Količina uspjelih političkih spinova, magle i prijesnih laži koje kolaju domaćim javnim prostorom jednostavno je fantastična. Ali, i u toj golemoj i rastućoj gomili izdvajaju se posebno okamenjene gluposti, “istine” i “aksiomi” političke zbilje koji su toliko saživjeli u javnom diskursu da se uzimaju gotovo kao dogme – neupitna polazišta bilo kakve analize.
Recimo, ona “istina” o tome kako je sadašnja opozicija potpuno nesposobna, često uparena i s rečenicom “HDZ je loš, ali…”. Stvar je izgubljena već na samim osnovama zdravog razuma. Što bi ovakva konstrukcija značila u stvarnosti? Da bi opozicija, da je kojim slučajem vlast, na Baniji u dvije godine obnovila tri, a ne šest kuća?
Da bi opozicija, da je kojim slučajem vlast, svojim nečinjenjem u Covid krizi dovela Hrvatsku do prva tri mjesta po smrtnosti na svijetu, a ne “samo” do sedmog mjesta? Da bi firma koju vode i nadziru sadašnje opozicijske stranke pomogla da se iz Ine izvuče pet-šest milijardi kuna, a ne samo jedna – kao što je to napravila Plinara istočne Slavonije koju nadzire i vodi lokalni HDZ?
Najbolji u dvadeset godina
No, nije stvar samo u tome da je opće prihvaćena istina kako je, eto, “opozicija nesposobna”, potpuno besmislena. Naime, aktualna ekipa parlamentarne oporbe je vrlo vjerojatno najbolji i politički najsposobniji sastav koji je politička oporba u Hrvatskom saboru imala u zadnjih dvadeset godina.
Unatoč sasvim razumljivim ideološkim i političkim razlikama, stranke oporbe u ovom saborskom sazivu vrlo često i uspješno uspijevaju u onom što je glavni zadatak opozicije – ukazivati javnosti na ono što smatraju ozbiljnim promašajima vladajuće stranke i koalicije. Uspijevaju ponekad i više od toga, recimo, natjerati HDZ da se povuče kad je u pitanju vrlo osjetljiv Zakon o pomorskom dobru, konkretnije, priča o ograničenju pristupa plažama u Hrvatskoj.
Povlačenje na plažama
Priča o tom zakonu je krenula još prošlog ljeta, kad je iscurila radna verzija nacrta zakona iz kojeg je bilo jasno da će se neke plaže izvan naseljenih mjesta moći, kako se to stručno kaže, “isključiti iz opće upotrebe”. Nakon ogromne buke u javnosti, krajem godine je u Sabor došao službeni prijedlog novog zakona u kojem je stvar ipak bila ublažena.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ali, nedovoljno. Opozicija je danima – i to u zajedničkoj fronti – ukazivala na nedorečenosti i opasnosti oko hotelskih plaža, oko plaža za posebne namjene koje nisu bile jasno definirane i oko drugih odredbi koje bi, primjerice, javnosti na plažama pod koncesijom garantirale pristup na – 30 posto njenog kopnenog dijela. Iako je, naravno, ekstenzivno tumačio kako nije riječ o povlačenju ili kapitulaciji, resorni ministar Oleg Butković je jučer u Saboru obećao da će se do drugog čitanja većina spomenutih nedoumica razjasniti i precizirati, kako bi plaže i dalje ostale otvorene za sve građane i turiste.
Kako je sazrio HDZ
Ovdje valja pohvaliti političku zrelost HDZ-a, koju ta stranka nije imala prije nekoliko godina, kad je ušla u sasvim nepotrebne i gadne sukobe iz kojih su se povukli podvijenog repa. Pimjerice, oko mirovinske reforme koja je pala na prikupljenim potpisima za sindikalni referendum ili oko povećanja plaća u školstvu koje je izboreno nakon višetjednog štrajka i mega prosvjeda na Trgu bana Jelačića.
