Kineski predsjednik Xi Jinping prvi je puta nazvan glavnim vođom. Što dosta toga govori o situaciji u Kini

Prije njega, taj su status imali samo Mao Ce-tun i Deng Xiaoping

ZADNJA IZMJENA: Nov 6, 2016
Foto: AFP/AFP

Četverodnevno tajanstveno zasjedanja 300 najvažnijih partijskih lordova Kine, koje je prošli tjedan završilo u Pekingu, iznjedrilo je povijesno važan dokument: u njemu je predsjednik kineske države i partije Xi Jinping prvi puta službeno nazvan “glavnim vođom”.

Cai Qi, novi gradonačelnik Pekinga, izjavio je da je tituliranje Xi Jinpinga “glavnim vođom” najvažnije dostignuće tog partijskog summita: time je, naime, Xi definitivno promoviran u novog neprikosnovenog nacionalnog vođu. Ta titula daje Xi Jinpingu poseban status i moć u političkom životu Kine: nju su do sada imali samo Mao Ce-tun i Deng Xiaoping. Tako je uz tu dvojicu povijesnih lidera, Xi Jinping, postao najdominantniji lider u novijoj kineskoj povijesti.

Koji je povod stvaranja kulta ličnosti?

Kineski mediji i političari već objašnjavaju da je, zbog složene situacije u domaćoj ekonomiji i svjetskoj politici, Kini potreban jak lider koji će moći provesti zemlju kroz izazove i zamke koje krije budućnost.

Međutim, oporba te mediji i političari na Zapadu, upozoravaju da su povod za stvaranje novog kulta ličnosti Xi Jinpinga, po uzoru na Mao Ce-tunga, izbori za predsjednika države i partije koji će se održati sljedeće godine. Xiju, naime, istječe prvi petogodišnji mandat, pa mu je bilo potrebno unaprijed osigurati reizbor.

U tjednu kada je održan partijski summit, prikazana je deseta epizoda dokumentarne televizijske serije “Uvijek na putu”. Serija se bavi korupcijom najviših partijskih i državnih dužnosnika, ima rekordnu gledanost jer prikazuje nevjerojatno luksuzan život dijela kineske elite.

Smrtne kazne zbog korupcije

“Postao sam opsjednut, izgubio sam glavu i ideale, slomio sam se, počeo grabiti novac na sve strane, nikada mi ga nije bilo dosta, pa sam na kraju završio na dnu kao najveći bijednik”, zavapio je pred televizijskim kamerama Bai Enpei, bivši partijski sekretar Yunnan provincije. Sudska porota osudila ga je zbog korupcije na smrtnu kaznu s odgodom na dvije godine.

Zhou Benshun, donedavni partijski sekretar u Hebei provinciji, skrušeno je priznao da je posjedovao kuću od 8600 četvornih metara i 16 soba koja se nalazila unutar zapovjedništva lokalnog vojnog garnizona. Imao je također dva kuhara, od kojih je jedan bio specijalist za začine iz njegove rodne Hunan provincije te dvije dadilje koje su se brinule isključivo za domaće ljubimce. Njegova supruga Zhang Huiqing, imala je kolekciju nakita koju je policija procijenila na 2,2 milijuna dolara.

I Zhou Benshun osuđen je na smrtnu kaznu s mogućnošću da mu se, ako će se dobro ponašati u zatvoru, zamijeni za doživotnu robiju.

‘Pripremio je, kao glavno jelo, krokodilov rep’

Suđenje partijskom sekretaru Nie Chunyu, iz Shanxi provincije još traje, no izjavio je kako zaslužuje prezir i najstrožu kaznu jer je od vlasnika jednog rudnika dobivao mjesečnu apanažu od 20.000 to 30.000 dolara mjesečno.

“Pozvan sam na večeru na kojoj mi je domaćin, kojemu sam učinio neku uslugu, pripremio, kao glavno jelo, veliki krokodilov rep. Znao sam da je to skupo, da se mora dugo pripremati, ali ipak sam sve pojeo”, posramljeno je ispričao jedan visoki partijski dužnosnik iz Pekinga.

