Kapetan Dragan oduševljen uvjetima u splitskom zatvoru, kaže da u 'tom gulagu' jede 5 kila voća tjedno
Jedinu primjedbu Vasiljković ima na to što mu nije dopušteno imati računalo
Dragan Vasiljković, poznatiji kao Kapetan Dragan, optužen za ratne zločine nad hrvatskim civilima, policajcima i vojnicima, već je tri mjeseca u splitskom zatvoru, gdje je prebačen nakon što ga je Australija izručila početkom srpnja. Ekstradicijski postupak trajao je gotovo deset godina, a vasiljković sada u Splitu čeka suđenje. Srpski mediji pišu kako Vasiljković životne uvjete u splitskom zatvoru ocjenjuje “daleko boljima” od onih koje je imao u zatvoru u Australiji, ali su zato, pišu Vesti, “radni uvjeti deset puta gori”.
“Moj odvjetnik te srpski i australski konzuli rade na tome da se to popravi. Nadam se da ću dobiti barem računalo, jer ovo pisanje me ubija. Ja sam de facto nepismen bez računala”, piše Vasiljković dr. Milici Mitić iz Nürnberga, dugogodišnjoj humanitarki, prenose Vesti.
Birokracija iz doba Staljina
“Negativna strana ovog zatvora je birokracija. Siguran sam da im je ostala još od Staljina. Prođu dva tjedna a da ne dobijem poštu. Dozvoljeno mi je tjedno svega 15 minuta privatnih telefonskih poziva, ne mogu imati gitaru u sobi. Nemam pristup računalu, što je apsurd, jer postoji nekoliko stotina tisuća dokumenata te audio i video materijala koji su relevantni za ovaj proces. Morat ću se izgleda za to izboriti i pred Europskim sudom za ljudska prava.
Koliko god su uvjeti života u zatvoru dobri, uvjeti na sudu su u rangu Sjeverne Koreje. Deset godina nisu sposobni podignuti optužnicu! Ne očekujem pravdu u Splitu, ali apsolutno sam siguran da sva njihova prljavština mora izaći na površinu, ako ne na Ustavnom sudu, onda na Europskom sudu”, piše Kapetan Dragan.
Soba poput hotelske
Istaknuo je da su njegovi “tamničari neki fini ljudi”. “Ne drže me u klasičnoj ćeliji, već u sobi od 27 kvadrata, u kojoj je u odvojenom dijelu pristojan sanitarni čvor i ne razlikuje se od onih u boljim kućama na Zapadu. U sobi imam veliki radni stol, TV od 55 cm, pravi krevet s novim madracem, ormar i veliki prozor, s puno dnevnog svjetla. Što se tiče hrane, prošlo je 19 dana prije nego što su ponovili jelovnik. Svaki dan je domaća kuhinja, i još nisam dobio hranu a da nisam uživao u njoj.
Svaki drugi, treći dan upravitelj, njegov zamjenik ili načelnik nasamo sa mnom razgovaraju krajnje opušteno i uvijek imaju tri ista pitanja: “Treba li vam nešto? Kako vas osoblje tretira? Imate li ikakvih primjedbi?”.
“Izdvojen sam od kriminalaca i kontaktiram samo sa zatvorskim osobljem, koje me tretira kao susjeda. Nijednom dosad nisu me vezali niti pretresali, jednostavno su me razoružali svojim ponašanjem, a pripremao sam se na sasvim suprotno”, kaže Vasiljković.
Ne želi propustiti zatvorski ručak
Ističe da mu je zdravlje odlično, trči svaki dan, ujutro i popodne radi po 50 sklekova i tjedno pojede pet kilograma voća. U pismu dr. Milici Mitić nadodaje i da u splitskom zatvoru može kupiti 23 vrste voća. “Iskreno rečeno, nisam znao da ima toliko vrsta voća dok nisam dopao u ovaj gulag.
Još i ovo! Ako slučajno hrana nije po volji, za cijenu jednog hamburgera na Zapadu može se naručiti hrana iz uglednog restorana u blizini zatvora. Da ne mislite da pretjerujem, šaljem vam jelovnik. Nisam još naručivao iz restorana jer ne želim propustiti redovan zatvorski ručak”, piše Dragan Vasiljković.