Koji su mogući raspleti sve dublje krize oko Brexita?
Više od tri godine nakon referenduma, drama oko Brexita još nije razriješena
Britanski premijer Boris Johnson ni drugi put nije uspio dobiti potporu parlamenta za prijevremene izbore već u listopadu. Zastupnici su ponovno odbili njegov zahtjev, prije nego što su otišli na stanku koja će trajati sve do 14. listopada. Dva tjedna kasnije, 31. listopada, Velika Britanija trebala bi izaći iz Europske unije.
No, hoće li se to dogoditi i na koji način, još uvijek se ne zna. Novi zakon, koji je u ponedjeljak stupio na snagu, prisiljava premijera da od EU-a zatraži novu odgodu Brexita, ako do 19. listopada parlament ne odobri novi sporazum s Unijom ili glasa za izlazak bez sporazuma. Johnson bi, prema tome, bio prisiljen od Bruxellesa tražiti da ponovno odgodi britanski izlazak, na tri mjeseca.
U takvoj situaciji, Johnson, koji tvrdi da bi radije umro nego tražio novu odgodu, ima nekoliko opcija. Evo koji su mogući scenariji raspleta – ili novog zapleta – u političkoj krizi oko Brexita.
1. Johnson ignorira novi zakon
Britanski premijer, koji je obećao da će zemlju izvesti iz EU-a 31. listopada sa ili bez sporazuma, mogao bi zanemariti zakon kojim ga se prisiljava da traži odgodu Brexita na još tri mjeseca, do 31. siječnja 2020. godine. To bi, dakako, izazvalo novu dramu, s vrlo neizvjesnim ishodom.
Ako bi Johnson odbio zatražiti odgodu Brexita, sigurno je da bi se zastupnici obratili sudu i zatražili da ga sud prisili na poštivanje zakona. Pravni stručnjaci s kojima su razgovarali britanski mediji upozorili su da bi u tom slučaju britanski premijer čak mogao završiti u pritvoru, zbog nepoštivanja suda.
2. Johnson traži odgodu, ali…
Jedna od opcija o kojoj spekuliraju britanski mediji i o kojoj je prvi izvijestio Daily Telegraph je mogućnost da Johnson formalno zatraži od EU-a odgodu britanskog izlaska, ali da pritom pošalje i dodatno pismo u kojem bi potvrdio da njegova vlada to zapravo ne želi. Takvim bi postupkom, dakle, poručio Bruxellesu da EU treba ignorirati zahtjev za produljenje roka za Brexit.
Bio bi to doista neobičan manevar i nije sasvim jasno kako bi to bilo dočekano u EU, ali niti u samoj Britaniji. Jedino je jasno da bi se Johnson našao na udaru protivnika kaotičnog Brexita, jer bi bilo jasno da zakon „poštuje” s figom u džepu. Britanski “Guardian” tvrdi i da bi takav potez također bio nezakonit.
3. Ostavka ili izglasavanje nepovjerenja
Suočen s odbijanjem parlamenta da prihvati prijevremene izbore, Johnson bi mogao podnijeti ostavku ili tražiti izglasavanje nepovjerenja vlastitoj vladi. To bi pokrenulo proces koji potencijalno vodi na birališta. Oporbene stranke, predvođene laburistima, imale bi dva tjedna da formiraju novu vladu s novim premijerom.
Nova vlada mogla bi biti i samo privremena, sa zadatkom da od EU-a zatraži odgodu Brexita i pripremi zemlju za prijevremene izbore. Johnsonu bi to omogućilo da krivnju za još jedno odgađanje izlaska iz Unije prevali na oporbu, prije svega laburiste, i da kampanju vodi uz tu poruku.
4. Johnson dobiva novi sporazum
Sporazum koji je EU dogovorila s bivšom britanskom premijerkom Theresom May britanski je parlament tri puta odbio. Njezin nasljednik uvjeren je da s Unijom može dogovoriti bolje uvjete razlaza, mada je za to ostalo doista jako malo vremena.
Redoviti summit EU-a planiran je za 17. i 18. listopada. To znači da bi Johnson u nešto više od mjesec dana trebao postići ono što May nije uspjela u dvije godine. Unatoč tome, njegovi suradnici i dalje uvjeravaju da je to moguće. Ipak, izgledi za ovakav rasplet zasad djeluju vrlo tanko.
5. EU odbija odgodu Brexita
Europska unija s poprilično velikom dozom frustracija prati političku dramu u Britaniji. U zadnje tri godine gotovo da i nema važnijeg europskog sastanka čiji raspored nije preuzeo Brexit. Pojedine članice EU-a, poput Francuske i Nizozemske, javno izražavaju negodovanje zbog mogućnosti da London ponovno traži odgodu Brexita jer smatraju da i dalje nije jasno što točno Britanci žele.
Čak i ako (ili kada) dobiju britanski zahtjev za produljenjem, njega mora prihvatiti svih preostalih 27 članica EU-a. Odluka se, dakle, donosi jednoglasno. Međutim, odbijanje zahtjeva Londona značilo bi da EU, barem u očima javnosti, preuzima odgovornost za kaotični Brexit i sve potencijalne ekonomske i druge posljedice koje bi iz takvog scenarija proizašle. Zato je prilično teško očekivati da bi Unija pristala na takav scenarij.