Korupcija je postala središnja tema

No, prava poslastica tek stiže na televizijske ekrane: u Šangaju je upravo dovršeno snimanje serije “U ime naroda” koja će u 45 nastavaka, koji su stajali 185 milijuna dolara, pratiti sudbinu onih koji su bili potkupljivi i uzimali mito kako bi uživati u kraljevskom bogatstvu. Poruka serije je više nego jasna: stigla ih je zaslužena kazna i bijedan kraj kakav su i zaslužili.

Borba protiv korupcije bio jedna od glavnih tema tajnog sastanka 300 najviših partijskih dužnosnika Kine. Ona je, kako je istaknuto u komentaru partijskog dnevnika People’s Daily, od životne važnosti za budućnost zemlje. I veliko drvo, upozoreno je, može uvenuti ako mu se dopusti da ga izgrizu mali kukci.

Izvješće partijske disciplinske inspekcije

Wang Qishan, član Politbiroa Komunističke partije i šef Centralne partijske disciplinske inspekcije objavio je ovih dana izvještaj o radu tog antikoruptivnog partijskog tijela, u kojemu stoji da je tijekom 2015. više od 282.000 partijskih dužnosnika kažnjeno zbog kršenja discipline, što podrazumijeva primanje mita, korupciju, kršenje zakona, ekstravagantan život, lijenost na poslu.

Wang je otkrio kako je prošle godine oko 200.000 članova partije blaže kažnjeno, dok ih je 82.000 ozbiljno sankcionirano, a pod tim se podrazumijevaju stroge kazne zatvora, ali i smrtne presude. Ta komisija 2013. godine kaznila 185.000, a 2014. više od 340.000 partijskih dužnosnika.

Wang je također potvrdio da se trenutno vode istrage protiv 90 najviših partijskih dužnosnika, za ilustraciju, 2014. vodilo ih se 68. Među blažim prekršiteljima, kojih ima 49.000, najviše je onih koji su igrali.

Granica za smrtnu kaznu

Izvijestio je da je tijekom 2015. njegova komisija zaprimila oko 2,8 milijuna prijava raznih zviždača, a da se petina tih optužbi pokazala točnim. Oko 400 visokih dužnosnika odgovaralo je za štetu od oko milijardu dolara, 146 najviših, nazvanih tigrovi, kažnjeni su za krađu 150 milijuna dolara, dok je više od 1300 nižih službenika, nazvanih muhe, sudjelovalo u pljački imovine vrijedne skoro 100 milijuna dolara. Pošle godine pod istragama se našlo čak 60 velikih državnih kompanija, dok ih je 2013. bilo samo 6.

Do nedavno se u Kini primanje mita od 15.000 dolara na više automatski kažnjavalo smrtnom kaznom. Nakon žestokih kritika ta je granica sada podignuta, pa se pred streljačkim vodom mogu naći samo oni koji su primili mito više od 500.000 dolara. No, ako tužitelj utvrdi da je počinjeno posebno ozbiljno djelo s katastrofalnim posljedicama tada može zatražiti smrtnu kaznu i za pronevjere od 250.000 do 300.000 dolara.

‘Očekujem od vas potpunu lojalnost’

Tim tempom će se nastaviti i to je naša dugoročna strategija, upozorio je Wang Qishan, koji je zahvaljujući tom položaju postao, nakon predsjednika Xi Jinpinga, drugi čovjek po moći u Kini. Istaknuo je kako izazovi i problemi koji najviše brinu dolaze unutar partije i države i to neće prestati dok se bez milosti ne iskorijeni.

Kineski predsjendik Xi Jinping poručio je pak desetinama milijuna članova partije: “Očekujem od vas potpunu lojalnost. Na našem “Dugom maršu” moramo ojačati partijsku vodstvo te ustrajati na striktnoj partijskoj diciplini.”

To je odmah protumačeno kao najava da će se uvesti sveobuhvatna i stroga upravljačka struktura koja će partijskoj disciplinskoj komisiji dati odriješene ruke u kažnjavanju političara.

