Kako su neke zemlje shvatile da distanciranje od Washingtona, unatoč Trumpu, možda nije najbolja ideja

Pod svaku cijenu sačuvati savezništvo sa SAD

Primjerice, skupina njemačkih stručnjaka za vanjsku politiku javno je ovih dana upozorila njemačku vladu da “transatlantsko savezništvo Njemačke i SAD-a mora biti sačuvano pod svaku cijenu”. Njihov apel je posljedica jačanja političkih trendova u Njemačkoj koji su se dogodili nakon što je na vlast u SAD došao predsjednik Donald Trump. Naime, nakon što je Trump promovirao politiku “America first”, nakon progona izbjeglica i migranata i odbijanja sporazuma o globalnoj zaštiti okoliša, nakon što je najavio vraćanje protekcionizmu u svjetskoj trgovini te oštro napa EU i ekonomsku politiku kancelarke Angele Merkel, u Njemačkoj je naglo poraslo antiameričko raspoloženje.

U svom manifestu pod naslovom ‘Unatoč svemu tome, Amerika’, njemački su vanjskopolitički eksperti i ugledni znanstvenici, javno upozorili: “Liberalni svjetski poredak, sa svojim temeljima u multilateralizmu, svojim globalnim normama i vrijednostima, otvorenim društvima i tržištima, u opasnosti je od Trumpove politike America First. No, unatoč tome, upozorava se u manifestu, upravo je to poredak na kojemu počiva sloboda i prosperitet Njemačke te Berlin, ako želi biti istinski predvodnik Europe, naprosto “treba SAD”.

Nijemci više nego ikada skloni Rusiji

Stoga potpisnici tog apela savjetuju budućoj vladi da u odnosima s Washingtonom izbjegava rasprave o spornim pitanjima, poput slobodne trgovine i migracije te da se usredotoči na osnove transatlantskih veza s SAD-om, kao što je, primjerice, pitanje sigurnosti. “Takve poruke upućene su onima koji misle da je Trump konačno pokazao pravu prirodu Amerike i da je vrijeme da se Nijemci i Francuzi oslobode transatlantizma”, izjavio je Jan Techau, direktor Richard C. Holbrooke Foruma na Berlinskoj američkoj akademiji i bivši šef Carnegie Europe te potpisnik povelje.

“Zabrinuti smo zbog onih političkih snaga, uglavnom s lijeve strane, koji pokušavaju iskoristiti trenutno raspoloženje kako bi Njemačka prekinula savezništvo s Amerikom. No, SAD su više od Trumpa, bit će Amerike i nakon Trumpa, a naša strateška ovisnost o Washingtonu ostaje nepromijenjena”, istakao je Techau. Thomas Kleine-Brockhoff, direktor njemačkog Marshallovog fonda u Berlinu i savjetnik bivšeg njemačkog predsjednika Joachima Gaucka, izjavio je kako su on i ostali potpisnici zabrinuti jer bi se problemi u njemačko-američkim odnosima, koji su započeli nazirati pod predsjednikom Barackom Obamom, sada mogli dodatno ubrzati. Kleine-Brockhoff upozorio je na zabrinjavajući trend da su Nijemci sve skeptičniji prema SAD-u, a više nego ikada skloni Rusiji.

Berlin jedino u suradnji sa SAD-om može predvoditi EU

“Trumpov način vladanja je osobenjački, ali smatramo da on nije simptom dugoročnog trenda u SAD koji bi bio usmjeren na uništavanje multilateralnog poretka”, naglasio je Kleine-Brockhoff. Zaključio je kako neke tendencije možda mogu preživjeti vladavinu Donalda Trumpa, poput izolacionističkih trendova te želje dijela američkog biračkog tijela da se odrekne intervencionističke politike, no Washington, uvjeren je, ipak neće okrenuti leđa sadašnjim osnovama svjetskog poretka.