Ne treba biti prorok da se vidi golemi mobilizacijski potencijal priče o ograničavanju pristupa plažama, da se zaključi kako bi se ona iz saborskih tiskovnih konferencija i istupa za govornicom lako mogla preliti na prosvjede, a zatim i skupljanje potpisa za novi referendum. Treba li to HDZ-u u predizbornoj godini? Naravno da ne treba. Pa je stranka, eto, konstruktivna prema “pojašnjenjima” i “preciziranjima” u novom prijedlogu zakona koji se tiče plaža.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kamenčić u cipeli
Nema sumnje da je riječ o značajnoj političkoj pobjedi oporbe (kao što nema sumnje da će trebati vrlo pažljivo proučiti i zakon u drugom čitanju). Štoviše, veće pobjede od ovakve – da natjera vlast da promijeni vlastiti loš i nedorađen prijedlog, ne može ni biti. Opozicija ne može smjenjivati ministre, ni donositi svoje zakone – da je tako, onda bi bila vlast.
Ovo je, dakle, maksimum i oni su ga dostigli. Uz to, bolje rezultate od oporbenih prethodnika postižu i na području vlastite prepoznatljivosti i konstantnoj ulozi kamenčića u cipeli aktualne vlasti (evo je Nikola Grmoja sazvao novu sjednicu Antikorupcijskog vijeća o Ini, sa svjedocima među kojima su bivši i aktualni premijeri). Odakle, onda, pobogu taj besmisleni dojam da je opozicija loša i nesposobna?
“Svi su oni isti” – nova generacija
Dva su glavna izvora takve zablude. Prvi je HDZ-ov PR. Ono što je nekad, u vrijeme posljednje Vlade lijevog centra bila najkorisnija mantra za HDZ – “svi su oni isti” – sad je priča o “nesposobnoj opoziciji”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jer, kao što se korupcijom i uhićenjem donedavnog predsjednika i dragog vođe Ive Sanadera prije desetak godina HDZ nije mogao braniti ničim nego svođenjem svih ostalih u istu ravan (“svi su oni isti”), tako i danas svoju karikaturalnu nesposobnost u vođenju države ne mogu sakriti na niti jedan drugi način. Nego da kažu da su, evo, i ovi drugi nesposobni, još i gori, jer, recimo, u Saboru nemaju dovoljno glasova za smjenu ministara.
SDP u podrumu
Drugi izvor neistine o “nesposobnoj opoziciji” su – ankete. One doista pokazuju veliku prednost HDZ-a pred svim ostalim strankama, no osnovi razlog tome je – SDP. Ova stranka već više od dvije godine prolazi proces javnog raspada i sukoba, prvo u Zagrebu, pa u saborskom klubu, pa onda opet u Zagrebu. Prije toga, pak, popularnost joj je dramatično padala pod vodstvom iznimno neuvjerljivog Davora Bernardića, što je i ubrzalo konačni raskol.
HDZ je tako ostao bez dosad jedinog pravog konkurenta. Tamo gdje je ne tako davnog siječnja 2017. godine SDP imao 23,6 posto, sad je SDP sa 13,2 posto (prosjek dvije redovne mjesečne ankete o popularnosti stranaka, Crobarometar i Cro Demoskop). HDZ je danas čak i nešto malo slabiji nego 2017. (28,2:29,6 posto), ali kako je SDP-ov rejting otišao u podrum, njihova prednost se doima obeshrabrujućom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Razvedeniji oporbeni krajolik
No, tad su od značajnije konkurencije podršku birača dijelili tek Most i Živi zid, s ukupno 15 posto potpore, dok su tu danas uz Most još Možemo i Domovinski pokret za koje bi ukupno glasalo oko 25 posto birača. Uglavnom, oporbeni politički krajolik se promijenio, razvedeniji je, ali, gledano ukupno, omjeri su – tu negdje.
S tim da je sve što smo gledali od posljednjih parlamentarnih (pandemijskih) izbora do danas, bila tek kamilica. Pravi politički šou tek počinje. S obzirom na to da opozicija u Saboru trenutno ima najučinkovitiju i najprepoznatljiviju ekipu u zadnjih dvadeset godina – valja očekivati ozbiljan vatromet. Unatoč “dogmama” koje širi HDZ-ov PR i njemu pokoran (velik) dio domaće medijske scene.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Koliko god se ministar izmotavao, Vlada se povukla. Natjerana je da povuče štetan Zakon o pomorskom dobru
Povlačenje HDZ-a oko plaža je pokazalo da su i oni uvidjeli prosvjedni potencijal ove teme
Unatoč sasvim razumljivim ideološkim i političkim razlikama, stranke oporbe u ovom saborskom sazivu vrlo često i uspješno uspijevaju u onom što je glavni zadatak opozicije – ukazivati javnosti na ono što smatraju ozbiljnim promašajima vladajuće stranke i koalicije
Količina uspjelih političkih spinova, magle i prijesnih laži koje kolaju domaćim javnim prostorom jednostavno je fantastična. Ali, i u toj golemoj i rastućoj gomili izdvajaju se posebno okamenjene gluposti, “istine” i “aksiomi” političke zbilje koji su toliko saživjeli u javnom diskursu da se uzimaju gotovo kao dogme – neupitna polazišta bilo kakve analize.
