Kolika je mogućnost da radikalna Marine Le Pen postane predsjednica Francuske? Pa, iz današnje perspektive, dosta velika
Hoće li ankete i u ovom slučaju, kao s Trumpom, ispasti sprdnja
Ne tako davno mogućnost da će Donald Trump biti izabran za predsjednika SAD-a činila se, za većinu razumnih osoba, prilično nemogućom, ako ne i smiješnom. Slične procjene postoje i o izbornim izgledima čelnice francuske krajnje desnice Marine Le Pen, koja će se iduće godine kandidirati za predsjednicu.
Sada kada je Trump zaista izabran, hoće li ankete i u slučaju Le Pen ispasti sprdnja, kao što se to pokazalo u slučaju američkog predsjednika? Budući da se francuski i američki izborni sustavi toliko razlikuju – jer, recimo, francuski kandidat mora osvojiti najmanje 50 posto glasova birača, a nema nikakvih elektora kao u Americi – da izravne usporedbe imaju malo smisla. No, temeljni trendovi koji su doveli Trumpa na vlast trenutno su prisutni u Francuskoj, a oni bi mogli biti ozbiljno gorivo koje će Le Pen u svibnju gurnuti daleko naprijed, ako ne i do pobjede.
Ankete kažu da gubi. Zasad
U procjenama njezinih šansi, prvo treba razmotriti ankete, piše Politico. One trenutno pokazuju da Le Pen u drugom krugu predsjedničkih izbora gubi od suparnika desnog centra, vjerojatno Alaina Juppéa. Za razliku od Trumpa, Le Pen je u posljednje dvije godine već nekoliko puta prošla kroz razne izbore te je karijerna političarka s ozbiljnim uspjesima. Kad je njezina stranka Nacionalna fronta, koja se zalaže za povlačenje iz Europske unije te drastične rezove u imigraciji, sudjelovala u izborima, dobili su nešto manje od 30 posto glasova.
Ovaj uzorak ohrabruje teoriju za koju se zalažu mnogi analitičari Nacionalne fronte, a ta je da Le Pen ne može biti izabrana za predsjednicu, jer jednostavno nema dovoljno velik doseg da dobije 50,1 posto glasova birača. Glavni problem: planovi njezine stranke da se povuku iz eurozone i dalje prilično straši brojne neodlučne birače, kao što su umirovljenici, zaposleni na višim pozicijama i visokoobrazovani, koji ne žele riskirati da gledati svoju euriziranu imovinu kako nestaje u slučaju “Frexita”.
Trump je neke stvari skrivao od birača
Taj argument i dalje ima mnogo smisla. Dok je Trump obećavao radikalne promjene na području trgovine i fiskalne politike, on nikada nije rekao Amerikancima da će devalvirati njihovu valutu. Da je to priznao, čak bi i najbjesniji birači vjerojatno dvaput razmislili o tome hoće li glasati za program koji bi mogao dovesti do strmoglavog pada vrijednosti njihovih nekretnina ili mirovinskog portfelja.
Povlačenje iz eurozone stoga ostaje ogroman faktor nesigurnosti za mnoge francuske birače, toliko da bi Le Pen mogla imati ozbiljnih problema u privlačenju tih dodatnih 20 posto glasača koji su joj potrebni da postane predsjednica.
Razvodnit će plan povlačenja iz eurozone
Međutim, kao što opravdano upozoravaju online burzovni mešetari, rezultati u prošlosti nisu osobit indikator budućih rezultata i to pravilo vrijedi i za Le Pen i predstojeće izbore. Kao prvo, moguće je da će još malo razvodniti svoj plan povlačenja iz eurozone kako bi umirila birače – što je učinila već dvaput. Nadalje, predsjednički izbori su jedna sasvim drugačija igra od regionalnih, okružnih, općinskih i izbora za Europski parlament, u kojima Nacionalna fronta nikad nije osvojila vše od 28 posto glasova.
No na tim izborima glasači su birali stranku – popularnu i buntovnu, ali i dalje instituciju kao što je stranka. U svibnju će glasati za Marine Le Pen, političku zvijezdu. Štoviše, čini se da će izlaznost biti značajno veća nego za bilo koje od spomenutih prethodnih izbora – što je varijabla koja može vrlo lako destabilizirati svaku anketu, kao što su plastično pokazali američki predsjednički izbori i referendum o Brexitu.
Nema pravog suparnika s ljevice
Mnogo korisniji indikator političke budućnosti Marine Le Pen mogli bi biti predsjednički izbori 2012. godine, samo godinu dana nakon što je preuzela čelnu poziciju u Nacionalnoj fronti od svog oca, Jean-Mariea Le Pena. Osvojila je 17,9 posto glasova u prvom krugu, ili nešto više od 6,4 milijuna. To je ogromna brojka prema bilo kojem mjerilu, a pogotovo kada se uzme u obzir da je bilo riječ o kandidatu koji se tek nedavno predstavio javnosti. Nacionalna fronta prošla je bolje od toga, i to ne za veliki postotak, tek tri godine kasnije na regionalnim izborima u prosincu 2015., neposredno nakon masakra u Bataclanu.
