Kako je špijun, koji je priznao da je debakl CIA-e doveo do rata u Iraku, postao Bidenov top čovjek za Ukrajinu

Objasnio je da su za napad krivi i Bijela kuća, kojom je zapovijedao tadašnji predsjednik George Bush mlađi, te Ministarstvo vanjskih poslova u kojem je, gle slučajnosti, Burns radio kao viši dužnosnik.

Za optužbe nije bilo niti jednog dokaza

Ta izjava još jednom potvrđuje da su SAD iskoristile terorističke napade na SAD otetim civilnim zrakoplovima kako bi napali Irak koji s tim zločinima nije imao nikakve veze. Organizator tih terorističkih udara bio je Saudijac Osama bin Laden, a od 19 terorista 11 su bili građani Saudijske Arabije. No samo dan nakon napada Bushova administracija proglasila je iračkog diktatora Saddama Husseina najodgovornijim za krvoproliće u kojem je ubijeno oko 3.000 ljudi. Međutim, za takve optužbe nije bilo niti jednog dokaza.

Od tada do početka agresije najviši američki dužnosnici besramno su lagali da Irak posjeduje oružje za masovno uništenje, a ministar vanjskih poslova, general Collin Powell, obmanuo je cijeli svijet kad je u UN-u ustvrdio da SAD ima čvrste dokaze da Saddam Hussein posjeduje razorno konvencionalno i kemijsko oružje. Njegov govor u Vijeću sigurnosti bio je neposredni okidač za vojnu intervenciju u Iraku. Svi oni koji su unutar Bushove administracije i CIA-e tvrdili da to nije istina, bili su smjenjivani i strogo kažnjeni.

Prije nekoliko dana, na Aspen Security Forum, William Burns je, govoreći o ruskoj agresiji na Ukrajinu, poentirao: „Opravdanje Kremlja za rat u Ukrajini izgrađeno je na lažima“, rezolutno je istaknuo direktor CIA-e. Smetnuo je, međutim, da je samo nekoliko mjeseci ranije sličnu formulaciju upotrijebio govoreći o američkom napadu na Irak. Puno, dakako, umjerenijim riječima, premda su stanovnici Iraka skupo platiti laži administracije George Busha. Za američke intervencije poginulo je između 151.000 do 461.000 ljudi, ponajviše civila, dok je cijela zemlja bila praktički razorena.

Bush: ‘Ma isto je to kao i Irak’

Sarajevski povjesničar i diplomata Slobodan Šoja objavio je nedavno na portalu Autograf.hr zanimljivu anegdotu. „Govoreći na tribini u Dallasu o ukrajinskoj krizi, sredinom svibnja 2022., bivši američki predsjednik George Bush nespretno je napravio znakovitu omašku, onu koja nastaje kad je jezik brži od pameti, odnosno kad se inercijom nesvjesno izgovori istina koja se nipošto ne smije izgovoriti.

U namjeri da osudi invaziju Vladimira Putina na Ukrajinu, Bush je pojasnio kako je to bila „odluka samo jednog čovjeka da pokrene potpuno neopravdanu i brutalnu invaziju na Irak.“ Odmah je shvatio koliko je pogriješio pa je izgovorio: ”Na Ukrajinu”. Ali i dodao kroz osmijeh: ”Ma isto je to kao i Irak”. Sve je ovime rečeno. Cijeli govor, zamišljen kao podrška zvaničnoj politici, bio je veliko zavaravanje osim jedne pogrešne sekunde pune istine: „Iraq, too, anyway!“

U agresiju na Irak SAD su uvukle još 10 država, a među njima su bili Velika Britanija, Japan, Južna Koreja, Poljska, Italija, Ukrajina, Španjolska… Tadašnji britanski premijer Tony Blair poslije je morao podnijeti ostavku upravo zbog kontroverzi oko sudjelovanja Londona u ratu u Iraku.

