Kako je kratka epizoda s obaveznim vojnim rokom pokazala sav razmjer nekompetencije Grabar Kitarović
Jasno je zašto je Plenković hinio da će ga biti, no Kitarović je smiješna
Ministar obrane Damir Krstičević ovih je dana ustvrdio kako Hrvatska ipak neće obnoviti vojnu obvezu. General Krstičević još je donedavno lobirao za ponovno uvođenje obaveznog vojnog roka, baš kao i premijer Plenković i predsjednica Republike. Krstičevićeva objava da se obvezni vojni rok ipak neće uvesti ne bi, međutim, trebala nikoga začuditi.
Prvo, Damir Krstičević razuman je i pametan čovjek i kompetentan vojnik. Kao takav, general Krstičević vrlo dobro razumije da uvođenje jednomjesečne ili dvomjesečne vojne obveze ne bi imalo nikakav pozitivan učinak na realnu vojnu moć Hrvatske, jer se za mjesec ili dva u vojsci ne može svladati niti jedna od fundamentalnih vojnih vještina.
Naprosto, Andrej Plenković, Damir Krstičević i drugi dužnosnici HDZ-a, koji su kratkoročno bili zagovarali obnovu obveznog vojnog roka, namjerno su zavaravali javnost, kako bi na izborima mobilizirali što više onih jako konzervativnih HDZ-ovih birača, koji izjednačuju brojno stanje Hrvatske vojske s općim poželjnim stanjem u državi.
Svjesno laganje o obnovi vojnog roka
Plenković i Krstičević svjesno su lagali o obnovi vojnog roka, jer su znali da će tako zaraditi na glasovima: tu praksu možemo ocijeniti ciničnom, pa i pomalo gadljivom, ali ona ne izlazi iz uobičajenih kanona predizbornog političkog ponašanja.
Danas, kad su svi izborni ciklusi završeni, logično je da je Vlada i deklarativno odustala od opće vojne obveze (jer takav sustav Hrvatska ne može platiti). I dok su Plenkovićevi i Krstičevićevi motivi za nedavno propagiranje općeg vojnog roka savršeno jasni i racionalni, naizgled je prilično nerazumljivo zašto se u sve to uključila predsjednica Republike.
Gospođa Grabar Kitarović nije, naime, imala ni jedan racionalni motiv da propagira uvođenje opće vojne obveze; njeno se ime još bar dvije godine neće naći na izbornim listićima, niti se, po Ustavu, ona smije kandidirati za predsjednicu HDZ-a, da bi joj taj cijeli cirkus s vojnim rokom mogao donijeti bilo kakvu očiglednu korist.
Lgendarna, posve trumpoidna izjava
Pa ipak, predsjednica Republike bila se pretvorila u glavnu zagovornicu ponovnog uvođenja vojne obveze. Predsjednica Republike i vrhovna zapovjednica Oružanih snaga, iz dana u dan strastveno je zagovarala jednomjesečno ili dvomjesečno obvezno služenje vojnog roka.
Kad su vrhovnoj zapovjednici govorili da se za mjesec ili dva ne mogu svladati elementarna znanja o oružju i taktici, da ne spominjemo fizičku spremu, predsjednica je uzvratila jednom od svojih legendarnih, posve trumpoidnih izjava. Gospođa Grabar Kitarović kazala je, doslovno, sljedeće: “Barem će ti mladi ljudi naučiti kako izgleda kad se dižete u pet ujutro.”
Predsjednica je, dakle, nešto tako ozbiljno i kompleksno kao što je opći vojni rok poistovjetila s moralkom iz bivšeg društveno političkog sustava, u kojem je ona odrasla, i u kojem je, doista, cijeli proizvodni život počinjao u šest, a društveni i trgovački u sedam ujutro. Pa je smatrala da će hrvatska mladež biti bolja, ako se postmaturanti nauče dizati u pet ujutro.
Bedasti plan za četverotjedni vojni rok
Da ne govorimo o svim ostalim, uistinu nevjerojatnim bedastoćama njenog plana za četverotjedni, šestotjedni ili osmotjedni vojni rok. Prvo, ako nakon mjesec dana obuke pošaljete vojnika u borbenu situaciju, gotovo ste sigurni da ste njegov život izložili neposrednoj fizičkoj opasnosti.
Drugo, učinkoviti vojni rok mora trajati barem pola godine: toliko je potrebno da se svladaju elementarne tehničko taktičke vještine, koje mladom vojniku omogućuju da se upusti u borbenu operaciju. Treće, Hrvatska u svom proračunu zaista nema novca da bi financirala šestomjesečni ili dulji obvezni vojni rok.
Predsjednica je to morala znati. I četvrto, nije li puno učinkovitije eventualni povećani proračun za obranu potrošiti na visoku tehnologiju umjesto na djecu koja se u napuštenim vojarnama, tijekom ljetnih praznika, pokušavaju igrati vojske.
Očajnički se želi svidjeti što više ljudi
Gospođu Grabar Kitarović niti jedno od ovih pitanja nije zanimalo.
Ona je, pretpostavljamo, u stanovitom trenutku pomislila kako je cool zagovarati opću vojnu obvezu. Pa je počela propagirati jednomjesečni ili dvomjesečni vojni rok, bez minimalnog osjećaja odgovornosti za ono o čemu govori. Slučaj pobačaja obveznog vojnog roka podjednako zorno svjedoči o političkim praksama HDZ-a, kao i o političkom značaju predsjednice Republike.
Kad je riječ o HDZ-u, oni, naravno, stalno ne govore istinu, jer je negovorenje istine njihov glavni modus operandi, još od Tuđmanove smrti. Kad je, pak, riječ o predsjednici Republike ona se doslovno očajnički želi svidjeti što većem broju ljudi. Skoro svi njeni potezi usmjereni su postizanju cilja sviđanja: gospođa Grabar Kitarović u Rijeci je antifašistkinja, u Zagrebu miče Titovu bistu iz Ureda predsjednika (ali je prebacuje u Kumrovec da ne bi naljutila Titove obožavatelje), dok je u Dalmaciji vatrena Hrvatica.
Kao što je i vatrena zagovornica obveznog vojnog roka, dok joj se čini da bi obvezni vojni rok mogao utjecati na rast njezina rejtinga. U stvarnosti, Kolinda Grabar Kitarović i na ovom se primjeru pokazuje kao najsmješnija i najnevjerodostojnija hrvatska državnica još od Milke Planinc do danas.