Kako je jedna belgijska pokrajina stopirala sporazum o slobodnoj trgovini između EU i Kanade

Flamanci su sami krivi za ovakvu situaciju

Ako Belgija neće moći ratificirati sporazum, sedam godina intenzivne diplomacije i pregovora između Europske komisije i Kanade pada u vodu. Za razliku od Valonaca, Flamanci i njihovi saveznici u federalnoj vladi podržavaju sporazum o slobodnoj trgovini, ali u ovoj situaciji, potpuno su bespomoćni. Ironično, piše Politico, za to su sami krivi.

Flamanski su nacionalisti desetljećima unosili razdor u Belgiju, inzistirajući na autonomiji i jačanju regionalnih ovlasti. Sada su zaglavili s nedovoljno snažnom saveznom vladom, a upravo ih moćni regionalni politički centar, za kakav su se godinama zalagali, blokira i dovodi u neugodnu situaciju.

“Okolnosti su prilično nezgodne”, objasnio je Carl Devos, profesor političkih znanosti na Ghent Universityju. “Ako zagovaraš veća prava regija… ne možeš samo reći da se ta prava sada trebaju prekršiti.”

Duboke ekonomske različitosti

Regija Valonija je francusko govorno područje smješteno na jugu Belgije, u kojima su službeni jezici francuski i njemački. Na sjeveru je Flandrija koju čini pet pokrajina u kojima živi flamansko, većinski katoličko stanovništvo koje govori flamanskim dijalektom nizozemskog jezika, a treći grad regija u Belgiji je Bruxelles.

Najveća politička stranka i glavna baza flamanskih nacionalista Novi flamanski savez (N-VA) je osobito bijesan zbog opstrukcije Sporazuma o slobodnoj trgovini između EU-a i Kanade (CETA). Ta stranka je na saveznoj razini izrazito utjecajna, ali svejedno ne može natjerati južnu regiju da se prikloni njihovim željama.

Razmirice oko Kanade otkrivaju duboke ekonomske različitosti u Belgiji. Prema podacima belgijske središnje banke, 83 posto ukupne belgijskog izvoza dolazi iz Flandrije, 14,6 posto iz Valonije i 2,4 posto iz Bruxellesa. U pogledu uvjeta trgovanja s Kanadom, sjeverna regija drži udjel od 90,2 posto izvoza, a južni dio Belgije tek oko devet posto.

Fijasko s CETA-om otkriva bolni paradoks

Iako je ova pat pozicija oko trgovinskog sporazuma vrlo frustrirajuća za saveznu vladu, u teoriji bi, dugoročno gledano, mogla ići na ruku flamanskim nacionalistima. Flamanski pokret se već desetljećima pokušava izboriti za veću autonomiju. Polazišna točka njihove politike – da je za Flandriju i Valoniju bolje razdruživanje jer se ionako ne mogu složiti – ponovno je došla do izražaja.

N-VA doživjela je značajan rast popularnosti u posljednjih deset godina, prvenstveno zahvaljujući neumornom protivljenju ekonomskim subvencijama za Valoniju. Na federalnoj razini, vlast su preuzeli 2014. godine, stvarajući koaliciju desnog centra koja nije uključivala Socijaliste, najveću valonsku stranku.

“Fijasko s CETA-om sada je razotkrio bolni paradoks u Belgiji. Valonska vlada koristi suverenitet koji je stekla pretežno zbog flamaskih zahtjeva za autonomiju”, ističe Dave Sinardet, profesor političkih znanosti u Bruxellesu. “Nacionalisti, kao na primjer N-VA, se tome zaista ne mogu protiviti.”

Reakcije političara

Politička kriza potaknula je ostale belgijske političke stranke, među ostalima i Liberal Open VLD da, da pozovu premijera Charlesa Michaela i njegovu vladu da naprosto poništi veto koji je uložila Valonija.

“Jedini tko se treba obavezati na ovaj sporazum je ministar vanjskih poslova Didier Reynders“, izjavila je predsjednica te stranke Gwendolyn Ruttern za VRT. “Može li si Belgija dozvoliti ucjene i blokade dok cijela Europska unija i ostatak svijeta to gleda?”

Liberali imaju podršku tamošnjih biznismena. Jedan od najmoćnijih poslovnih lobista flandrijske gospodarske komore Voka, inače bliski politički saveznik stranke N-VA, pozvao je premijera da jednostavno potpiše CETA sporazum. “Ako to dovede do institucionalne krize ili do nekakvih previranja, neka bude tako. Radimo budale od sebe”, ustvrdio je Hans Maertens, šef Voke za list De Tijd.