Dokopali su se bogatih iračkih naftnih polja

Premda je agresija neslavno završila, Amerikanci su bili prisiljeni povući se, glavni cilj te operacije ipak je izvršen: američke, britanske i druge velike naftne kompanije dokopale su se neizmjerno bogatih iračkih naftnih polja. Iračke rezerve nafte iznose oko 250 milijardi barela nafte te gotovo 131 tisuća milijardi kubičnih stopa prirodnog plina.

I još jedan razlog za invaziju na Irak: njegove izvore energije lako je crpiti jer se nalaze uglavnom u nenaseljenim kopnenim dijelovima zemlje. Zbog toga Irak ima izuzetno niske troškove proizvodnje, oko 6 dolara po barelu. Samo Saudijska Arabija može proizvoditi jeftiniju naftu. Usporedbe radi, dobivanje nafte iz američkog škriljevca, košta oko 73 dolara po barelu.

Savjetnik Svjetske banke i Organizacije za industrijski razvoj, UNIDO, Mamdouh Salameh u analizi objavljenoj u londonskom Independentu, precizirao je da barel nafte ne bi prelazio 40 dolara da nije bilo invazije. Stoga se može samo pretpostaviti koliko su najveće američke, britanske i svjetske naftne kompanije, poput, EXXona, Chevrona, BP, Shella ili Totala, zaradile milijardi dolara na eksploataciji jeftine iračke nafte. Preko toga su, procjenjuju stručnjaci, SAD naplatile najveći dio novca koji su potrošile na agresiju na Irak.

‘Izvukli smo pouke iz teške lekcije’

Najavljeno je da će Irak uskoro proizvoditi više od pet milijuna barela dnevno s mogućnošću da se ta brojka podigne na 13 milijuna barela. Time bi Irak postao najveći proizvođač nafte na svijetu. Stoga nije čudo da se našao na udaru SAD-a.

Važnu ulogu u pripremama za napad na Irak odigrao je tadašnji šef CIA George Tenet. On je, kasnije je utvrđeno, falsificirao obavještajne podatke kako bi 2003. opravdao invaziju na Irak.

U svom govoru William Burns se, umjesto pokajanja, pohvalio na sav glas. „Izvukli smo pouke iz te teške lekcije. Obavještajni podaci koje su agencija i drugi prikupili o ruskim planovima da napadne Ukrajinu, najbolji su primjer toga. To nam je omogućilo pružiti snažno, odlučno i pouzdano upozorenje kako bi pomogli Ukrajincima da se brane i da pomognemo predsjedniku da zacementira jaku koaliciju.” Po Burnsu, dakle, da nije bilo američke agresije na Iran, CIA ne bi mogla predvidjeti rusku invaziju na Ukrajinu.

Burns uspio obnoviti devastirani CIA

Nakon što je Joe Biden pobijedio na izborima Donalda Trumpa, Burnsu je ponuđeno veleposlaničko mjesto u Japanu ili Kini. No Biden, koji desetljećima surađuje s Burnsom, osobno ga je predložio za šefa CIA-e. Burns je naslijedio teško ranjenu špijunsku organizaciju. Predsjednik Trump nije krio prezir prema CIA-i i javno je ponavljao kako više vjeruje ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu nego svojoj obavještajnoj agenciji. Ipak, Burns je uspio obnoviti CIA-u nakon što ju je Trump gotovo devastirao.

CIA je, ipak, još jednom pogriješila kad nije predvidjela ekspresni kolaps afganistanske vojske nakon što su se američke trupe povukle iz Afganistana u kolovozu 2021. Tadašnji direktor CIA Avril Haines priznao je da se slom afganistanske vojske „dogodio brže nego što su očekivali, uključujući i obavještajne agencije.“

S obzirom da je uspio povratiti ugled agencije te da pruža maksimalnu potporu politici predsjednika Bidena prema Ukrajini i Rusiji, Burns je naglo ojačao političku moć i utjecaj. Predsjednik Biden iznimno cijeni njegove procjene i analize, pa je po mnogim analitičarima, šef CIA-e sada utjecajniji od svih prethodnih šefova obavještajnih službi.

