Nekad je nužno odabrati stranu

Kako je Bleiburg ove godine, više nego ikada prije, prokazao vrijednosni kod ljudi koji tamo odlaze

Bleiburg se nametnuo kao Jeruzalem Druge, konzervativne Hrvatske

16.05.2015., Bleiburg, Austrija - Komemoracija na Bleiburskome polju povodom 70. godisnjice Bleiburske tragedije. Kardinal Josip Bozanic. Photo: Zarko Basic/PIXSELL
FOTO: PIXSELL

Na Bleiburgu je, sasvim nedvojbeno, otpočelo počinjenje strahovitog i masovnog zločina, i to nakon što je rat već završio. Nema apsolutno nikakva smisla zločin u Bleiburgu (govorimo o Bleiburgu, zato što je Bleiburg simbol masovnih ubojstava koja su uslijedila u proljeće 1945. godine, a ne stoga što je fizičko mjesto tih ubojstava) uspoređivati s bombardiranjem Dresdena, ili bacanjem atomskih bombi na Hirošimu i Nagasaki: i Dresden i Hiroshima i Nagasaki bili su u funkciji svršetka Drugog svjetskog rata.

Zločin u Bleiburgu bio je u funkciji mržnje i osvete, i za njega nema nikakvog opravdanja. Utoliko je jedna od najgorih odluka Vlade Zorana Milanovića bila ona o ukidanju državnog pokroviteljstva nad komemoracijom u Bleiburgu. Nema nikakve sumnje da se svibanjsko okupljanje na Bleiburškom polju instrumentalizira kao prešutnije ili glasno glorificiranje endehazijskih vrijednosti; ali, broj mrtvih, i nevjerojatno brutalni modeli egzekucije viša su etička vrijednost od političkih zloporaba, i utoliko svaka hrvatska Valjda mora biti pokrovitelj bleiburških komemoracija, štogod se ondje govorilo.

Nova konzervativna revolucija

Fotografija snimljena tijekom današnje komemoracije
Fotografija snimljena tijekom današnje komemoracije PIXSELL

Ovogodišnji se Bleiburg ipak stubokom razlikuje od prethodnih takvih skupova. Ovogodišnji je Bleiburg dosad najjasnije pokazao stvarni vrijednosni kod ljudi koji ondje dolaze: od nadbiskupa Bozanića, do Dražena Budiše (Tomislav Karamarko ne pripada tom vrijednosnom kodu, on ga samo zloupotrebljava).

Ovogodišnji se Bleiburg nametnuo kao dan kada se to malo mjesto promoviralo u Jeruzalem Druge Hrvatske. Druga Hrvatska jest Hrvatska koja smatra kako je sve što se događalo u ovoj zemlji od 1945. do 1990. zločin prema hrvatstvu

Ovogodišnji se Bleiburg, održan točno na pola puta između izbornog poraza Ive Jospovića i očekivanog izbornog poraza SDP-a i Zorana Milanovića (u što nismo do kraja sigurni), nametnuo kao dan kada se to malo mjesto kraj slovenske granice promoviralo u Jeruzalem Druge Hrvatske. Druga Hrvatska jest onaj temeljni pojam koji definira konzervativnu revoluciju i sve izborne pobjede desnih opcija unatrag nekoliko godina.

Zašto ignoriraju Franju Tuđmana

Druga Hrvatska jest Hrvatska koja smatra kako je sve što se događalo u ovoj zemlji od 1945. do 1990. godine zločin prema hrvatstvu, i kako su sve one vlasti, koje su se temeljile na bilo kakvim ideološkim ili materijalnim vrijednostima vezanim uz to vrijeme, apriori protuhrvatske i prokomunisitičke.

Druga Hrvatska bila bi najsretnija da Tuđman nije bio komunistički general. Druga Hrvatska isključuje milijune hrvatskih građana, koji su živjeli u ovoj zemlji od 1945. do 1990., a pritom se, bezobrazno cinično, poziva na nacionalno jedinstvo.

Utoliko su i Ivica Račan, i Zoran Milanović, ali i Franjo Tuđman, istinski protivnici Druge Hrvatske: Tuđmanu će se priznati zasluga stvaranja države i ratne pobjede, ali će se ignorirati njegov pozitivni odnos prema Titu, kao i činjenica da je sam predsjednik Tuđman doslovno izmislio moderno značenje pojma hrvatskog antifašizma.

Pozivanje na nacionalno jedinstvo

Branimir Glavaš na 70. obljetnici Bleiburga
Branimir Glavaš na 70. obljetnici Bleiburga PIXSELL

Drugu Hrvatsku čine politički emigranti, unutarnji emigranti (poput Budiše) i velik broj crkvenih dužnosnika koji, i neovisno od hrvatskih prilika, komunizam smatraju najgorim mogućim neprijateljem. Druga Hrvatska ne želi ni čuti da je stvarna Hrvatska tijekom 45 godina komunizma doživjela i značajan materijalni i kulturni preporod; Druga Hrvatska ne želi ni čuti da se unutar komunističke Hrvatske razvijao snažni identitetski pokret, koji je kulminirao 1971. (a kojeg su vodili komunisti, a ne emigranti), i koji je pripremio 1990.godinu.

Druga Hrvatska spremna je ne osuditi rehabilitaciju Draže Mihailovića, samo zato što smatra da rehabilitacija četnika utire put rehabilitaciji ustaške države. Druga Hrvatska vodi nas prema političkim sustavima poput Orbanovog ili Vučićevog.

Druga Hrvatska bila bi najsretnija da Franjo Tuđman nije bio komunistički general. Druga Hrvatska prostor je koji isključuje milijune hrvatskih građana, koji su živjeli u ovoj zemlji od 1945. do 1990., a pritom se, bezobrazno cinično, poziva na nacionalno jedinstvo. Samim tim, projekt Druge Hrvatske dugoročno je, i srećom, osuđen na neuspjeh.

Naše tipične tragične zablude

Naposljetku, Druga Hrvatska spremna je ne osuditi rehabilitaciju Draže Mihailovića, samo zato što smatra da rehabilitacija četnika utire put rehabilitaciji ustaške države. Druga Hrvatska, koja se odriče svakog nacionalnog nasljeđa stvorenog između 1945. i 1990. godine, jedna je od tipično tragičnih naših političkih zabluda, koja onemogućuje modernizaciju društva, i koja nas vodi prema političkim sustavima poput Orbanovog ili Vučićevog.

A svibanjska komemoracija na Bleiburugu ove je godine, više nego prije, poslužila pokušaju pretvaranja Bleiburškog polja u Jeruzalem te Druge Hrvatske, koja u sebi osjeća prekomjerni nacionalni naboj, ali koja nema skoro nikakve veze sa stvarnom Hrvatskom.


Redakcijski komentar redakcije Telegrama