Recimo, ona “istina” o tome kako je sadašnja opozicija potpuno nesposobna, često uparena i s rečenicom “HDZ je loš, ali…”. Stvar je izgubljena već na samim osnovama zdravog razuma. Što bi ovakva konstrukcija značila u stvarnosti? Da bi opozicija, da je kojim slučajem vlast, na Baniji u dvije godine obnovila tri, a ne šest kuća?
Da bi opozicija, da je kojim slučajem vlast, svojim nečinjenjem u Covid krizi dovela Hrvatsku do prva tri mjesta po smrtnosti na svijetu, a ne “samo” do sedmog mjesta? Da bi firma koju vode i nadziru sadašnje opozicijske stranke pomogla da se iz Ine izvuče pet-šest milijardi kuna, a ne samo jedna – kao što je to napravila Plinara istočne Slavonije koju nadzire i vodi lokalni HDZ?
Najbolji u dvadeset godina
No, nije stvar samo u tome da je opće prihvaćena istina kako je, eto, “opozicija nesposobna”, potpuno besmislena. Naime, aktualna ekipa parlamentarne oporbe je vrlo vjerojatno najbolji i politički najsposobniji sastav koji je politička oporba u Hrvatskom saboru imala u zadnjih dvadeset godina.
Unatoč sasvim razumljivim ideološkim i političkim razlikama, stranke oporbe u ovom saborskom sazivu vrlo često i uspješno uspijevaju u onom što je glavni zadatak opozicije – ukazivati javnosti na ono što smatraju ozbiljnim promašajima vladajuće stranke i koalicije. Uspijevaju ponekad i više od toga, recimo, natjerati HDZ da se povuče kad je u pitanju vrlo osjetljiv Zakon o pomorskom dobru, konkretnije, priča o ograničenju pristupa plažama u Hrvatskoj.
Povlačenje na plažama
Priča o tom zakonu je krenula još prošlog ljeta, kad je iscurila radna verzija nacrta zakona iz kojeg je bilo jasno da će se neke plaže izvan naseljenih mjesta moći, kako se to stručno kaže, “isključiti iz opće upotrebe”. Nakon ogromne buke u javnosti, krajem godine je u Sabor došao službeni prijedlog novog zakona u kojem je stvar ipak bila ublažena.
Ali, nedovoljno. Opozicija je danima – i to u zajedničkoj fronti – ukazivala na nedorečenosti i opasnosti oko hotelskih plaža, oko plaža za posebne namjene koje nisu bile jasno definirane i oko drugih odredbi koje bi, primjerice, javnosti na plažama pod koncesijom garantirale pristup na – 30 posto njenog kopnenog dijela. Iako je, naravno, ekstenzivno tumačio kako nije riječ o povlačenju ili kapitulaciji, resorni ministar Oleg Butković je jučer u Saboru obećao da će se do drugog čitanja većina spomenutih nedoumica razjasniti i precizirati, kako bi plaže i dalje ostale otvorene za sve građane i turiste.
Kako je sazrio HDZ
Ovdje valja pohvaliti političku zrelost HDZ-a, koju ta stranka nije imala prije nekoliko godina, kad je ušla u sasvim nepotrebne i gadne sukobe iz kojih su se povukli podvijenog repa. Pimjerice, oko mirovinske reforme koja je pala na prikupljenim potpisima za sindikalni referendum ili oko povećanja plaća u školstvu koje je izboreno nakon višetjednog štrajka i mega prosvjeda na Trgu bana Jelačića.
