Kako Saudijska Arabija planira produljiti naftno doba i zašto ovaj čovjek ima veliki utjecaj na vaš život
Saudijski ministar svojim potezima diktira život svim ljudima na planetu
Ali al-Naimi je osoba za koju vjerojatno niste nikad čuli, a ima ogroman utjecaj na vaš život. Taj zagonenti čovjek je saudijski ministar nafte i plina i zadužen je za kontrolu proizvodnje sirove nafte. Njegov plan je da se produlji svjetska ovisnost o fosilnim gorivima, a samim time i o Saudijskoj Arabiji, prenosi Bloomberg. Da biste shvatili njegovu važnost, potrebno je krenuti prema početka, od formiranja cijene goriva na benzinskoj crpki do ekonomske teorije ponude i potražnje.
Kako se formira cijena goriva?
Za hrvatske prilike je najbitnije naglasiti da nije toliko bitno kretanje sirove nafte na svjetskom tržištu zato što naši dobavljači sudjeluju na mediteranskom tržištu naftnih derivata. To možemo promatrati kao zajedničku tržnicu svih svjetskih ponuđača naftnih derivata koji ih mogu isporučiti na našem području. INA, kao jedini hrvatski prerađivač sirove nafte, ima gotovo nezamjetan utjecaj na kretanje cijena i sirove nafte na svjetskom tržištu i na kretanje cijena naftnih derivata na mediteranskom tržištu.
Cijena goriva na benzinskoj crpki sadrži trošarinu i porez na dodanu vrijednost, što možemo nazvati davanja državi, zato što se ta sredstva slijevaju u državni proračun, i trgovačku cijenu u koju su uračunati svi troškovi koje vlasnik benzinske crpke ima do trenutka isporuke goriva krajnjem korisniku (veleprodajna cijena na mediteranskom tržištu, troškovi transporta i skladištenja).
Trenutne trošarine su 3.66 kn za bezolovni benzin i 2.86 kn za dizelsko gorivo. Bitno je napomenuti da se na zbroj trgovačke cijene i davanja državi dodaje porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25%. Prema izvješću Instituta za javne financije iz 2013. godine, Hrvatska ima jednu od najnižih trošarina na energente u Europskoj uniji, ali ima i jednu od najvećih stopa PDV-a u EU. To uzrokuje legalnu i ilegalnu kupovinu energenata u inozemstvu i, kao posljedica toga, smanjenja državnih prihoda od naplate trošarina.
Naftni kartel – OPEC
Organization of Petroleum Exporting Countries ili Organizacija zemalja izvoznica nafte je je međunarodna organizacija koja ima za cilj koordinirati proizvodnju i preradu nafte. OPEC ima 12 zemalja članica koje proizvode oko 40% svjetske sirove nafte. Zemlje članice koriste ekonomske teorije ponude i potražnje kako bi kontrolirale cijenu nafte na svjetskom tržištu. Pojednostavljeno, ponuda je ukupna količina nekog dobra koja je dostupna na tržištu. Potražnja je ukupna potrošnja tog specifičnog dobra na jednom savršeno izoliranom tržištu. U situaciji kad je potražnja veća od ponude, povećava se cijena tog dobra. Ako dođe do situacije kad je nekog dobra puno više od ponude, dolazi do zasićenja tržišta i time cijena nekog dobra pada. Naravno, opisane situacije su značajno pojednostavljene i u stvarnom svijetu postoji mnoštvo faktora koji utječu na navedene situacije.
Što je Al-Naimi radio prije?
U nekoliko navrata, kad je cijena sirove nafte počela značajno padati, Al-Naimi je dogovorio smanjenje proizvodnje u zemljama OPEC-a. Takva intervencija je dovela do ponovnog rasta cijene nafte. Specifično, u dva navrata je organizirao smanjenje proizvodnje, za vrijeme azijske financijske krize 1998. i za vrijeme globalne recesije desetljeće kasnije. U oba navrata, cijena sirove nafte je prestala padati.
Ovog puta je odbio smanjiti proizvodnju
Proizvođači sirove nafte u SAD-u, specifično kompanije koje se bave frakiranjem značajno su povećale američke naftne rezerve. Ali ono što najviše brine Naimija, a time i Saudijsku Arabiju, je briga zbog smanjenja potražnje za naftom. Naime, Naimija brine da će visoka cijena sirove nafte, povećana učinkovitost vozila i posebice okretanje alternativnim izvorima energije dovesti upravo do toga.
Njegov strah je i opravdan zato što dodajemo više kapaciteta za energiju iz obnovljivih izvora nego iz svih fosilnih goriva skupa, javlja Bloomberg.
Naimi se nada da će ovako niske cijene nafte promijeniti ovu prognozu i omogućiti Saudijskoj Arabiji još nekoliko godina ekonomskog rasta, ali se istovremeno sve više okreće drugim gospodarskim granama. Arabija danas dobiva skoro polovicu državnog proračuna iz proizvodnje i prerade nafte, ali i sve više novca ulaže u obnovljive izvore energije i razvoj bankarskih usluga.
Iz određenih povjerljivih dokumenata koji su objavljeni putem WikiLeaksa očito da Arapi nikako ne žele ni razgovarati o štetnosti fosilnih goriva u strahu da će to dovesti do smanjenja potražnje za naftom. Međutim, skoro sve druge zemlje svijeta žele smanjiti ovisnost o nafti i utjecaju zemalja bogatim naftom i plinom. To se ponajviše odnosi na Europsku uniju koja će svim silama pokušati prekinuti ovisnost o ruskom plinu, a to se najbolje vidi u Programu 2020 gdje je cilj proizvesti 20% energetskih potreba EU iz obnovljivih izvora energije