Kako sam uspio preživjeti prolaz kroz ukleti Bermudski trokut
Moj me luksuzni transatlantski kruzer podsjeća na Noinu arku
Budući da je ovaj članak stigao do čitatelja, jasno je da sam preživio prolaz kroz Bermudski trokut. I ne samo ja. Tu je više od 4000 putnika i 1600 članova posade. Da smo, u skladu s legendom o tome ukletom mjestu, ondje nestali zajedno s tristometarskim brodom koji već gotovo tri dana uspješno svladava petmetarske valove Atlantskog oceana, bila bi to udarna vijest u svim medijima. Kako je prvorazredna senzacija izostala, mediji su s ushitom izvještavali tek o drugorazrednom događaju, o požaru na 25-metarskoj jahti s koje su putnici u panici poskakali u more dok je ona gorjela nedaleko od obale Novog Zelanda.
Toliko nas je na brodu da bi netko mogao pomisliti da je moguće napraviti usporedbu s Noinom arkom. No, ovdje su samo ljudi. Drugih životinja nema. Barem ne onih vidljivih. O nevidljivima se brinu nasmiješene Filipinke neodredive životne dobi, koje svakom gostu prije ulaska u restoran ruke poškrope nekim dezinficirajućim sprejem.
Balkanski trokut
Čini se da su i među putnicima i među posadom zastupljene sve rase. Istina, ne baš ravnomjerno jer je bijelih putnika više nego obojanih, ali zato obojani prevladavaju među posadom, osobito među onima koji uređuju kabine, neprestano lašte zidove uskih i beskrajno dugačkih hodnika, razvlače ležaljke na palubama, usisavaju debele sagove u kockarnicama i diskretno skupljaju upotrijebljene tanjure dok zadovoljni gosti još ćaskaju oko stolova. Jedan od nadzornika konobara, sav u bijelom kao da je mornarički časnik, predstavio se kao Admin iz Bugojna.
Kao da su privučeni nekim balkanskim magnetom, u trenutku su se uz naš stol stvorili Dušan i Zoran, obojica iz Srbije i, kako im je ovo prvi posao na brodu, obojica pomoćno osoblje. Za razliku od njih, čak su dvojica Hrvata u samom vrhu zapovjedne piramide ovoga broda.
Ako bi se dogodilo da – suprotno očekivanjima temeljenima na lošim iskustvima s pokušajima prolaska kroz Bermudski trokut – samo naš brod preživi nekakvu trenutnu globalnu kataklizmu, a sav ostali svijet da iščezne, neko bismo vrijeme mogli poživjeti zahvaljujući naizgled neiscrpnim zalihama hrane i svakovrsnih pića. Ne sve životinjske vrste kao u Noinoj arci, ali sve ljudske rase bile bi tu.
Kao da su privučeni nekim balkanskim magnetom, u trenutku su se uz naš stol stvorili Dušan i Zoran, obojica iz Srbije
Noa je na svojoj arci našao mjesto za mužjaka i ženku svake jestive domaće i divlje životinje kako bi muškarci i žene njegova plemena imali što jesti i kako bi se uspješno razmnožavali. Noa je – premda ponešto uskogrudno, etnocentrično i religijski ekskluzivno – brinuo o održivom razvitku. Naše zalihe su ne u živim životinjama nego u zamrznutom mesu. Stoga je ovo obilje prolazno i neodrživo na dugu stazu. Razumije se da na našem brodu ne prevladava Noina patrijarhalna i predmoderna koncepcija društvenih odnosa.
Gay program
On, primjerice, nije predvidio – jer mu je bilo nezamislivo da bi takvo što ikada moglo biti dopustivo – poseban program za pripadnike LGBT zajednice. Mnogo toga što se na brodu događa i što će se u sve većoj mjeri događati kako se približavamo ekvatorijalnim vodama Noi se, vjerojatno ne bi svidjelo. Kockanje, masaža u hodnicima i na stubištima, laki i lascivni kazališni komadi te lude zabave uz bazene, koktele i ritmičnu glazbu najavljuju krajnju raspojasanost.
Žalosno je što onima koji bi u takvim oblicima zabave mogli najviše uživati to nije dopušteno. Mladim, snažnim i lijepim ljudima koji rade kao posluga glavna je zadaća da budu umjereno srdačni, uslužni i da kod putnika stvore iluziju da se oni, putnici, sjajno zabavljaju. Među putnicima mnogo je osoba starije životne dobi, umirovljenica i umirovljenika avanturističkog duha koji su krenuli na ovaj zahtjevni put unatoč tome što od vlastite spavaće sobe do toaleta ne mogu doći bez tuđe pomoći. Štapovi, invalidska kolica i različite druge sprave kojima se služe da bi se mogli kretati prava su čuda izumiteljske dovitljivosti i dizajnerskog talenta.
