Malo je stvari koje u hrvatskom društvu danas imaju takav iluminacijski potencijal poput javne upotrebe ćirilice. Stoga je kampanja Srpskog narodnog vijeća, “Da se bolje razumijemo”, čiji se finale ovih dana može vidjeti na plakatima s ćiriličnim sloganima troje najjačih kandidata na predsjedničkim izborima od izuzetne vrijednosti ne samo za osvješćivanje položaja Srba u Hrvatskoj. Još više od toga, vrijednost ove kampanje je u osvješćivanju stanja društva, demokracije, ravnopravnosti i tolerancije u zemlji članici Europske unije pred petu godinu trećeg vala HDZ-ovog preuzimanja zemlje.
Škrgut zubi
No, ovaj dio kampanje s predsjedničkim sloganima kao da je bacio dodatnu količinu luksa na blato uskiptjele mržnje u kojem se kupa – ili se iz njega ne želi izvući – domaća politika. Reakcije su uglavnom – prijeteće. Osim stožera Zorana Milanovića iz kojeg su očekivano poručili da je normalno – normalno, bez obzira na kojem jeziku bilo, iz svih ostalih, ali i šire, kao da se čuje škrgut zubi. Ministar branitelja Tomo Medved smatra da su plakati – nepotrebni i ne želi odgovoriti na pitanje ima li osobno negativnu predodžbu o ćirilici.
Iz stožera aktualne predsjednice Republike kažu kako smo u “slobodnoj zemlji u kojoj svatko ima pravo pisati i govoriti što želi i za to mora biti odgovoran”. Zanimljivo bi bilo kako bi ista takva (hipotetska) reakcija Aleksandra Vučića na plakat Hrvatskog nacionalnog vijeća u Srbiji na kojem latiničnim pismom piše njegov predizborni slogan, bila doživljena u Zagrebu.
Rub zakona
Miroslav Škoro je, jasno, otišao korak dalje. Nakon što se u prvoj reakciji dodirnuo svetog grala hrvatske desnice – proračunskog financiranja organizacija srpske nacionalne manjine – iz njegovog stožera stigla je eksplicitnija poruka: “Kad Miroslav Škoro pobijedi na predsjedničkim izborima, onda će SNV doista puno bolje razumjeti svoju ulogu u hrvatskom društvu. Ako se dosad i nismo razumjeli, nakon 22. prosinca puno ćemo se bolje razumjeti”. A Anto Đapić, marginalni kandidat koji lovi glasove onih koji ne mogu prežaliti poraz u Drugom svjetskom ratu, otišao je na sam rub zakona (ako ne i preko), otvorenom i osobnom prijetnjom Miloradu Pupovcu.
“Ta drskost vas je koštala teškog poraza potkraj prošlog stoljeća, a milost koja vam je darovana, očito vas nije opametila. Milosti više neće biti, neće biti ni državnih uporišta, neće biti ni slabosti i nesnalaženja, neće biti ni raspoloženja za toleranciju tvojih političkih svinjarija, neće biti razumijevanja. Zato što se dobro razumijemo i znamo što nam je činiti. Znaš li ti što tebe i slične čeka?”, poručio je Pupovcu (i hrvatskom pravosuđu) Đapić. Iako predsjednika SDSS-a ne čeka ništa jer će Đapić propasti na izborima i eventualno otkinuti tek jedan-dva postotna boda od rezultata Miroslava Škore, ovakve eksplicitne prijetnje se jako dugo nisu mogle čuti na političkoj sceni Republike Hrvatske.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zemlja netrpeljivosti
Što pokazuje koliko je najmlađa članica EU otklizala daleko od društva na putu ravnopravnosti i tolerancije kakvim se dugo sebi i drugima prikazivala. Današnja Hrvatska kupa se u netrpeljivosti, prije svega prema Srbima, a onda i prema ostalima koji se ne uklapaju u sliku nacionalno i politički homogenizirane zajednice stisnutih zubi (tzv. “zajedništvo”), migrantima, nevladinim udrugama, spolnim i drugim manjinama. Sve to, još jednom i krajnje jasno, osvijetlilo je tek nekoliko jumbo plakata poznatog i nespornog sadržaja, ali sastavljenih na pismu koje u Plenkovićevoj Hrvatskoj, zemlji razgoropađene mržnje prema drugima, jednostavno ne može biti ravnopravno.
Pretjerana ocjena? Ništa lakše od toga da je se brzo i efikasno demantira – neka se, eto, po gradovima pojavi i još nekoliko plakata na ćirilici. Na njima krupnim slovima može pisati praktički bilo što: “Sretna Nova godina”, “Pazite na svoje susjede”, “Dobro se razumijemo i još bolje ćemo”, “Vjerodostojno”… dakle, gotovo bilo što. Bitno je samo ono što bi stajalo sitnijim fontom na dnu plakata: Vlada Republike Hrvatske.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako je nekoliko jumbo plakata osvijetlilo koliko daleko je Hrvatska od ravnopravnog i tolerantnog društva
Kampanja SNV-a "Da se bolje razumijemo" bacila je jasno svjetlo na mržnju u kojoj se kupa današnja Hrvatska
Današnja Hrvatska kupa se u netrpeljivosti, prije svega prema Srbima, a onda i prema ostalima koji se ne uklapaju u sliku nacionalno i politički homogenizirane zajednice stisnutih zubi (tzv. "zajedništvo"), migrantima, nevladinim udrugama, spolnim i drugim manjinama. Sve to, još jednom i krajnje jasno, osvijetlilo je tek nekoliko jumbo plakata poznatog i nespornog sadržaja, ali sastavljenih na pismu koje u Plenkovićevoj Hrvatskoj, zemlji razgoropađene mržnje prema drugima, jednostavno ne može biti ravnopravno.
