Kako je ključni operativac ISIS-a, odgovoran za terorističke napade u Parizu i Briselu, ostao na slobodi?

Tko je Abu Ahmad, jedan od organizatora pogubnih terorističkih napada

Ahmad
FOTO: CNN /YouTube

Prije više od deset godina, američka tajna služba i međunarodne antiterorističke agencije imale su priliku uhapsiti i zatvoriti Ousamu Atara, poznatijeg pod imenom Abu Ahmad, te spriječiti njegovo daljnje djelovanje. Ahmad, koji posjeduje dvojno državljanstvo Belgije i Maroka, u tom periodu je prošao kroz nekoliko iračkih zatvorničkih centara, gdje nije rehabilitiran, već se još više radikalizirao, te stekao brojne veze među ekstremnim islamskim teroristima, piše CNN.

Tu činjenicu je potvrdio Andre Jacob, koji je u to vrijeme vodio antiterorističku jedinicu belgijske tajne službe. Tridesetdvogodišni Abu Ahmad je čovjek koji je direktno odgovoran za teroristički napad u Parizu, a u ISIS je uveo svoje rođake, braću Ibrahima i Khalida el Bakraouija, koji su izveli napade u Bruxellesu. Kako je ovako opasan čovjek uspio ostati na slobodi i organizirati dva krvava teroristička napada?

Prvi put uhićen u Iraku 2005.

Andre Jacob imao je priliku upoznati Ahmada 2006. u američkom zatočeničkom centru Camp Cropper u Bagdadu, u vrijeme američkog predsjednika George W. Busha. Jacob kaže da je Ahmad tada imao jedva dvadeset dvije godine, bio je razočaran u život, ljut na oca koji je napustio obitelj te fasciniran Sirijom i Bliskim istokom. Htio je promjenu europskog svjetonazora.

Ahmad
Abu Ahmad 2005. godine CNN /YouTube

Zbog ranijeg skandala oko mučenja zatvorenika u centru Abu Gharib, tadašnja politika američke vlade bila je da ne budu previše strogi prema zatvorenicima, te se fokusiraju na njihovo rehabilitiranje i edukaciju. Međutim, takav pristup ostavio je zatvorenicima priliku za dodatno radikaliziranje, a to je upravo ono što se dogodilo sa Ahmadom. Dapače, postao je toliko radikalan i predan ideji islamskog terorizma da je počeo vrbovati druge da mu se pridruže.

U zatvor je stigao ranjen

Camp Cropper je tada u zatočeništvu držao čak i Saddama Huseina. Zatvorenici su obitavali u šatorima i mogli su se neometano družiti, a jedina dozvoljena knjiga unutar centra bila je Kuran. Ahmad je u Camp Cooper došao ranjen, sa ozlijedama za koje je tvrdio da su posljedica testiranja granata. Amerikanci su mu vjerovali u tu priču, dok su iračke vlasti bile uvjerene da je ozlijede zadobio na vojnom treningu u kampu za džihadiste. Jawad Al-Hindawi, irački izaslanik u Belgiji, kaže da je Ahmad tada bio zatočen pod optužbom za terorističke aktivnosti, te su imali dokaze da je Ahmad bio povezan sa Al Qaedom.

Al-Hindawi objašnjava kako je Ahmad radio unutar sirijske organizacije Al Fatah, čiji je paravan bio da skupljaju humanitarnu pomoć za Irak. Irački sud ga je optužio za terorizam i osudio na doživotni zatvor, da bi kasnije kaznu smanjili na deset godina. Jacob tvrdi da je tada profilirao Ahmada i zaključio kako je riječ o osobi koja se kaje, i nema afinitete prema terorizmu. Očito, nije bio u pravu.

Ahmad idućih sedam godina provodi po zatvoreničkim centrima koje su držali Iračani i Amerikanci. U tom periodu se pretvara u teroristu. Upoznaje glavne džihadiste, među kojima je i Abu Bakr al-Baghdadi, čovjek koji je osnovao ISIS – iako, do danas nije poznato točno kada i kako su se dvojica upoznali.

Umjesto rehabilitacije, u pritvoru postaje džihadist

Zatočenički kamp u Iraku
Zatočenički kamp u Iraku CNN /YouTube

Dok se Ahmad nastavio radikalizirati, belgijske vlasti držale su se stajališta da je rehabilitiran, te da treba biti pušten na slobodu i vraćen nazad u Belgiju, što je odgovaralo zahtjevima njegove obitelji. Priča se zakomplicirala 2009. godine kada je američko veleposlanstvo u Iraku poslalo pismo predstavnicima belgijske vlade u Jordanu, tvrdeći da je Ahmad opasan džihadist. Ahmad je ostao u pritvoru.

2010. godine situacija postaje još kompliciranija nakon što se pojavljuju glasine da Ahmad boluje od karcinoma, što uz napore Ahmadove obitelji da ga se vrati nazad u Belgiju hvata interes i Amnesty Internationala. Njegove pristaše i belgijski odvjetnik Vincent Lurqin tvrde da je rehabilitiran, u lošem zdravstvenom stanju, te da mu treba liječenje koje ne može dobiti u iračkim zatvoreničkim centrima. S obzirom na ranije skandale oko kršenja ljudskih prava i mučenja zatvorenika od strana američke vojske, Ahmadove šanse za puštanje na slobodu drastično su se povećale.

