine. Treće, Corbyn nije uopće htio reći kako bi on glasao. Na referendumu 1975. godine, za vrijeme laburističke vlade Harolda Wilsona, Corbyn je bio za izlazak. Većina Britanaca tada je bila za ostanak.

Na kraju, iako su i Johnson i Corbyn relativno nepopularni među biračima, u ovoj neslavnoj utrci pobjeđuje Corbyn. Prema Institutu YouGov, koji redovito prati raspoloženje građana, početkom prosinca samo je četvrtina Britanaca smatrala da bi vođa laburista bio dobar premijer, dok je za Johnsona isto mislilo 41 posto ispitanika.

3. Povijesni rezultati laburista i torijevaca

I Konzervativna i Laburistička stranka ostvarile su povijesne rezultate. Ali ne jednakog predznaka. Dok su Johnsonovi torijevci zabilježili povijesnu pobjedu, laburisti nisu već desetljećima na izborima prošli ovako loše, možda ne toliko po postotcima glasova, nego po osvojenim mandatima.

Laburistička stranka desetljećima nije imala ovako malo zastupnika u donjem domu britanskog parlamenta. Po postotku dobivenih glasova u cijeloj zemlji prošli su, doduše, bolje nego, recimo, 2015. ili 2010. godine, ali su osjetno pali u odnosu na prošle izbore, prije dvije godine. Ti izbori 2017. godine bili su prvi na kojima je stranku vodio Jeremy Corbyn.

Laburisti su tada osvojili 40 posto glasova, nedovoljno da imaju većinu u parlamentu (ponovno, zbog većinskog sustava glasovanja), ali im je to, po postocima, bio najbolji rezultat od 2001. i Tonyja Blaira. Britanski izbori se, međutim, ne dobivaju postotcima, nego osvojenim mandatima – a tu je Corbyn dramatično podbacio.

Torijevci također bilježe povijesne brojke na biralištima. Zadnji put su ovakve rezultate imali u vrijeme premijerke Margaret Thatcher: 1979. godine u postocima; 1987. godine u mandatima. Na ovim izborima uspjeli su preoteti laburistima neka od njihovih stranačkih uporišta, koja su po 50 pa i više godina bila u rukama laburističkih kandidata.

4. Budućnost Laburističke stranke

Jeremy Corbyn je prošlost – barem bi tako trebalo biti nakon katastrofalnog rezultata, po kojem laburisti imaju u parlamentu najmanji broj zastupnika još od 1935. godine. Razmjeri neuspjeha počeli su se nazirati s objavom izlaznih anketa u četvrtak navečer: jedan od Corbynovih bliskih saveznika John McDonnell već je tada na BBC-ju priznao da će, ako se ankete potvrde, to biti izuzetno razočaravajuć rezultat za laburiste.

Corbyn, međutim, nije dao neopozivu ostavku, mada je najavio da neće voditi stranku na sljedećim izborima. Namjerava ostati na čelu laburista i nadgledati „razdoblje promišljanja” u stranci koja treba odlučiti kako dalje. Najveći udarac im je zadao ne samo konačni skor, nego neuspjeh u izbornim jedinicama u kojima desetljećima nisu znali za poraz.

Corbyn i njegovi saveznici krivnju za loš ishod svaljuju na Brexit i činjenicu da je ta tema progutala sve ostale, uobičajene teme izbornih kampanja, poput stanja u zdravstvenom sustavu i slično. No, lako je sada kriviti Brexit za sve nevolje, ali to sigurno nije jedini razlog laburističkog potopa. Uostalom, i u samoj stranci već se javljaju glasovi koji nisu skloni pripisati krivnju Brexitu, nego upravo Jeremyju Corbynu i njegovim izrazito lijevim uvjerenjima.

Čim su počeli stizati prvi rezultati, u laburističkim redovima krenula je stoga bitka za budućnost stranke: hoće li slijediti Corbynovu politiku koja je stranku okrenula oštro ulijevo, što im se na ovim izborima očito nije isplatilo. Ili će izabrati vođu čiji će svjetonazor i politike vratiti stranku na treći put Tonyja Blaira i Gordona Browna? Ta će se borba voditi još barem nekoliko mjeseci, do izbora novog vodstva, što je idealan poklon Johnsonu. Ako se oporba bavi sama sobom, nitko se neće ozbiljno baviti Johnsonom.

5. Sudbina Liberalnih demokrata

Liberalni demokrati pod vodstvom Jo Swinson doživjeli su ozbiljan poraz – točnije, ozbiljan poraz doživjela je njihova pomalo kontroverzna izborna strategija. Mlada britanska političarka stranku je preuzela prije nekoliko mjeseci i dosta je samouvjereno najavljivala da bi mogla postati nova britanska premijerka. U jednom trenutku, prije nego što je parlament (legalno) raspušten zbog izbora, liberali su u anketama uživali do 20 posto podrške. Najavljivalo se da bi mogli osvojiti stotinjak mandata, što bi bio dramatičan porast u odnosu na prethodne izbore.