Jačanje korumpirane elite

Zapravo, u Kini se niti ne krije kako su korupcija i mito iznjedrili unutar partije nelojalnu kliku koja se otela kontroli, koja ne želi slušati niti se pridržavati partijskih direktiva. Ta je korumpirana elita, upozorava se, toliko ojačala da bi mogla potkopati nastojanja predsjednika Xi Jinpinga da obnovi snagu partije i njenu vodeću ulogu.

Zbog svega toga u Kini u posljednje doba gotovo da nema visoko pozicionirani državnih i političkih dužnosnika, lokalnih partijskih rukovoditelja te menadžera najvećih državnih kineskih kompanija, koji ne strahuju da će im na vrata pokucati agenti Centralne partijske disciplinske komisije.

Inspektori koji su već dobili naziv partijskih inkvizitora, neprestano pretražuju vladine urede i agencije te prostorije najznačajnijih državnih tvrtki, ispitujući službenike u potrazi za korumpiranim političarima i menadžerima.

Neki kažu da je to samo krinka za čistku

Dok predsjednik Xi Jinping i njegovi suradnici tvrde da je korupcija najveća opasnost po kinesko društvo, u dijelovima političkih i poslovnih struktura koje su izravno pogođene obračunom sa svim vrstama kriminala, a posebice u zapadnim medijima, smatraju da je to samo krinka za čistku koja se provodi među onima za koje s procjenjuje da bi željeli marginalizirati utjecaj Partije ili nisu dovoljno lojalni vođi Xi Jinpingu.

“To nije antikorupcijska akcija, nego borba za uspostavu čvrste središnje kontrole”, objašnjava Jeremy L Wallace s Cornell Universityja.

Antikorupcijska kampanja u kojoj je uhićeno i kažnjeno u samo posljednjih nekoliko godina više od pola milijuna ljudi, izazvala je ogorčenje i strah među javnim službenicima: mnoge od njih na praktičkoj razini lišila je nedopuštenih prihoda i luksuznog života. I to, dakako, nije moglo ostati bez posljedica.

‘Nitko se ne buni, ali nitko ništa i ne radi’

Zbog toga što kampanja uživa potporu velike većine partijskog članstva i naroda, nitko se ne usudi javno protestirati protiv čistki, ali je raširen pasivan otpor posebice lokalnih partijskih gubernatora koji ignoriraju ili ne provode naredbe koje stižu iz Pekinga.

“Nitko se ne buni, ali nitko ništa i ne radi”, izjavio je Jin Canrong, znanstvenik s Renmin Universityja u Pekingu.

Upravo u jeku tih rasprava, početkom prošlog tjedna, predsjednik Xi Jinping poručio je menadžerima u državnim kompanijama: “Vodeća uloga partije i njenog rukovodstva korijeni su i duša kompanija u državnom vlasništvu. To je glavni politički princip koji se mora poštivati.”

Panika među poslovnim ljudima i investitorima

Najveće kompanije u vlasništvu države, njih je najviše u telekomunikacijama, financijskim institucijama, bankama, u njihovim je rukama i većina prirodnog nacionalnog bogatstva, raspolažu s oko 40 posto kineske industrijske imovine.

Stoga nije čudno što je ta izjava izazvala pravu paniku među poslovnim ljudima i investitorima. Protumačena je, naime, kao direktiva da partija preuzme upravljanje ekonomskom sferom, što bi moglo smanjiti utjecaj tržišta i ekonomskih zakona.

No, kako istodobno predsjednik Vlade Li Keqiang uvijek ističe kako se tržišni zakoni moraju uvažavati, vjeruje se da ipak neće doći do napuštanja politike koja je omogućila Kini čudesno brz napredak.

Optužbe o vraćanju stroge diktature

Jedan od novinara partijskog dnevnika Guagming Daily, objasnio je za Telegram kako se zna da će sada na Zapadu, posebice u SAD, svi skočiti i optužiti Kinu da vraća u vremena stroge diktature i partijske vlasti Mao Ce-Tunga.