2012. Ahmad se iz iračkog zatvora vraća u Belgiju

Obitelj Ahmada
Obitelj Abu Ahmada CNN /YouTube

U rujnu 2012. američka vojska i predstavnici iračkih vlasti popuštaju naporima Ahmadove obitelji, te ga puštaju na slobodu nakon sedam godina pritvora. Ahmad je doista bio lošem stanju, slab, sijed i neuhranjen, daleko od slike 22-godišnjeg mladića kojeg su uhitili 2005. godine. Vraća se u Belgiju, ali država mu navodno odbija izdati putovnicu, s ciljem da mu zabrane kretanje. Predstavnici belgijskih vlasti, zbog trenutne istrage ovog slučaja, odbijaju medijima dati konkretne informacije, stoga nije poznato kada je Ahmadu izdata putovnica, ali sigurno je uspio pribaviti potrebne dokumente za međunarodna putovanja.

2013. godine odlazi u Tunis, ali tamo ga lokalne vlasti privode, te nakon ispitivanja – i činjenice da je bio zatočen u Abu Gharibu i drugim zatvoreničkim centrima pod optužbama da je džihadist – tjeraju van iz države. Tajne službe pretpostavljaju da je iz Tunisa otišao u Tursku, a odatle u Siriju, gdje se u potpunosti posvećuje ISIS-u, vrbovanju novih džihadista i širenju globalne radikalne islamske terorističke mreže. Kao što i sam Jacobs potvrđuje, jedan od ključnih problema borbe protiv terorizma jest povezanost centara po Bliskom istoku sa manjim grupama u Europi, koje djeluju anonimno i u potpunoj tajnosti, dok svojoj zapadnjačkoj okolini izgledaju kao tipični građani.

Iz Sirije, preko interneta trenira esktremiste u Europi

Sa nepoznate lokacije u Siriji, Ahmad preko interneta kontaktira nove regrute uključujući Ibrahima i Khalida El Bakraoui, koje je uspješno radikalizirao i poslao na izvršavanje pokolja u Bruxellesu. Antiterorističke organizacije mu pokušavaju ući u trag, međutim, nemaju uspjeha. Ahmad vrlo vjerojatno posjeduje i lažne dokumente koje mu omogućuju i kretanje preko državnih granica, i pretpostavlja se da je 2016. uspio ući nazad u Belgiju, četiri mjeseca nakon terorističkih napada, gdje se našao sa članovima obitelji, ali oni odbijaju dati ikakve izjave u vezi toga.

Ahmad
Zadnja znana fotografija Ahmada CNN /YouTube

Gdje je Oussama Atar – Abu Ahmad – danas? Nitko ne zna. Što zbog neopreznosti i popustljivosti američke vojske u Iraku, koja je bila primorana na blaži pristup prema zatvorenicima nakon skandala sa mučenjem istih u centru Abu Gharib, zbog vjerovanja belgijskih tajnih službu da je Ahmad bio mladić zaluđen džihadističkim idejama koji se uspješno rehabilitirao, što zbog lošeg zdravstvenog stanja i pozivanja na ljudska prava, upletanje njegove obitelji i Amnesty Internationala – Ahmad je danas slobodan i djeluje sa nepoznate lokacije. Njegov slijedeći korak mogao bi biti nova grozna vijest iz sfere globalnog terorizma.

Kamo i kako se kretao Abu Ahmad

  • 2005., veljača: Ahmad je uhićen u Iraku, na kontrolnoj točki Ramadi
  • 2005. – 2012.: Ahmad se kreće po američkim i iračkim zatovreničkim centrima u Iraku, gdje upoznaje glavne džihadiste regije, među kojima je i osnivač ISIS-a, Abu Bakr al-Baghdadi; 2010. pojavljuju se glasine da je Ahmad teško bolestan
  • 2012., rujan: Nakon sedam godina zatočeništva, Ahmad se vraća u Belgiju; navodno mu je zabranjeno izdavanje putovnice, koju ipak uspjeva nabaviti
  • 2013.: Ahmad je priveden za vrijeme boravka u Tunisu, lokalne vlasti ga tjeraju iz države zbog činjenice da je bio zatočen u Abu Gharibu
    Nakon odlaska iz Tunisa, Ahmad uspjeva doću u Tursku, nakon čega mu se gubi svaki trag
  • Iz Turske, vjeruje se da je Ahmad dospio u Siriju, odakle je organizirao terorističke napade u Parizu i Bruxellesu
  • 2016., kolovoz: Vlasti vjeruju da se Ahmad ponovno vratio u Belgiju, gdje je stupio u kontakt sa članovima obitelji, braćom El Bakraoui, kojima je naredio provedbu terorističkog napada u Bruxellesu
  • 2017.: Nitko ne zna gdje je Ahmad, i što dalje planira