Glavni izborni adut Liberalnih demokrata bio je, međutim, vrlo riskantan. Kao jedna od manjih stranaka koje su se otvoreno zalagale protiv Brexita, Liberalni demokrati dugo su agitirali za novi referendum na kojem bi birači ponovno odlučivali o članstvu u EU. No, onda je njihova (sad već bivša) čelnica povukla drastičan potez: ako osvoje vlast, jednostavno će odustati od članka 50., dakle otkazat će Brexit. Zašto je to bilo vrlo riskantno? Takva strategija mogla je pridobiti neke hardcore proeuropski orijentirane birače, ali je istovremeno sigurno udaljila dio građana koji su smatrali da nije demokratski da se takva odluka donosi bez referenduma.

U kombinaciji s izbornim sustavom, koji favorizira dvije najveće stranke, Liberalni demokrati dobili su na kraju 11 zastupnika, jednog manje nego prije dvije godine. Jo Swinson izgubila je izbore u svojoj izbornoj jedinici. I odstupila s mjesta čelnice stranke.

6. Škotski referendum o neovisnosti

Škotska nacionalna stranka (SNP) rasturila je na biralištima. Osvojili su 48 mandata, 13 više nego prije dvije godine. Prema analizama britanskih medija, SNP je izbacio iz igre Jo Swinson u njezinoj izbornoj jedini i preuzeo značajan broj mandata koje su torijevci i laburisti u Škotskoj bili osvojili 2017. godine.

Njihova čelnica Nicola Sturgeon odmah je najavila da će tražiti drugi referendum o škotskoj neovisnosti. Rezultati „jasno podupiru da Škotska treba odlučivati o svojoj sudbini, a ne da drugi odlučuju umjesto nas”, poručila je Sturgeon. „Boris Johnson ima mandat da izvede Englesku iz Europske unije, ali mora prihvatiti da ja imam mandat da osiguran Škotskoj izbor za drugačiju budućnost”, dodala je, prema izvješću BBC-ja, liderica SNP-ja. Škotska se na referendumu 2016. godine opredijelila za ostanak u EU (ali je u cijelom Ujedinjenom Kraljevstvu prevladala opcija za Brexit).

U rujnu 2014. godine Škotska je imala referendum o neovisnosti. Na njemu je 55,3 posto birača bilo protiv neovisnosti. No, okolnosti su bile drugačije: tada se još nije razmatrala mogućnost da Britanija napusti Europsku uniju. SNP se na izborima zalagao za novi referendum o EU, a sada su aktualizirali i pitanje novog škotskog referenduma.

Nicola Sturgeon svjesna je da nisu svi glasači SNP-ja pobornici neovisnosti. Ali smatra da joj izborni rezultat daje pravo da ponovno inzistira na referendumu, za koji – da bi bio valjan – trebaju pristanak britanske vlade. Izgledno je da Johnson na to neće pristati. Ujedinjeno Kraljevstvo treba se, dakle, pripremiti na novu, žestoku političku raspravu o svojoj budućnosti.

7. Je li ovo konačno kraj drame?

Prvih sto epizoda političke sapunice oko Brexita ovim je izborima vjerojatno završeno: Johnson ima dovoljnu većinu u parlamentu da kroz njega progura svoj sporazum s EU-om prije isteka roka za Brexit, 31. siječnja 2020. godine. To znači da Britanija ne bi trebala ispasti iz Europske unije krajem siječnja bez ikakvog dogovora s Bruxellesom, u tzv. neuređenom Brexitu od kojeg osobito strahuju poduzetnici koji trguju s Europskom unijom i posluju na europskom zajedničkom tržištu. Ali to definitivno nije kraj.

Vrlo skoro pozornost Bruxellesa i Londona usmjerit će se na novi deadline, kraj prosinca 2020. godine, što je zacrtani rok u kojem bi EU i Ujedinjeno Kraljevstvo trebali dogovoriti sporazum o budućim trgovinskim odnosima. Britanski poduzetnici nisu ostavili Johnsonu ni trenutak za slavlje: „Pravi posao tek počinje”, poručila je, kako prenosi Hina, generalna direktorica Konfederacije britanske industrije Carolyn Fairbairn, dodavši da tvrtke traže jamstva da se neće ponovno suočiti s Brexitom bez dogovora. U slučaju da do kraja godine ne bude dogovora, Britanija bi napustila EU bez uređenih budućih trgovinskih odnosa, pa bi tvrtke morale poslovati po pravilima Svjetske trgovinske organizacije, koja su nepovoljnija u odnosu na sadašnju situaciju i u odnosu na eventualni sporazum. Britanski poduzetnici to žele izbjeći.

Johnson je obećao da neće produžiti prijelazno razdoblje – koje kreće od kraja siječnja, a završava krajem godine – u kojem Britanija i dalje slijedi europska pravila, ali nema pravo suodlučivati. A 11 mjeseci, po mišljenju mnogih analitičara, nije dovoljno da se dogovori sveobuhvatni trgovinski sporazum. No, s Johnsonom se nikad ne zna. Tvrdio je da neće odgađati ni Brexit, pa je na kraju morao. Jednako bi tako mogao produljiti i prijelazno razdoblje. Dakako, ne bez višemjesečne drame i natezanja, kako je bilo i zadnjih mjeseci oko Brexita.