Malo je stvari koje u hrvatskom društvu danas imaju takav iluminacijski potencijal poput javne upotrebe ćirilice. Stoga je kampanja Srpskog narodnog vijeća, “Da se bolje razumijemo”, čiji se finale ovih dana može vidjeti na plakatima s ćiriličnim sloganima troje najjačih kandidata na predsjedničkim izborima od izuzetne vrijednosti ne samo za osvješćivanje položaja Srba u Hrvatskoj. Još više od toga, vrijednost ove kampanje je u osvješćivanju stanja društva, demokracije, ravnopravnosti i tolerancije u zemlji članici Europske unije pred petu godinu trećeg vala HDZ-ovog preuzimanja zemlje.
Stanje svih tih indikatora u Hrvatskoj Andreja Plenkovića je više nego katastrofalno, što je uglavnom jasno pokazao i dosadašnji tijek SNV-ove kampanje “Da se bolje razumijemo”. Raspravljati o toleranciji i pravima u situaciji kad se cijelo pismo jedne nacionalne manjine rutinski smatra provokacijom, jednostavno je suvišno. Uostalom, može li itko zamisliti da koalicijski partner Milorada Pupovca i predsjednik hrvatske Vlade javno podrži kampanju SNV-a i kaže, primjerice, kako je ćirilica dio kulturne baštine i hrvatskog i srpskog naroda?
Škrgut zubi
No, ovaj dio kampanje s predsjedničkim sloganima kao da je bacio dodatnu količinu luksa na blato uskiptjele mržnje u kojem se kupa – ili se iz njega ne želi izvući – domaća politika. Reakcije su uglavnom – prijeteće. Osim stožera Zorana Milanovića iz kojeg su očekivano poručili da je normalno – normalno, bez obzira na kojem jeziku bilo, iz svih ostalih, ali i šire, kao da se čuje škrgut zubi. Ministar branitelja Tomo Medved smatra da su plakati – nepotrebni i ne želi odgovoriti na pitanje ima li osobno negativnu predodžbu o ćirilici.
Iz stožera aktualne predsjednice Republike kažu kako smo u “slobodnoj zemlji u kojoj svatko ima pravo pisati i govoriti što želi i za to mora biti odgovoran”. Zanimljivo bi bilo kako bi ista takva (hipotetska) reakcija Aleksandra Vučića na plakat Hrvatskog nacionalnog vijeća u Srbiji na kojem latiničnim pismom piše njegov predizborni slogan, bila doživljena u Zagrebu.
Rub zakona
Miroslav Škoro je, jasno, otišao korak dalje. Nakon što se u prvoj reakciji dodirnuo svetog grala hrvatske desnice – proračunskog financiranja organizacija srpske nacionalne manjine – iz njegovog stožera stigla je eksplicitnija poruka: “Kad Miroslav Škoro pobijedi na predsjedničkim izborima, onda će SNV doista puno bolje razumjeti svoju ulogu u hrvatskom društvu. Ako se dosad i nismo razumjeli, nakon 22. prosinca puno ćemo se bolje razumjeti”. A Anto Đapić, marginalni kandidat koji lovi glasove onih koji ne mogu prežaliti poraz u Drugom svjetskom ratu, otišao je na sam rub zakona (ako ne i preko), otvorenom i osobnom prijetnjom Miloradu Pupovcu.
“Ta drskost vas je koštala teškog poraza potkraj prošlog stoljeća, a milost koja vam je darovana, očito vas nije opametila. Milosti više neće biti, neće biti ni državnih uporišta, neće biti ni slabosti i nesnalaženja, neće biti ni raspoloženja za toleranciju tvojih političkih svinjarija, neće biti razumijevanja. Zato što se dobro razumijemo i znamo što nam je činiti. Znaš li ti što tebe i slične čeka?”, poručio je Pupovcu (i hrvatskom pravosuđu) Đapić. Iako predsjednika SDSS-a ne čeka ništa jer će Đapić propasti na izborima i eventualno otkinuti tek jedan-dva postotna boda od rezultata Miroslava Škore, ovakve eksplicitne prijetnje se jako dugo nisu mogle čuti na političkoj sceni Republike Hrvatske.
Zemlja netrpeljivosti
Što pokazuje koliko je najmlađa članica EU otklizala daleko od društva na putu ravnopravnosti i tolerancije kakvim se dugo sebi i drugima prikazivala. Današnja Hrvatska kupa se u netrpeljivosti, prije svega prema Srbima, a onda i prema ostalima koji se ne uklapaju u sliku nacionalno i politički homogenizirane zajednice stisnutih zubi (tzv. “zajedništvo”), migrantima, nevladinim udrugama, spolnim i drugim manjinama. Sve to, još jednom i krajnje jasno, osvijetlilo je tek nekoliko jumbo plakata poznatog i nespornog sadržaja, ali sastavljenih na pismu koje u Plenkovićevoj Hrvatskoj, zemlji razgoropađene mržnje prema drugima, jednostavno ne može biti ravnopravno.
Pretjerana ocjena? Ništa lakše od toga da je se brzo i efikasno demantira – neka se, eto, po gradovima pojavi i još nekoliko plakata na ćirilici. Na njima krupnim slovima može pisati praktički bilo što: “Sretna Nova godina”, “Pazite na svoje susjede”, “Dobro se razumijemo i još bolje ćemo”, “Vjerodostojno”… dakle, gotovo bilo što. Bitno je samo ono što bi stajalo sitnijim fontom na dnu plakata: Vlada Republike Hrvatske.