U svibnju, treba se kladiti na ovo: Marine Le Pen će prestići svoj rekord. A ovaj puta, tko god joj se suprotstavi s ljevice neće osvojiti 28 posto glasova, kao što je to pošlo za rukom Françoisu Hollandeu na prošlim izborima. Bit će sretni ako osvoje i 12 posto, otprilike na razini s vođom radikalne ljevice Jean-Lucom Mélenchonom.
Le Pen je gotovo sigurno u drugom krugu
To sve znači da je Le Pen gotovo sigurno u drugom krugu, što definitivno nije ni originalna niti hrabra prognoza, jer je otprilike 40 anketa u zadnje dvije godine pokazalo da će ući u završnicu. Ali protiv koga? Ako je vjerovati anketama, rival će joj biti Juppé, koji se trenutno natječe s Nicolasom Sarkozyjem za nominaciju u predizborima Republikanske stranke, utočištu konzervativaca i centrista.
Juppéa se smatra modernim konzervativcem, u politici je vrlo dugo i generalno se očekuje da će u drugom krugu potući Le Pen. No i Hillary Clinton je bila sigurna pobjednica protiv Donalda Trumpa, praktički do posljednjeg trenutka.
Sličnosti između Juppéa i Hillary
Juppé nije Clinton, naravno. Prije svega, predstavnik je opozicije vrlo nepopularnoj administraciji, a ne njezin pripadnik. Njegovi rivali ne mrze ga tako gorljivo kao što su Hillary Clinton mrzili njezini. Međutim, kada se malo zagrebe ispod površine, mogu se pronaći i neke sličnosti između Juppé i Clinton. Oboje su aktivni u politici već desetljećima; Juppé je obnašao dužnost premijera i ministra vanjskih poslova. Oboje drže mainstream pozicije – vjeruju u atlanticizam, brane globalizaciju, odnosno ideju Europske unije u Juppéovu slučaju.
Oboje su bili optuživani za političku korupciju (Juppé je čak bio presuđen krivim i osuđen na uvjetnu zatvorsku kaznu, prije dosta godina, doduše). U pogledu dinamike njihovih kampanja, također se mogu vidjeti sličnosti. Oboje su “prirodni” kandidati razumnih, pristojnih ljudi koji vjeruju da se njihove zemlje trebaju poboljšavati postupno i koji ne mrze nikoga. Oboje su uživali, odnosno još uvijek uživaju, relativnu premoć u anketama u mjesecima prije izbora, bez rasplamsavanja entuzijazma kod vlastitih birača. Nijedno ni drugo nemaju karizmu ni energiju da emotivno protresu gomilu – nešto što Trump i Le Pen znaju raditi i rade.
Trump i Brexit promijenili su igru za sve
Uobičajena teorija kaže da, ako se Juppé nađe u drugom krugu s Le Pen, pobijedit će s oko 60 naprema 40 posto glasova. To je vrlo rudimentarna računica bazirana na ideju da je Marine Le Pen oko 20 posto manje toksična od svog ova, koji je osvojio oko 18 posto glasova kada je uspio ući u finiš utrke sa Jacquesom Chiracom 2002. No to je blesava matematika. Svijet nije ni približno isti 2016. niti će biti 2017. kao što je bo 2002. Dogodili su se Brexit, dogodio se Donald Trump, da i ne spominjemo sve ostalo.
Može li Le Pen, kao politička veteranka, replicirati Trumpovu divlju utrku do Bijele kuće? Kampanja će joj vjerojatno biti mnogo drugačija. Iako temperamentna, Le Pen nije sklona riziku, dok je Trump znao biti krajnje nesmotren u mnogim svojim istupima. Premda gura iste teme i traži potporu slične strukture birača, Le Pen je prilično strašljivija od Trumpa kada je riječ o davanju polariziraućih izjava koje bi dominirale medijima. Članovi njezina tima nagovaraju je da od veljače, kada će služebno početi kampanju, krene mnogo oštrije.
U njezinom taboru očekuju Sarkozyja kao protivnika
Dakako, Juppé još uvijek može izgubiti svoje predizbore, koji se održavaju u dva kruga, 20. i 27. studenog, od bivšeg predsjednika Nicolasa Sarkozyja. A to je točn ono što u taboru Marine Le Pen očekuju da se dogodi.
Sarkozy bi bio mlađi, možda i energičniji protivnik za Le Pen nego što bi to bio Juppé, ali i on ima kosture u ormaru, i to mnogo više nego Juppé. Sa Sarkozyjem u drugom krugu predsjednički izbori bi se mogli pretvoriti u referendum s pitanjem – Sarkozy, da ili ne. Upravo to se dogodilo 2012., kada je izabran François Hollande.
Ništa od ovoga ne znači da Marine Le Pen ima otvoren i lagan put do francuske predsjedničke pozicije. No, nakon Trumpove pobjede, ta ideja se čini sve manje apsurdnom. Štoviše, počinje djelovati vrlo, vrlo mogućom.