Kako je u trenucima kada populizam raste u cijelom svijetu, u Latinskoj Americi počeo drastično popuštati
U Južnoj Americi populisti su često bili na vlasti, ali stvari se mijenjaju
Kada Latinoamerikanci razmišljaju o Donaldu Trumpu, mnogi imaju osjećaj da su takvu priču već gledali, piše The Economist. Prije samo nekoliko godina, populistički nacionalisti imali su značajan politički utjecaj u regiji, od Huga Caveza u Venezueli do Christine Fernandez u Argentini i Rafaela Correa u Ekvadoru.
Chavez je sada mrtav, Venezuela je u krizi; Fernandez više nema moć i suočava se s teškim optužbama za korupciju zbog kojih bi mogla završiti u pritvoru, a Correa je odlučio ne kandidirati se za četvrti mandat sljedeće godine. Evo Morales u Boliviji, koji također ima populističke tendencije, poražen je ove godine na referendumu koji bi mu omogućio da ostane na vlasti do 2025.
Iako je populizam u velikom porastu u Europi i SAD-u, u Latinskoj Americi popušta. Postavlja se pitanje zašto. Populističko-nacionalistički moćnici su obilježili politiku regije još od 1940., kada je na vlast u Argentini došao Juan Domingo Peron. Neki od njih su bili iz lijevog političkog spektra, drugi iz desnog.
Preko populizma do urbanih masa
No, svi su se oni predstavljali kao spasitelji “naroda” i protivili se “oligarhiji” i “imperijalizmu”, na način sličan političkom buntovništvu Donalda Trumpa i Nigela Faragea u Velikoj Britaniji, usmjerenom protiv vladajućih. Svi oni su imali nešto zajedničko; bili su skloni zanemarivanju činjenica i zamagljivanju razlika između lidera, stranke, vlade i države.
Razlog rasta njihove popularnosti uvelike leži u ekstremnoj nejednakosti dohotka i bogatstva u Latinskoj Americi, kao što je populizam u bogatim demokracijama potaknut porastom nejednakosti prihoda. U regiji gdje su sindikati bili prilično slabi, populizam se nametnuo kao način pomoću kojeg se urbane mase uvlači u politiku. Kako bi održali vezu s “narodom”, populisti se često ponašaju rasipnički.
Gospodarstvo usporava
A kako je inflacija ugrožavala povećanje plaća, činili su malo ili ništa kako bi na duge staze smanjili nejednakost prihoda. Razlog ponovnog oživljavanja populizma u Latinskoj Americi 2000-ih uvelike leži u gospodarskoj stagnaciji i financijskoj krizi koja je pogodila regiju kasnih 1990-ih. Chavez i slični njemu bili su nevjerojatno sretni što su na vlasti u vrijeme velikog trgovinskog buma, velikim dijelom uzrokovanog kineskim gospodarstvom.
Kao što kinesko gospodarstvo usporava, i Latinska Amerika već šestu godinu zaredom prolazi kroz gospodarsko usporavanje. Zbog fiskalne neodgovornosti svojih populističkih vladara, Venezuela, Argentina i Ekvador su u recesiji. U nekoliko zemalja i korupcija je dodana na listu razloga zbog kojih se stvorila želja za političkom promjenom. Nakon dugogog perioda lijeve političke dominacije, i populističke i socijaldemokratske, Južna Amerika se opet okrenula desnom centru.
Populizam nije u potpunosti nestao
Nove vlade u Argenitini, Brazilu i Peruu, na primjer, su sklone čvršćim ekonomskim vezama sa Sjedinjenim Državama. Za Latinsku Ameriku, vrijeme za Trumpovu pobjedu nije moglo biti gore, barem ako ostvari svoje obećanje da će se povući iz trgovinskih sporazuma i nametnuti zaštitne carinske tarife. No, populizam nije u potpunosti nestao iz Latinske Amerike.
Šanse Andresa Manuela Lopeza Obradora, populističkog veterana u Meksiku, mogle bi se znatno povećati na predsjedničkim izborima 2018., ukoliko Trump raskine Sjevernoamerički sporazum o slobodnoj trgovini i ostvari obećanje o gradnji zida duž granice. Ali u većini država, populizam je na izmaku. Liberalni demokrati imaju priliku održati takvo stanje, ali samo ako uspiju pojačati produktivnost i konkurentnost koja je potrebna za ostvarivanje brzog gospodarskog rasta i održavanje društvenog napretka.