Nekad je nužno odabrati stranu

Kako je zbog Jugoslavije počeo sukob Zapada i Rusije, Putinov uspon i nova era svjetske politike

Ruski je predsjednik jučer kazao kako je sve krenulo od Jugoslavije

Russian President Boris Yeltsin (R) shakes hands with Prime Minister Vladimir Putin (L) during a farewell ceremony in Kremlin in Moscow, as members of the Presidential administration and the government look on and applaud 31 December 1999. Boris Yeltsin earlier today announced that he was resigning immediately and that Vladimir Putin, according to the Russian Constitution, would run the country as acting President until presidential elections in March 2000.        / AFP PHOTO / ITAR-TASS
FOTO: AFP

Na summitu zemalja BRICS-a, u indijskoj saveznoj državi Goi, tijekom press konferencije u nedjelju Vladimir Putin komentirao je i loše odnose Rusije i Sjedinjenih Država. Ruski je predsjednik kazao kako ne misli da su relacije loše zbog Sirije, nego zbog nastojanja Washingtona da nametne svoje pozicije stavove zemljama.

“Sve se to dogodilo u Jugoslaviji. Od tuda je sve krenulo. Ja tada nisam bio predsjednik. Jesam li ja možda okrenuo avion nad Atlantikom? Primakov je to učinio. Usput, Jelcin im je bio jako dobar, a kada je zauzeo čvrsti stav oko Jugoslavije, odmah su počeli govoriti kako on voli popiti. Tako je počela kompromitacija”, kazao je Putin.

Jevgenij Primakov, ranije šef ruske diplomacije, te je 1999. godine bio ruski premijer. Njegov sukob s tadašnjim ruskim predsjednikom Borisom Jelcinom eskalirao je optužbama prema Borisu Berezovskom, ključnom oligarhu bliskom Kremlju. Primakov ga je optuživao za korupciju te je podržavao istragu protiv Jeljcina i njegove obitelji.

Posljednji ruski saveznik u Europi

Unutarnja politička situacija u Rusiji dodatno se zakomplicirala kada je počela nova jugoslavenska kriza. NATO se spremao napasti jednu od posljednjih ruskih saveznica u Europi, Jugoslaviju Slobodana Miloševića. Intervencija je krenula zbog etničkog čišćenja Albanaca na Kosovu koje je provodio Miloševićev režim. Primakov se svim silama trudio uvjeriti Sjedinjene Države da ne koriste silu.

Te je srijede, 24. ožujka 1999. godine, Primakov avionom krenuo u Washington nadajući se kako će mu odobriti milijarde dolara pomoći. Leteći iznad Atlantika, shvatio je da su su američki zračni napadi na Jugoslaviju neizbježni. Potpuno je pobijesnio. Naredio je okretanje aviona i povratak u Rusiju. Ranije tog dana, negirao je kako je Rusija prekršila međunarodni embargo protiv Jugoslavije pokušajima da im dopreme borbene avione MIG-21.

Slobodan Milošević u Moskvi s ruskim MVP Primakovim (u sredini), ministrom obrane Sergejevom i još nekim dužnosnicima
Slobodan Milošević u Moskvi s ruskim MVP Primakovim (u sredini), ministrom obrane Sergejevim i još nekim dužnosnicima Profimedia, TASS

Primakov naredio okretanje aviona

Još iz aviona, Primakov je nazvao američkog potpredsjednika Ala Gorea i zatražio jamstva da Washington neće krenuti u bombardiranja u trenucima dok se on sastaje sa američkim predsjednikom Billom Clintonom i predstavnicima MMF-a. Ta, jamstva, očito, nije mogao dobiti. “Nakon rasprave o pogoršanju situacije na Kosovu, premijer Primakov odlučio je vratiti se u Moskvu”, kratko je rekao Gore nakon ovog telefonskog razgovora.

