Kako da vlada premijer kojeg 23 posto građana smatra premijerom?
Nakon prvih sto dana, hrvatski državni sustav je u pat poziciji
Večernji list na naslovnici svog prvosvibanjskog broja odlučio je objaviti posvetu bivšoj Vladi: s prve stranice prazničnog Večernjaka vrištala je riječ Bum, a ispod toga podaci koji govore kako je lani izvoz porastao nekih petnaestak posto, pa investicije četrnaest, pa se otvorilo 29 tisuća novih radnih mjesta, i tako dalje…
Čini se da Milanovićeva vlada, nasuprot predodžbi na kojoj su inzistirali desni mediji, ali koju je prihvatila i lijevo-liberalna javnost, ipak nije bila posve nesposobna. Osobito ne u posljednjoj godini svog mandata.
Izostanak bitnih reformi, ali solidni rezultati
Ona zaista nije pokrenula nikakve bitne reforme, ali je postigla, sada je to nesporno, relativno solidne ekonomske rezultate. Istog tog vikenda, kada je list umjerene desnice žestoko nahvalio prošlu lijevu vladu, obilježilo se i prvih sto dana nove Vlade.
O čijim se ekonomskim rezultatima zasad ne može govoriti, jer nova Vlada nije donijela baš niti jedan važan zakon i niti jednu važniju odluku, osim što je HTV dovela na razinu primitivizma i negledljivosti iz srednjih devedesetih i što je prestala financirati lijeve neovisne medije (ali je zato udvostručila potporu za filoustaško Hrvatsko slovo).
Pat pozicija hrvatskog državnog sustava
Ipsos Puls i Nova TV objavili su, u povodu prvih Vladinih sto dana, opsežno istraživanje koje je, među ostalim, pokazalo da je sadašnja vlast dobila gotovo pola ocjene manje od prošlih vlada u istom prolaznom vremenu.
No, najzanimljiviji dio istraživanja tiče se autoriteta predsjednika Vlade. Naime, svega 23 posto građana smatra da Tihomir Orešković može samostalno donositi odluke. Građanima je, dakle, potpuno jasno da premijer uopće nije premijer; Vlada koja nema predsjednika ne može ni vladati.
Hrvatski je državni sustav trenutačno u pat poziciji iz koje se uopće ne može izvući, osim ako Orešković i Petrov ne prepuste Karamarku mjesto predsjednika Vlade.
‘Moja stranka su građani’
Orešković to odbija učiniti, pozivajući se na narod. Ako su televizijske postaje i portali ispravno shvatili što je premijer želio reći, gospodin Orešković u povodu prvih sto dana Vlade ustvrdio je da su njegova stranka hrvatski građani.
Riječ je o najbezobraznijoj ili najbedastijoj političkoj izjavi što smo je čuli ove godine u zaista golemoj konkurenciji. Naime, “moja su stranka građani” može izjaviti monarh koji u prešutnom ili izravnom dogovoru s narodom nastavlja dinastičku lozu ili, pak, političar kojeg je narod izabrao velikom većinom.
Ako netko tko uopće nije izašao na izbore, kaže kako su njegova stranka hrvatski građani, dakle isti oni građani koji ne da ga nisu izabrali, nego uopće nisu imali prigodu za njega glasovati, taj čovjek živi u opasnoj političkoj deluziji. Kraljevska izjava Tihomira Oreškovića pokazuje da hrvatski premijer ne zna ništa o politici i da strahovito podcjenjuje te iste građane na koje se poziva.
Realno stanje nakon prvih sto dana
Kakvo je, dakle, realno stanje poslije prvih sto dana nove vlasti? Potpredsjednik Karamarko i njegova stranka doveli su Hrvatsku na popis zemalja označenih mračnim žigom radikalne desnice.
Potpredsjednik Petrov i njegova politička organizacija iz dana u dan izazivaju masovne podsmijehe i uništavaju vlastiti rejting: činjenica da se bore protiv HDZ-ove prirodne tendencije da do kraja korumpira hrvatsku državnu upravu nimalo ih ne ispričava, jer je jedino zahvaljujući Mostu taj i takav HDZ uopće uspio doći na vlast.
A predsjednik Orešković pravi se da živi u paralelnom svijetu, pa je i zbog toga logično što ga gotovo četiri petine hrvatskih građana ne doživljavaju kao pravog predsjednika Vlade.
Čuđenje HDZ-ovom totalitarizmu
U studenome lanjske godine hrvatski su birači počinili najgoru političku pogrešku unatrag dvadesetak godina. Za takvu je pogrešku značajno suodgovorna i lijevo-liberalna javnost, koja je inzistirala na izjednačavanju Milanovića i Karamarka, da bi se sada čudila HDZ-ovu totalitarizmu. Kao da nisu mogli znati što će se dogoditi.
Do studenoga lanjske godine imali smo vladu koja je dosljedno promicala demokraciju i ljudska prava i koja je počela postizati prve ekonomske rezultate. Sada imamo Vladu koja dramatično sužava prostore demokracije i ljudskih prava, koja kroz pokušaj ukidanja poreznog USKOK-a sustavno pokušava braniti organizirani kriminal i koja ne poduzima ništa u gospodarstvu, jer se ni oko jedne odluke ne može postići konsenzus.
Raspisivanje novih izbora
Govoriti o bilo kakvim reforama potpuno je komično jer jedini pravi reformski potezi iz Oreškovićeva paketa namijenjenog Bruxellesu (a ne Hrvatskoj), trebali bi stupiti na snagu za više godina, kad aktualna Vlada sasvim sigurno neće postojati.
Jedino što ova Vlada treba učiniti poslije prvih sto dana jest podnošenje ostavke i raspisivanje novih parlamentarnih izbora. Ona je već dosad nanijela preveliku štetu Republici Hrvatskoj.