Ne treba biti prorok da se vidi golemi mobilizacijski potencijal priče o ograničavanju pristupa plažama, da se zaključi kako bi se ona iz saborskih tiskovnih konferencija i istupa za govornicom lako mogla preliti na prosvjede, a zatim i skupljanje potpisa za novi referendum. Treba li to HDZ-u u predizbornoj godini? Naravno da ne treba. Pa je stranka, eto, konstruktivna prema “pojašnjenjima” i “preciziranjima” u novom prijedlogu zakona koji se tiče plaža.
Kamenčić u cipeli
Nema sumnje da je riječ o značajnoj političkoj pobjedi oporbe (kao što nema sumnje da će trebati vrlo pažljivo proučiti i zakon u drugom čitanju). Štoviše, veće pobjede od ovakve – da natjera vlast da promijeni vlastiti loš i nedorađen prijedlog, ne može ni biti. Opozicija ne može smjenjivati ministre, ni donositi svoje zakone – da je tako, onda bi bila vlast.
Ovo je, dakle, maksimum i oni su ga dostigli. Uz to, bolje rezultate od oporbenih prethodnika postižu i na području vlastite prepoznatljivosti i konstantnoj ulozi kamenčića u cipeli aktualne vlasti (evo je Nikola Grmoja sazvao novu sjednicu Antikorupcijskog vijeća o Ini, sa svjedocima među kojima su bivši i aktualni premijeri). Odakle, onda, pobogu taj besmisleni dojam da je opozicija loša i nesposobna?
“Svi su oni isti” – nova generacija
Dva su glavna izvora takve zablude. Prvi je HDZ-ov PR. Ono što je nekad, u vrijeme posljednje Vlade lijevog centra bila najkorisnija mantra za HDZ – “svi su oni isti” – sad je priča o “nesposobnoj opoziciji”.
Jer, kao što se korupcijom i uhićenjem donedavnog predsjednika i dragog vođe Ive Sanadera prije desetak godina HDZ nije mogao braniti ničim nego svođenjem svih ostalih u istu ravan (“svi su oni isti”), tako i danas svoju karikaturalnu nesposobnost u vođenju države ne mogu sakriti na niti jedan drugi način. Nego da kažu da su, evo, i ovi drugi nesposobni, još i gori, jer, recimo, u Saboru nemaju dovoljno glasova za smjenu ministara.
SDP u podrumu
Drugi izvor neistine o “nesposobnoj opoziciji” su – ankete. One doista pokazuju veliku prednost HDZ-a pred svim ostalim strankama, no osnovi razlog tome je – SDP. Ova stranka već više od dvije godine prolazi proces javnog raspada i sukoba, prvo u Zagrebu, pa u saborskom klubu, pa onda opet u Zagrebu. Prije toga, pak, popularnost joj je dramatično padala pod vodstvom iznimno neuvjerljivog Davora Bernardića, što je i ubrzalo konačni raskol.
HDZ je tako ostao bez dosad jedinog pravog konkurenta. Tamo gdje je ne tako davnog siječnja 2017. godine SDP imao 23,6 posto, sad je SDP sa 13,2 posto (prosjek dvije redovne mjesečne ankete o popularnosti stranaka, Crobarometar i Cro Demoskop). HDZ je danas čak i nešto malo slabiji nego 2017. (28,2:29,6 posto), ali kako je SDP-ov rejting otišao u podrum, njihova prednost se doima obeshrabrujućom.
Razvedeniji oporbeni krajolik
No, tad su od značajnije konkurencije podršku birača dijelili tek Most i Živi zid, s ukupno 15 posto potpore, dok su tu danas uz Most još Možemo i Domovinski pokret za koje bi ukupno glasalo oko 25 posto birača. Uglavnom, oporbeni politički krajolik se promijenio, razvedeniji je, ali, gledano ukupno, omjeri su – tu negdje.
S tim da je sve što smo gledali od posljednjih parlamentarnih (pandemijskih) izbora do danas, bila tek kamilica. Pravi politički šou tek počinje. S obzirom na to da opozicija u Saboru trenutno ima najučinkovitiju i najprepoznatljiviju ekipu u zadnjih dvadeset godina – valja očekivati ozbiljan vatromet. Unatoč “dogmama” koje širi HDZ-ov PR i njemu pokoran (velik) dio domaće medijske scene.