“To, dakako, nije istina. Kao što je nekada Sovjetski Savez izvozio komunističku revoluciju, tako SAD već desetljećima pokušava svijetu, preko kulture, ekonomije, tehnologije pa i vojnom silom, nametnuti svoj model liberalne demokracije i ekonomije u kojoj su tržište i profit jedino mjerilo svih vrijednosti. Uostalom, predsjednik Ronald Reagan svojedobno je otvoreno govorio o superiornosti Amerikanaca nad ostalim svijetom.”

“Zbog njihovih “univerzalnih vrijednosti” SAD ne uvažava posebnosti, primjerice, kineske povijesti, kulture, civilizacije, konfucijanskog nauka, a oni su nespojivi s američkim načinom života i njihovom demokracijom. Da to prihvatimo, Kina bi završila u kaosu, propala bi kao Sovjetski Savez Libija, Sirija… Imamo dovoljno vlastitog znanja i povijesnog iskustva, koji su nam omogućili da kratkom roku izrastemo u svjetsku političku, ekonomsku, kulturnu pa i vojnu velesilu. Nema razloga da ne nastavimo tim putem. Ma što o tomu mislili Amerikanci”.

Više milijardera nego SAD

Za nekoliko boravaka u Kini potpisnik ovih redova uvjerio se kako u državnom i partijskom vrhu postoji puno dvojbi na koji način rješavati probleme koje je donio sa sobom enorman gospodarski rast.

Primjerice, hoće li namjerno usporavanje gospodarskog rasta, zavrnute kreditne slavine zbog čega velike korporacije i provincije grcaju u dugovima te nekretninski kreditni balon spriječiti pregrijavanje gospodarstva i njegov kolaps? Ili će samo ubrzati slom ekonomskog sustava? Kako zaustaviti sve veće raslojavanje kineskog društva u kojemu manjina živi u nezamislivom bogatstvu, a stotine milijuna u strašnoj bijedi?

Istraživanje agencije Huruan otkrilo je da Kina ima 568 milijardera, čime je pretekla SAD koji ima 538 milijardera. U Pekingu živi 100, a u New Yorku 95 milijardera. Na svakog milijardera kojega smo pronašli u Kini, kažu u agenciji Huruan, postoje još najmanje dvojica koji skrivaju svoje bogatstvo jer su ga stekli na nezakonit. Kina ima i gotovo milijun i po dolarskih milijunaša.

Što će donijeti dominacija partije

Iz razgovora s prosječnim ljudima moglo se zaključiti kako su oni svjesni da “jednopartijski kapitalizam” nije idealan, ali je većina zadovoljna jer im standard neprekidno raste.

Doduše, kako zbog usporavanja rasta BDP-a, primanja više ne bujaju dosadašnjim tempom, sve je više nezadovoljnih: nitko više ne želi raditi za mizernu plaću, i još k tomu bez zdravstvenog i mirovinskog osiguranja. Zbog toga je prošle godine bilo više od 250.000 većih štrajkova i sukoba s poslodavcima koje je, od razjarenih radnika, morala spašavati policija.

Osnovno je pitanje hoće li dominacija partije u ekonomiji, civilnom sektoru, medijima, kulturi, povećati efikasnosti i kvalitetu cijelog sustava ili će postati još jedan od generatora korupcije?

Kao izbjeći kolaps sustava

No, najveća pozornost u partijskom vrhu posvećena je pitanju kako spriječiti da se u Kini ne ponovi scenarij propasti sovjetske komunističke partije i Sovjetskog Saveza. Ili, jednako strašno, da ne dođe do događanja naroda i reprize “arapskog proljeća”, koje je praktički razorilo Libiju i Siriju.

Promoviranjem predsjednika Xi Jinpinga u “glavnog vođu” očito je nadvladala struja koja smatra da se kolaps kakav su doživjeli Sovjetski Savez, Libija, Sirija može izbjeći samo jačanjem partijskog utjecaja i kontrole. To pak traži strogu hijerarhiju i drakonsku disciplinu te, dakako, moćnog lidera.

Mladen Pleše
Novinar
318 članaka Više o autoru