Bez vijesti iz Hrvatske
Kad bi West Park Galery na ovom brodu osim dražbi slika razvikanih njujorških autora organizirao i sličan način prodaje pomagala za hodanje, uvjeren sam da bi i to bio prvorazredan uspjeh. Meni – koji sam se ondje pojavio zbog radoznalosti i stoga što su mi rekli da će svima prisutnima biti poslužen besplatan šampanjac – doista je bilo čudesno da je prva ponuđena slika Petera Maxa u prvoj minuti dražbe prodana za više od 30.000 dolara. Zamislite kakvu bi tek cijenu postigle stvari koje tim ljudima doista trebaju.
Mladim, snažnim i lijepim ljudima koji rade kao posluga glavna je zadaća da budu umjereno srdačni, uslužni i da kod putnika stvore iluziju da se oni, putnici, sjajno zabavljaju
Internetska veza moguća je jedino putem satelita i svaki se kilobajt skupo plaća. Zbog toga ne surfam i ne pratim što se zbiva u Hrvatskoj. Na američkim televizijskim kanalima dominiraju vijesti iz predizborne kampanje. Među demokratima Hillary Clinton uvjerljivo vodi, no ipak nije sigurna da će na prvim prethodnim izborima u Iowi pobijediti glavnog demokratskog suparnika senatora Bernieja Sandersa.
Njoj ne odgovara da se spominju njezini propusti u vođenju State Departmenta koji su doveli do pogibije američkog ambasadora u Libiji. Isto tako nije joj drago da se kao činjenica nespojiva s njezinim zauzimanjem za obuzdavanja interesa krupnoga kapitala i za poboljšanje položaja pripadnika srednjega sloja spominju izdašne donacije Goldman Sachsa. S te adrese je na njezin račun samo tijekom prošle godine sjelo 600.000 dolara.
Sanders se sada, u skladu s najnovijim nastojanjima predsjednika Obame, zauzima za utvrđivanje odgovornosti proizvođača oružja u slučaju neovlaštene prodaje, ali ne može zanijekati da je svaki put kad se Kongres o tome izjašnjavao on podržao prijedloge proizvođača oružja.
Amerika očito nije Hrvatska. U nas je, potpuno suprotno američkom pristupu, državljanstvo neke strane države preporuka, a ne prepreka za obnašanje najviših državnih dužnosti
Jedan od republikanskih kandidata Donald Trump neprestano kritizira medije, ali je on njihova neprijeporna zvijezda. Sve političare financiraju određeni lobiji koji temeljem toga od njih očekuju da pri donošenju zakonskih rješenja budu respektirani njihovi interesi, tvrdi Trump. “Ja sam financiram svoju kampanju i, prema tome, na mene nitko neće moći utjecati kad budem predsjednik”, obećava on. Kao da ne postoji NAFTA i WTO i kao da upravo Amerika nije potaknula potpisivanje takvih sporazuma i osnivanje takvih organizacija, Trump tvrdi da će onemogućiti daljnje preseljenje proizvodnje iz Amerike u Meksiko.
Pitanje državljanstva
Za svaki automobil i svaki kamion koji se više ne proizvode u Americi nego u Meksiku morat će se pri uvozu u Ameriku platiti carina od 35 posto, najavljuje on. Isto vrijedi i za svaki proizvod uvezen iz Kine. Tako namjerava spasiti američka radna mjesta. Razumljivo, nije spomenuo da bi takva politika poskupjela gotovo sve proizvode i da bi se urušio životni standard većine Amerikanaca.
Mogućnost uvođenja dodatnih poreznih opterećenja na prihode od kapitala investiranog u inozemstvu umjesto u Americi – a to je posao kojim se on ponajprije bavi – uopće se ne razmatra. On je očito u pravu kad tvrdi da zna što radi. Pitanje je znaju li to i njegovi glasači.
Ozbiljan udarac svom glavnom republikanskom suparniku Tedu Cruzu Trump je zadao pridobivši na svoju stranu Sarah Palin, predvodnicu krajnje desne grupacije Tea Party unutar Republikanske stranke. Prije toga Trump je Cruza uzdrmao objavljivanjem podatka da Cruz ima i kanadsko državljanstvo, ali da to nije naveo u svojoj službenoj biografiji. Amerika očito nije Hrvatska. U nas je, potpuno suprotno američkom pristupu, državljanstvo neke strane države preporuka, a ne prepreka za obnašanje najviših državnih dužnosti.
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 23. siječnja 2016.