Kvaka 22

Situacija u kojoj se N-VA sada nalazi je Kvaka 22. Ne iskoristiti politički utjecaj za nametanje potpisivanja sporazuma moglo bi rezultirati ozbiljnim gubicima za njihovu industriju i njihove općenite interese. Ali iskorištavanje pozicije moći na saveznoj razini za poništavanje valonskog prigovora protivno je vrijednostima stranke, vrijednostima njihovih glasača koji su zagovarali regionalnu autonomiju.

U skladu s flamanskim zahtjevima, državna međunarodna trgovinska politika podijeljena je tijekom petih reformi koje su provedene 2001. godine. Flandrija je tada krenula u žestoku kampanju privlačenja investicija. U Valoniji, slično se počelo događati 2005. godine, kada je vlada usvojila Marshallov plan za investicije.

Ovakve odluke do sada su prebacivali na EU

U Flandriji, naglasak je bio na stvaranju vlastitog brenda. Sjeverna regija osnovala je Flandrijske kuće u New Yorku i Japanu, a delegacije regionalnih ministara i biznismena putovali su širom svijeta i umjesto belgijskog, promovirali flandrijski brend.

Belgijski izvoz u Kanadu u posljednjih je deset godina u prosjeku iznosio dvije milijarde eura godišnje. Oko polovice ukupnih proizvoda isporučenih u Montreal ili Halifax su farmaceutski proizvodi, uglavnom proizvedeni u flamanskim farmaceutskim kompanijama. Dobar dio izvoza čine dijamanti koji potiču rast te industrije u Antwerpu.

Begija je dosad uspješno izbjegavala da njezine unutarnje razmirice dođu u centar pozornosti na internacionalnoj razini. Kad god bi došlo do suprotstavljenih stavova oko pitanja okoliša ili poljoprivrede, Belgija bi odluku jednostavno prebacila na Europsku uniju. No, situacija s CETA-om je drugačija.

Negodovanje lijevih stranaka

“U ranijim slučajevima, Belgija bi se izjasnila kao suzdržana. Međutim, glasovanje za CETA-u zahtijeva jednoglasnost”, objasnio je Hendrik Vos, profesor EU studija na Ghent Universityju.

Istovremeno, Valonija je u ovoj situaciji utjelovljenje šire opozicije lijevih političkih opcija koji se protive CETA-i. “Postoji dosta negodovanja oko trgovačkog sporazuma među lijevim strankama”, kazao je Vos. “Podjele diljem Europe po pitanju CETA-e su mnogo raširenije nego što to u ovom trenutku pokazuje jednoglasnost zemalja Europske unije”, kaže Vos.

Valonski političar Paul Magnette bio je prvi iz stranke Socijalista (Parti Socialiste) koji se javno izjasnio protiv sporazuma o slobodnoj trgovini, ne samo CETA-e nego i protiv Transatlantskog trgovinskog sporazuma.

Što se njegove stranke tiče, riječ je o pametnoj politici. Stranka se suočava s opadanjem popularnosti u anketama, a glasovi odlaze lijevijoj političkoj opciji, Radničkoj stranci. “Njihov otpor stavlja stranku u središte pozornosti na internacionalnoj sceni – no bez obzira na to, oni se prvenstveno moraju vratiti u središte pozornosti u Valoniji”, napomenuo je Sinardet.

Pobunu podržala lijeva flamanska opozicija

Istupanje protiv multinacionalnih kompanija neće naškoditi njihovim izgledima na izborima. Kako je njihova industrija u proteklim godinama propadala, a korporativno rezanje troškova izazvalo gubitak radnih mjesta, Valonija je već i ranije dolazila u sukob s multinacionalkama.

Osim toga, njihovu pobunu protiv CETA-e podržala je manjinska politička opozicija u Flandriji. “Ako N-VA mora stati na stranu lobija multinacionalnih lobija i njihovih interesa, onda istovremeno staju na stranu multinacionalnim kompanijama”, predsjednik flamanskih socijalista John Crombez, koji je također jedan od glasnijih protivnika sporazuma o slobodnoj trgovini.

“Ljudi koji upozoravaju na važnost trgovine su možda u pravu, ali uopće nije stvar u tome. Stvar je u klauzulama”, kazao je Crombez, referirajući se na mehanizme CETA-a koji omogućavaju kompanijama da mogu tužiti vlade država. “Uklonite te klauzule ako ste ozbiljni oko trgovine.”