Kapilarna korupcija izjeda Hrvatsku, ali politička je realnost da je za velik dio građana to nedovoljan razlog da sruši HDZ s vlasti

Oporba mora ponuditi cjeloviti model radikalne promjene upravljanja zemljom

HDZ je na izborima 2000. doživio potpuni debakl ne zbog toga što je tri tjedna prije njihovoga održavanja umro Franjo Tuđman, već zbog činjenice da je velikoj većini hrvatskih građana bilo dosta ondašnjega političkog modela upravljanja i vladanja Hrvatskom

Iduće će godine hrvatski građani imati priliku izaći na birališta čak tri puta. Ako ne bude nekih većih iznenađenja najprije će izabrati novi saziv Sabora, vjerojatno u ožujku. Krajem svibnja održat će se izbori za Europski parlament, a koncem godine predsjednički izbori.

Hoće li se parlamentarni izbori održati prije ožujka ili pak nakon održavanja europskih izbora ovisi isključivo o volji premijera Andreja Plenkovića, ali na kraju to i neće biti od neke presudne važnosti za njihov ishod. Godinu dana prije izbora promjena u Banskim dvorima ne čini se previše izglednom jer u Hrvatskoj jednostavno ne postoji dovoljna kritična masa onih koji žele drugačiji model upravljanja.

Prema Crobarometru za ožujak tri četvrtine građana uvjereno je da Hrvatska ide u pogrešnome smjeru, ali to ni najmanje ne smeta popularnosti vladajućega HDZ-a koji i dalje uživa podršku preko 30 posto ispitanika. Izgleda da i među pristašama vladajuće partije ima značajan broj onih koji vjeruju da Hrvatska ide u pogrešnome smjeru, ali ih ta činjenica nije odvratila od vjernosti i podrške HDZ-u.

HDZ je na izborima 2000. doživio potpuni debakl

Beskonačan niz korupcijskih afera, dvoznamenkasta stopa godišnje inflacije i posljedični drastični pad kupovne moći većine građana dodatno su doprinijeli tome da rad Vlade ne odobrava čak dvije trećine građana. Površnom stranom promatraču moglo bi se učiniti da uz takvu (ne)popularnost vladajuća ekipa nema neke naročite šanse na narednim parlamentarnim izborima, ali to jednostavno nije tako.

U kasnu jesen 1999. godine političko klatno toliko se nagnulo na stranu tadašnje lijevo-centrističke oporbe da nitko razuman nije dvojio oko rezultata parlamentarnih izbora koji su se održavali 3. siječnja 2000. godine.

HDZ je na tim izborima doživio potpuni debakl ne zbog toga što je tri tjedna prije njihovoga održavanja umro Franjo Tuđman, već zbog činjenice da je velikoj većini hrvatskih građana bilo dosta ondašnjega političkog modela upravljanja i vladanja Hrvatskom. Autoritarna vlast ogrezla u korupciji i nepotizmu bila je doslovno pometena, a ova trenutačna, s nespornim demokratskim pedigreom, ali partijski zarobljena, klijentelistički determinirana i koruptivno nadasve domišljata, može s velikom sigurnošću očekivati da se to njoj neće dogoditi.

Brojne koruptivne afere Plenkovićevih suradnika

Andrej Plenković uspio je do sada ostati pošteđen osobne odgovornosti u brojnim koruptivnim i klijentelističkim aferama svojih najbližih suradnika. Zahvaljujući samo njemu, HDZ nakon dugo vremena ima desnu opoziciju koja nije na daljinskome upravljaču partijske središnjice na Trgu žrtava fašizma, ali upravo takva pozicija HDZ-a i kompozicija oporbe jako umanjuju šanse za HDZ-ov poraz na narednim parlamentarnim izborima.

Brojni protivnici HDZ-a na centru i ljevici mogu prihvatiti i podržati predizbornu ili postizbornu koaliciju Peđe Grbina, Sandre Benčić i Marijane Puljak, ali već je puno manji broj onih koji u tomu mogućem političkom savezu za rušenje HDZ-a žele vidjeti Božu Petrova i Nikolu Grmoju, a gotovo sigurno nitko ni ne pomišlja na Ivana Penavu i njegov Domovinski pokret.