Jučer je Vladimir Putin upravo rat u Jugoslaviji i zaokret iznad Atlantika apostrofirao kao prekretnicu i početak pogoršanja odnosa sa Zapadom. Kosovska kriza koincidira s Putinovim dolaskom na vlast. Jačanje antizapadnih osjećaja u Rusiji i razilaženje Jelcina s vojnim vrhom i tajnim službama dogodilo se pravo tada. U vrijeme kosovske krize komunisti i nacionalisti u Rusiji raspiruju anti zapadne osjećaje, prosvjeduje se i ispred američke ambasade. Era “silovika”, kako se kolokvijalno nazivaju ruski političari proizašli iz obavještajnog i vojnog aparata počinje bombardiranjem Jugoslavije.

Putin je u kolovozu 1999. imenovan jednim od tri zamjenika premijera, a onda, istog dana i za premijera Ruske Federacije. Govoreći 2000. godine na obljetnici osnutka Sveruskog izvanrednog povjerenstva, svoje obraćanje počeo je riječima kako je FSB-ov zadatak dovršen kada je on postao ruski premijer. I zaista, bivši KGB-ovci tada su ponovno zagospodarili Rusijom. Do danas se ništa nije promijenilo.

Novo vodstvo za novi milenij

Ususret novom mileniju, Rusija je dobila i novo vodstvo. Na staru godinu, 31. prosinca 1999. godine, Jelcin je objavio kako odlazi. Na njegovo je mjesto došao tadašnji premijer Putin. Prvi predsjednički dekret koji je potpisao bile su garancije bivšem predsjedniku i njegovoj obitelji, koje su im jamčile da neće biti procesuirani. Mnogi su smatrali kako Jelcin nije otišao sasvim svojevoljno i kako je imunitet dobio upravo zato što se povukao s vlasti.

Usponom Putina počela je nova era ruske politike. Od tada do danas, Putin je, u ovom ili onom obliku, središnja i najmoćnija osoba ruske politike. Zauzeo je puno čvršću politiku prema Zapadu od svog prethodnika.

NATO-ova intervencija nazvana Ujedinjene snage počela je 24. ožujka 1999. godine i trajala 78 dana. Udare su izvodili vojnici iz 18 zemalja, i to u 150 letova dnevno. Vodeću ulogu u ratu imao je SAD, a sama akcija nije imala odobrenje UN-a. Jeljcin je u svojim memoarima o ovoj akciji zapisao: “Ovo je u biti NATO-ov pokušaj da u 21. stoljeće uđe u odori svjetskog policajca; Rusija nikada neće pristati na to.”

Pogled iz zraka snimljen 15. lipnja 1999. na središnji ured pošte u Prištini uništen u NATO bombardiranju
Pogled iz zraka snimljen 15. lipnja 1999. na središnji ured pošte u Prištini uništen u NATO bombardiranju AFP/AFP

Srbima su curile informacije

Zapad nije bio ujedinjen u toj odluci da se krene u intervenciju. Glavni NATO-ov operativac ove akcije Wesley Clark u svojoj je knjizi “Waging Modern War”, napisao kako je jedan francuski vojni dužnosni koji je radio u sjedištu NATO-a davao ključne informacije o operaciji Srbima. U Beograd su curile informacije iz samog zapovjedništva NATO-a. Znali su koje će mete biti gađane u prvoj fazi rata. Rusija je tada bila značajan gospodarski partner europskim državama. No, zbog ovog rata, postala je i politički neprijatelj. Rusija i Zapad su se za vrijeme Kosovske krize ponovno našli na dva suprotstavljena pola, kao u doba Hladnog rata.

Pitanje je koliko je u tom trenutku Jeljcin uopće upravljao svojom državom. Tadašnja američka šefica diplomacije Madeline Albright, koja je snažno zagovarala intervenciju na Kosovu u svojim je memoarima napisala kako nije sigurna koliko prvi zamjenik premijera Sergej Ivanov, s kojim je pregovarala, zna što se događa u njegovoj vladi. Konstatirala je kako je očito došlo do prekida veza između civilne i vojne vlasti u Rusiji te kako nitko nije mogao biti siguran što je Jelcin odobrio. Ivanov se u ruskoj politici zadržao i nakon pada Jeljcina, te je donedavno bio Putinov šef kabineta. Ruski ga se predsjednik u kolovozu odrekao u pomalo nerazjašnjenim okolnostima.