U manifestu se podvlači da je Washington neophodan partner Berlina i Bruxellesa. Ako se veze sa SAD-om prerežu, upozoravaju potpisnici apela, s njima odlazi i sigurnost koja je potrebna drugim europskim zemljama koje žele prihvatiti liderstvo Njemačke te se upozorava da Berlin jedino u suradnji sa SAD-om, može predvoditi Europu.

Predlažu napuštanje projekta Nord Stream 2

Stoga potpisnici dokumenta savjetuju budućoj vladi da, unatoč svim trenutnim razlikama, mora blisko djelovati s administracijom Donalda Trumpa, posebice u sigurnosnoj i energetskoj politici. Među ostalim, predlažu napuštanje projekta Nord Stream 2, plinovoda pod Baltičkim morem, dakle, projekata kojima se Washington najviše protivi.

Također traže od Berlina da u odnosima s Washingtonom izbjegava reagirati na populističku politiku Donalda Trumpa, a posebice se upozorava da se ne bi trebalo natezati s njim oko problema slobodne trgovine ili useljavanja. Za razliku od toga, o pitanjima klimatskih, energetskih i digitalnih politika, potpisnici savjetuju da bi Njemačka morala “moderirati sukobe i izbjegavati eskalaciju”, dok bi u transatlanskim odnosima trebala podupirati “više europskog oslanjanja na vlastite snage”.

Sukob s Merkel zbog stava America First

Do otvorenog sukoba između njemačke kancelarke Angele Merkel i Donalda Trumpa došlo je odmah nakon inauguracije novog američkog predsjednika kad je definitivno potvrdio da će temelj njegove politike biti Amerika u prvom planu, čime je jasno dao do znanja Europa više neće biti u fokusu američke politike. Kancelarka Markel energično je odbacila Trumpovu kritiku njemačke ekonomske politike te zahtjeve da se povećaju troškovi za naoružanje u zemljama članicama NATO pakta. Zbog Trumpova političkog zaokreta, njemačka kancelarka je zaključila da se Europa više ne može oslanjati na SAD, da su prošla vremena kad je Bruxelles mogao bez rezerve računati na potporu Washingtona te da Europljani moraju preuzeti sudbinu u svoje ruke.

“Mi Europljani moramo se sami izboriti za svoju budućnost. Vremena kad smo se mogli u potpunosti osloniti na druge, u najvećoj su mjeri iza nas”, isticala je Angela Merkel. Šef njemačkih socijaldemokrata Martin Schultz podržao je Merkel te je kazao “kako s odvratnošću odbacuje način na koji se Donald Trump odnosi spram njemačke kancelarke”. Njemački ministar vanjskih poslova Sigmar Gabriel ustvrdio je pak da su istupi Donalda Trumpa “oslabili Zapad te da su bili usmjereni protiv interesa koje zastupa Europska unija”.

Berlinu treba potpuna sloboda i samostalnost

Takva stajališta Berlina nisu dobro primljena ne samo u Washingtonu nego i u nekim državama istočne Europe, koje se, poučene povijesnim iskustvom, pribojavaju da bi Njemačka opet mogla postati politička, ekonomska i vojna velesila bez kontrole te da zbog toga nitko ne zna kako bi takva avantura mogla završiti. Također, podsjećaju da je NATO osnovan kako bi “Ruse držao izvan, Amerikance unutar, a Nijemce na tlu”.

Nakon najnovijih istupa Angele Merkel, kažu, te su osnovne postavke na kojima je utemeljen NATO pakt potpuno zanemarene: Nijemce, naime, više ništa ne drži na zemlji, a Amerikance bi najradije izbacili iz Europe. Također, upozoravaju da je Berlin okrenuo leđa Washingtonu jer ekspanzivna njemačka ekonomija ne može funkcionirati u okružju protekcionizma prepunog raznih vrsta ograničenja koje želi uvesti Trump: Berlinu treba potpuna sloboda i samostalnost te otvoren izlaz na sva svjetska tržišta. A na tom putu najveća su prepreka upravo SAD.