Postao je dio Bidenovog kabineta

Nedavno ga je za nagradu predsjednik Biden uzdigao na poziciju člana svog kabineta, u znak priznanja za njegovu ulogu u „suočavanju s brutalnom agresijom Rusije protiv Ukrajine“ i „upravljanju odgovornim natjecanjem s Kinom.“ Premda je to promaknuće uglavnom simboličnog značaja, ono potvrđuje novi status šefa CIA-e.

Sadašnji i bivši članovi obavještajne zajednice hvale ga zbog unutarnjih reformi koje su stabilizirale agenciju te zbog osnivanja centra posvećenog dobrobiti zaposlenika.

William Burns, koji ima sjajnu diplomatsku karijeru, a služio je pod svim demokratskim i republikanskim predsjednicima od Ronalda Reagana, s izuzetkom Donalda Trumpa, a bio je i veleposlanik u Rusiji i Jordanu. Zbog svega toga ocjene Burnsa više se ne doživljavaju samo kao obavještajne analize, koje mogu, ali i ne moraju biti točne, već prije svega kao važne političke procjene koje će bitno utjecati na formiranje američke vanjske politike.

Burns: ‘Kina je glavni protivnik SAD-a’

Izjave Burnsa s posebnom se pozornošću prate u Moskvi i Pekingu. Kinesko vodstvo zaprepastila je najava Burnsa da je Kina glavni protivnik SAD-a te da će zbog toga CIA morati pojačati prikupljanje obavještajnih podataka, od vojnih sposobnosti preko digitalnog utjecaja do stjecanja mineralnih resursa. No to je bio tek uvod u pravu prijetnju.

Naime, Burns je izjavio da CIA radi na obnavljanju svojih špijunskih mreža nakon što je kineska policija prije deset godina otkrila identitet nekih od njenih agenata. „Postigli smo napredak i jako naporno radimo posljednjih godina kako bismo osigurali snažnu obavještajnu aktivnost koja će nadopuniti ono što možemo steći drugim metodama,“ naglasio je Burns na Aspen Security Forumu.

Od 2010. do 2012. Kinezi su gotovo u potpunosti razorili američku špijunsku mrežu u Kini, a deseci njihovih agenata su ubijeni ili su nestali. Glasnogovornice kineskog ministarstva vanjskih poslova Mao Ning odmah je odgovorila da je kineska vlada primila na znanje izjavu Burnsa te da će Peking „poduzeti sve potrebne mjere kako bi zaštitila svoju nacionalnu sigurnost.“ Chen Yixin, ministar državne sigurnosti, obećao je da se sigurnosni aparat mora „strogo obračunati“ s onima koji bi mogli ukrasti kineske državne tajne.

Očekuje se da će postati novi državni tajnik

Burns je komentirao i pokušaj državnog udara u Rusiji. „Wagnerova pobuna otkrila je značajne slabosti u sustavu moći koji je izgradio Putin, pa zbog toga traži način kako se osvetiti Wagnerovom šefu Jevgeniju Prigožinu.“

Kazao je kako Putin smatra da je osveta jelo koje se najbolje poslužuje hladno.“ Po mom iskustvu, Putin je vrhovni apostol osvete, iznenadio bih se da je Prigožin izbjegne odmazdu,“ istakao je te dodao: „Da sam ja Prigožin, ne bih otpustio svog kušača hrane.“ Na njegovu izjavu nadovezao se i predsjednik Biden: „Da sam na Putinovu mjestu, pazio bih što jedem. Obratio bih pozornost na svoj jelovnik.”

Zbog svega toga, ako predsjednik Biden osvoji drugi mandat, očekuje se da će Burns, ako državni tajnik Antony Blinken odstupi, postati novi državni tajnik.