Kada bi Plenković i postao šef NATO-a, čime bi to upravljao? Veteranka iz samog vrha Saveza: 'To vam je carstvo dosade i ne-tema'
Koja je zapravo uloga glavnoga tajnika Saveza, za koju bi, kako se nagađa, kandidat mogao biti i Plenković
Posljednjih se dana ponovno šuška o međunarodnoj karijeri premijera Andreja Plenkovića i to, ni manje ni više, nego u kontekstu vodeće pozicije u NATO-u. Jens Stoltenberg najesen navodno definitivno odlazi s dužnosti glavnog tajnika Sjevernoatlantskog saveza, a kao jednog od mogućih nasljednika švedski mediji spomenuli su Plenkovića.
On je, pak, takve napise komentirao ironično, izbjegavajući dati konkretan odgovor na pitanje o mogućoj kandidaturi. No, što uopće nosi uloga glavnog tajnika NATO saveza koji je prošlog tjedna proslavio 74. rođendan i odnedavno, ulaskom Finske, broji 31 zemlju članicu?
Čini se da je savez, s obzirom na poodmaklu dob, dobroga zdravlja – posebno za nekoga tko je pretrpio krizu srednjih godina nakon pada Berlinskog zida te je već bio proglašen klinički mrtvim, piše britanski The Times. Podsjetimo, francuski predsjednik Emmanuel Macron je 2019. proglasio NATO “moždano mrtvim”.
Međutim, iza kulisa, njegove sposobnosti možda nisu tako oštre kao što se čine, sudeći po insajderskom izvještaju Stefanie Babst, koji će ovog mjeseca u formi knjige biti objavljen u Njemačkoj.
Kako zapravo izgledaju NATO rasprave
Gospođa Babst je njemačka sigurnosna analitičarka koja je 22 godine bila na visokim položajima u NATO-u, među ostalim zamjenica pomoćnika glavnog tajnika te šefica internog strateškog think tanka. Ona Sjevernoatlantski savez opisuje kao organizaciju “koju sputavaju nacionalno politikantstvo, birokratska skleroza i institucionalna kratkovidnost”.
Prema njoj, dnevni sastanci na vrhu Vijeća saveza u biti su diplomatski oblik japanskog Noh kazališta u kojem predstavnici država članica imaju iste “ritualizirane” pokrete, bez ikakvih naznaka žive ili napredne rasprave. Stoga, smatra Babst, dolazi do toga da NATO prečesto reagira na događaje, umjesto da ih predviđa ili oblikuje.
Upozoravala NATO na Rusiju prije aneksije Krima
Babst je 2012. godine imenovana šeficom odjela za strateško predviđanje, koji je zadužen za razotkrivanje prijetnji koje će narednih godina identificirati “slijepe točke” saveza. Njezin tim, mješavina iskusnih vojnih časnika, mlađih vojnika i diplomata, vrlo se brzo fokusirao na Rusiju.
U nekoliko mjeseci njezin odjel je sastavio izvješće o načinima na koje bi Vladimir Putin mogao pokušati podjarmiti Ukrajinu i druge istočnoeuropske države, poput Moldavije. To je izvješće potom cirkuliralo u vrhu NATO-a.
U svojoj knjizi Sehenden Auges, čiji bi se naslov mogao slobodno prevesti kao Oči širom otvorene, Babst se prisjeća da je analiza hvaljena kao tehničko remek-djelo. Ipak, neke države članice, rečeno joj je tada, jednostavno su “rezervirane” prema promjeni strategije prema Rusiji. Stoga nisu poduzete nikakve daljnje radnje. Četiri mjeseca kasnije, Rusija je napala Krim.
Nezainteresiranost glavnog tajnika za izvješća
Nije to bio jedini put da su upozorenja Stefanie Babst i njezina tima naišla na zid, bilo zato što su ih neke države članice smatrale politički nepodobnima ili zato što su jednostavno zahtijevali određeni stupanj neugodno otvorene rasprave, piše The Times.
“Tako smo 2013. silno željeli skrenuti pozornost glavnom tajniku na Kinu, međutim, ona tada nije bila značajna opasnost na radaru”, kazala je Babst. Tvrdi da su neke od najmoćnijih osoba Saveza – uključujući Jensa Stoltenberga, glavnog tajnika u odlasku, i Lorda Peacha, koji je predsjedao NATO-ovim vojnim odborom od 2018. do 2021. – pokazale malo ili nikakvo zanimanje za izvješća o strateškom predviđanju.
“Bilo mi je krajnje frustrirajuće shvatiti da je vjerojatno 20 posto tema dospjelo na razinu donošenja odluka, a ostale su se nekako utopile”, rekla je.
‘Dužnosnici se zaokupljaju ne-temama’
Kako Babst kaže u svojoj analizi, Macron nije bio potpuno u krivu kada je NATO-u dijagnosticirao “moždanu smrt”. Prečesto, tvrdi, najviši dužnosnici NATO-a se nemilice zaokupljaju takozvanim “filler temama” (ne-temama), međutim to ne može sakriti “činjenicu da su stvarni učinci politike organizacije često zbilja skromni”.
Govoreći o Zapadu, ova njemačka stručnjakinja za sigurnost posebno je kritična prema vlastitoj zemlji. Otkako je Rusija započela invaziju na Ukrajinu, u Njemačkoj je već izašao niz knjiga u kojima autori grde vlasti zbog odnosa s Moskvom i nedostatka strateške vizije.
“Ono što sam primijetila na mnogim neformalnim sastancima, večerama i prijemima, je da je u nekom trenutku ogovaranje Njemačke počelo jačati i pomaknulo se u prvi plan”, tvrdi. “Temeljni narativ bio je da Njemačka voli propovijedati i predstavljati se kao uzorni učenik, ali stvarnost je sasvim drugačija”, dodala je.
Ruska verzija Sjeverne Koreje
Babst strahuje se Njemačka možda sprema pokušati obnoviti neku vrstu odnosa s Rusijom ako dođe do zatišja na ratištu. Smatra da se Berlin treba sjetiti lekcije američkog diplomata George F. Kennana koji je u svom takozvanom “dugom telegramu” 1946. ustvrdio da je “obuzdavanje” Sovjetskog Saveza pitanje najvećeg prioriteta.
“Putinov režim već je primijenio hibridno ratovanje, agresivnu energetsku politiku i druge oblike agresije”, rekla je. “Ovo će se nastaviti sve dok je ovaj režim na snazi. Moramo obuzdati Rusiju. To bi značilo da će s jedne strane biti ruska verzija Sjeverne Koreje i nova Željezna zavjesa koja će se spuštati preko dijela Europe”, zaključuje Stefanie Babst.