Trump želi ratovati na štetu Južne Koreje

Slične polemike posljednjih dana vode se i u Južnoj Koreji, još jednoj dugogodišnjoj vjernoj saveznici SAD-a. Kao što su Amerikanci pri završetku Drugog svjetskog rata oslobodili Njemačku fašističke diktature i opasnosti od ruske okupacije te potom Marshalovim planom pomogle obnovi njemačkog gospodarstva, tako su u Korejskom ratu od 1950. do 1953. spasili Južnu Koreju od kineske i sjevernokorejske okupacije te joj nakon toga omogućile brzi ekonomski razvoj.

Kao i u Njemačkoj tako su i u Južnoj Koreji smještene američke vojne baze koje su jamstvo obrane od sjevernokorejskih težnji za dominacijom na Korejskom poluotoku. Do dolaska Donalda Trumpa na vlast u odnosima između dviju država nije bilo posebnih problema. No, nakon što je američki predsjednik zaoštrio odnos spram Sjeverne Koreje te zaprijetio da će ju uništiti ako ne zaustavi svoj nuklearni program, u Seulu se sve češće može čuti kako se Trump namjerava obračunati s Kim Jong-unom preko leđa Južne Koreje.

Trump je zbog svojih afera spreman krenuti u rat

I još gore: da bi spasio svoju dobrano uzdrmanu vlast u Washingtonu koja je potpuno devastirana brojnim aferama i skandalima, Trump je spreman krenuti u rat protiv Sjeverne Koreje kako bi odvratio pozornost domaće javnosti sa svoje promašene politike te se pokazao čvrstim i odlučnim predsjednikom. Podsjećaju pri tomu da je tijekom skandala Watergate predsjednik Richard Nixon dvaput stavio američku vojsku na najvišu razinu pripravnosti, ali je odustao od izazivanja sukoba jer je razum na kraju ipak pobijedio. Trumpa se međutim drži destabilizirajućim čimbenikom kojemu se ne može vjerovati jer su mnogi njegovi potezi iracionalni.

Odnosi su se dodatno zaoštrili kad je u svibnju za predsjednika Južne Koreje izabran liberalni i lijevo orijentirani Moon Jae-in. On je odmah najavio da će započeti pregovore s Kim Jong-unom kako bi smanjio napetosti na Korejskom poluotoku. No, upravo tada došlo je do eskalacije verbalnog rata između Trumpa i Kima, do serije testiranja sjevernokorejskih intekontinentalnih balističkih raketa te zaoštravanja međunarodnih sankcija, pa je njegova ideja o dijalogu s Pjongjangom propala.

Seul protiv američke vojne intervencije

“Južnokorejska vlada žestoko se protivi Trumpovim najavama o preventivnom napadu, u Seulu to nitko ne podržava”, izjavio je analitičar Shin In-kyun. U Seulu tvrde da Sjeverna Koreja postoji već 64 godine te da je do sada svaki racionalni američki predsjednik držao stvar pod kontrolom. No, od kako je Trump uselio u Bijelu kuću to više nije kriza na Korejskom poluotoku, nego na golf terenima negdje u New Jerseyju.

Južnokorejski predsjednik Moon Jae-in odbacio je mogućnost da njegova zemlja razvije vlastito atomsko oružje jer bi to moglo “dovesti do utrke u nuklearnog naoružanju u sjeveroistočnoj Aziji”. Moon je ponovio kako “Sjeverna Koreja i dalje donosi vrlo pogrešne odluke, zbog kojih sam vrlo frustriran. To je vrlo bezobzirni izbor Pjongjanga koji ne pomaže ni njegovoj zemlji ni Južnoj Koreji, a prijeti među korejskim odnosima i svjetskom miru”.