Hrvatski izborni model favorizira relativnoga pobjednika u pojedinoj izbornoj jedinici te je posve izvjesno da će zbog ovakvih velikih političkih i ideoloških razlika u oporbi i realno mogućih oporbenih koalicija to u većini jedinica biti HDZ.

Oporba mora ponuditi promjenu modela upravljanja

Andrej Plenković nije ispunio obećanje i promijenio HDZ da bi promijenio Hrvatsku, ali je odrekavši se retorike Tomislava Karamarka i Milijana Brkića, najveću partiju barem u javnoj percepciji pomakao prema centru. Taj pomak bio je više nego dovoljan da dio birača koji u skladu s boljim hrvatskim običajima glasaju za „manje zlo“ ostane kod kuće i na izborima 2016. i 2020. godine, a kako sada izgleda to će se dogoditi i na izborima 2024. godine.

Hrvatska javnost toliko je zasićena korupcijskim aferama članova HDZ-a da su nove afere prestale utjecati na rezultate istraživanja popularnosti stranaka, ili drugačije kazano ni otkriće da je Vlada prodala Banske dvore svojim pajdašima po diskontnoj cijeni i onda ih od njih iznajmila po premijskoj ne bi smanjilo popularnost HDZ-a.

Za značajan dio javnosti korupcija i klijentelizam jednostavno su izbrisani s liste političkih grijeha i ako oporba želi povećati svoje izglede na sljedećim parlamentarnim izborima mora ponuditi cjeloviti model radikalne promjene upravljanja zemljom.

Plenković razumije potrebe i želje brojnoga članstva HDZ-a

Uopće ne dvojim da kapilarna korupcija istinski izjeda i razara sve pore hrvatskoga društva, ali politička je realnost da je za velik dio građana to nedovoljan razlog za promjenu modela i načina upravljanja Hrvatskom.

Andrej Plenković najdugovječniji je hrvatski premijer i dosadašnjih sedam godina njegovoga upravljanja Hrvatskom ne ostavlja nikakvu dvojbu kako će izgledati narednih pet. Pod njegovim neprikosnovenim vodstvom HDZ će i dalje biti stranka sporog napretka, ali i društveni i financijski katapult za sve dokazane i provjerene partnere, rođake i prijatelje, provincijske kraljice te seoske i velegradske mangupe i barabe.

Neće biti provedena baš ni jedna radikalna i temeljita reforma jer Andrej Plenković u potpunosti razumije potrebe i želje brojnoga članstva HDZ-a. Hrvatska će i dalje imati 428 općina, 128 gradova i 21 županiju jer je njihova primarna i najvažnija zadaća zbrinjavanje zaslužnih partijskih kadrova posvećenih diskretnome upravljanju javnom nabavom. Zbog istih razloga neće biti ukinuta ni jedna od 63 bolnice, usluge javnog zdravstva bit će sve nedostupnije, a liječnici, medicinske sestre i pacijenti sve nezadovoljniji.

Antikorupcijska agenda je potrebna, ali nedovoljna

Za sve bez rentijerskih prihoda odlazak u mirovinu bit će ujedno i uputnica za siromaštvo. Porezi na potrošnju i rad bit će i dalje gotovo jedini izvori punjenja državnoga odnosno lokalnih proračuna, a onaj na imovinu ostat će i dalje na čekanju. Socijalni transferi služit će kao i do sada kupovini biračke podrške, a ne poboljšanju kvaliteta života onih u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti. Hrvatska će i dalje biti nominalno sekularna država u kojoj crkvene usluge plaćaju i oni koji ih ne žele i ne trebaju.

Hrvatska oporbene stranke i savezi mogu i trebaju ponuditi radikalni otklon od postojećega modela upravljanja i vladanja Hrvatskom. Antikorupcijska agenda je potrebna, ali nedovoljna.

Ako žele daleko veći broj građana na biralištima, a to je osnovni preduvjet izbornoga uspjeha, morat će uvjeriti javnost i potencijalne birače da će učiniti upravo sve ono što Andrej Plenković nije htio napraviti, ono čega se i dalje boji strahujući za svoju političku budućnost. Radikalna rješenja zahtijevaju političku i svaku drugu hrabrost. Andrej Plenković jednostavno nije takav tip političara, a ima li je netko u oporbenim redovima tek ćemo vidjeti.