Tihi državni udar

Već tijekom kosovske krize ključne su odluke u Rusiji provodile vojska i tajne službe. Počinje Putinov uspon i, baš kao što je ruski predsjednik ovog vikenda kazao, pogoršanje odnosa između Rusije i Zapada. U prvim godinama svog mandata Putin je blisko surađivao sa Sjedinjenim Državama. U vrijeme kada se Rusija gospodarski, vojno i politički nije mogla nositi sa SAD-om, Putin se približavao Zapadu. Svjedoči tome, primjerice, bliska suradnja nakon terorističkih napada u New Yorku 11. rujna.

No, nakon što je zemlju konsolidirao, u drugoj je fazi krenuo prema više puta javno proklamiranom cilju – vraćanju Rusije na svjetsku političku pozornicu. Na Kosovu se dogodio najveći sukob Rusije i Zapada do tada još od kraja Hladnog rata. Koliko je situacija bila ozbiljna, pokazuje i situacija s Prištinskog aerodroma.

Nakon potpisanog mirovnog sporazuma, KFOR, posebno oformljena jedinica NATO-a za Kosovo, dobila je ovlasti za neometano djelovanje na Kosovu. Ruske su snage također dobile dopuštenje da sudjeluju u ovoj akciji. No, Rusija je dan prije KFOR-a prebacila svoje snage na Kosovo i zauzela Prištinski aerodrom. Rusi su Francuzima i Britancima zabranjivali pristup zračnoj luci. Mnogi su akteri tog doba pretpostavljali kako je došlo do dogovora ruske i jugoslavenske vojske, bez znanja Jelcina i ruske vlade, kako će Rusi preuzeti kontrolu nad sjeverom Kosova i tamo uspostaviti svoj sektor.

Jelcin se rukuje s Putinom, kojem predaje vlast, Stara godina 1999.
Jelcin se rukuje s Putinom, kojem predaje vlast, Stara godina 1999. AFP

‘Neću za vas početi Treći svjetski rat’

“Neću za vas početi Treći svjetski rat”, kazao je zapovjednik KFOR-a Britanac Micheal Jackson američkom generalu Wesleyju Clarku kada mu je ovaj naredio da pošalje kontingent britanskih i francuskih padobranaca koji bi zauzeli aerodrom. U satima koji su usljedili oba su vojna zapovjednika potražila političko odobrenje za svoju odluku. Samo ga je Jackson dobio. Bila je to najopasnija direktna konfrontacija ruskih i zapadnih snaga još od Kubanske krize. Vatreni okršaj je na kraju izbjegnut.

Kosovska kriza značajno je promijenila sustav međunarodnih odnosa kakav je do tada bio poznat. Bila je to prva međunarodna intervencija izvedena bez odobrenja Ujedinjenih naroda. Narušena je tako westfalijanska paradigma međunarodnih odnosa koja je formalno važeća i danas.

Kraj westfalijanske paradigme

Osnova međunarodnog sustava i njegov subjekt jest državni suverenitet. Westfalijanskim mirom iz 1648. kojim je okončan stogodišnji rat utvrđeno je kako će se međunarodni odnosi voditi relacijama između država. Ustanovljen je princip pravne jednakosti među njima i koncept uzajamnog nemiješanja, odnosno neinterveniranja među suverenim državama. Intervencija na Kosovu to je promijenila.

Ratom na Kosovu i bombardiranjem Jugoslavije počinje i uspon ruskog predsjednika Putina koji je obilježio ovu epohu ruske i svjetske politike. Intervencijom na Kosovu, Zapad je pod svoj utjecaj stavio tadašnju Jugoslaviju, današnju Srbiju. Taj je utjecaj prisutan i danas. To je, međutim, dovelo i do drastičnog pogoršanja odnosa s Rusijom. Danas se, ratovima u Ukrajini i Siriji, Zapad i Rusija nalaze se u direktnom političkom i indirektnom vojnom sukobu.