Kim želi oslabiti savezništvo Seula i Washingtona

U Južnoj Koreji pojavilo se sada nekoliko analiza i dokumenta u kojima se zaključuje kako nuklearno oružje kojim raspolaže Pjongjang doduše bitno utječe na ravnotežu moći na Korejskom poluotoku, ali da je diktator Kim Jong-un svjestan, da dok su SAD vojno prisutne, Sjeverna Koreja ne može osvojiti dvostruko veću i neusporedivo bogatiju i razvijeniju Južnu Koreju. Zbog toga će Kim Jong-un učiniti sve, upozoravaju, da izazove raskol ili barem oslabi savezništvo Seula i Washingtona jer je svjestan da ne može ostvariti svoje ambicije dok su SAD vojno i politički prisutne na Korejskom poluotoku. Stoga će pokušati iskoristiti novo uspostavljenu asimetričnu prednost koje mu pruža atomsko oružje da razbije to savezništvo te ostvari san o ujedinjenu, ali po pravilima igre Pjongjanga.

U svojevrsnom političkom proglasu ističe se da su SAD u tragično pogriješile u Vijetnamu te da bi bilo strašno kada bi sada ponovile tu fatalnu pogrešku. Kad je počeo rat u Vijetnama sve je upućivalo da ga SAD ne mogu izgubiti. Washington se borio sa tadašnjim Sovjetskim Savezom za globalnu hegemoniju, a u Vijetnam je, kao najveća ratna mašinerija na svijetu, bacio sve svoje vojne resurse. Vijetnamski komunisti oslanjali su se pak na gerilsko ratovanje, patili su od manjka oružja i vojnika, ali unatoč toga SAD su izgubile rat. To se dogodilo, procjenjuje se u Seulu, jer je Washington podcijenio svoje neprijatelje koji su prije toga pobijedili Francusku, prijašnjeg kolonijalnog gospodara. Uz to čelnici Južnog Vijetnama bili su korumpirani, tretirani kao ubojice i ugnjetavači vlastitog naroda, pa nisu uživali nikakvu potporu kod kuće niti ugled i autoritet u svijetu.

Sjeverna Koreja želi ponavljanje vijetnamskog scenarija

No, presudnu ulogu, ističe se u analizi, ipak je odigralo antiratno raspoloženje u SAD i svijetu. Svakodnevno su objavljivane dramatične fotografije ubijenih i ranjenih vojnika, mladi Amerikanci odbijali su ići u rat, a sve se više ljudi javno se protivilo tom ratu pa se na kraju pokazalo da SAD nisu imale snage za nastavak vođenja tuđih bitaka.

Osim toga, upotrebom napalm bombi i kemijskih sredstava kao što je Agent Orange, Washington se u potpunosti kompomitirao kod kuće i u svijetu pa se Amerikanci više nisu doživljavali kao osloboditelji kao što su bili u Drugom svjetskom ratu. Naprotiv, Ho Chi Minh i njegovi sljedbenici predstavili su se kao herojski borci za slobodu koji se bore za oslobođenje svoje zemlje od kolonijalnih gospodara. To je bila remek-djelo PR pobjede od strane komunista, rezignirano je zaključeno u analizi.

Bijeg stranih ulagača i južnokorejske elite

Stoga Washington nije imao drugog izbora nego da se povuče iz Vijetnama te potpiše Pariški mirovni sporazum sa Sjevernim Vijetnamom u siječnju 1973. Taj mirovni sporazum zaustavio je rat, američka vojska povukla se iz Vijetnama, a za njom je pobjegla južnovijetnamska politička i ekonomska elita. To je nakon dvije godine rezultiralo upadom Ho Chi Minhovih trupa u Sajgon što je dovelo do ujedinjenja zemlje pod vodstvom komunističkog Hanoja.

Reprizu tih događaja, zaključuju u Seulu, sada priželjkuje Kim Jong-un. Nakon što je svoju vojsku opskrbio atomskim bombama i balističkim projektilima, priželjkuje da će Washington, zbog rastučeg antiameričkog raspoloženja na jugu poluotoka, povući svoje trupe iz Južne Koreje, što bi izazvalo bijeg stranih ulagača i južnokorejske elite koja bi prepustila državu na milost i nemilost diktatoru iz Pjongjanga.