Nova potreba za Matvejevićevim Mediteranskim brevijarom
Napadi u Kölnu istaknuli su potrebu za razumijevanjem Mediterana
Nakon što je grupa od oko tisuću muškaraca, sjevernoafričkog arapskog podrijetla, prema tvrdnjama načelnika tamošnje policije, u novogodišnjoj noći masovno napala žene na glavnom gradskom trgu u Kölnu, Njemačka se suočila s kompletno novom dimenzijom kriminala. Upravo je ovu sintagmu o kompletno novoj dimenziji kriminala upotrijebila tamošnja policija.
Konačna bilanca ovog napada zaustavila se na šezdeset prijava za uznemiravanja, uključivo i jedan pokušaj silovanja, suočivši njemačku i europsku javnost s brojnim pitanjima na koje nema jednostavnog odgovora (nakon objave ovog teksta taj je broj porastao na više od 500, op. ur.). Prije svega, ono što se čini prilično očitim je kako će ovaj događaj, koji je u manjem opsegu zabilježen i u Hamburgu, značajno utjecati na porast popularnosti desnih, antiimigrantskih stranaka.
Niz kontradiktornosti
Sam po sebi, taj problem ne bi bio toliki kad bi preostala javnost mogla ponuditi odgovore na ovakav tip izazova. S obzirom na to da su ti odgovori uvjetovani pitanjem razumijevanja onoga što se dogodilo, jasno je kako će do njih biti iznimno teško doći. Ovo tvrdimo iz razloga što postoji čitav niz kontradiktornosti vezanih uz ovaj slučaj.
U prvom redu, ovo nije prvi put da se u svjetskoj javnosti pojavio ovaj problem, s obzirom na to da se gotovo ista stvar dogodila još u srpnju 2013. godine na poznatom Trgu Tahrir u Kairu, tijekom masovnih demonstracija protiv egipatskog islamističkog predsjednika Mohameda Morsija. Tada je više od sto žena prijavilo seksualno uznemiravanje, uz nekoliko slučajeva masovnih silovanja.
Ono što u cijeloj situaciji stvara zabunu je činjenica da su se tadašnji događaji eventualno i mogli pripisati sveopćem kaosu koji je vladao Egiptom u tom trenutku, oličenom ponajprije u nedostatku autoriteta vlasti i države s jedne strane, dok su s druge strane počinitelji bili ljudi koji su živjeli u vlastitoj zemlji.
Nakon uspješnog Matvejevićeva Mediteranskog brevijara iz 80-ih, ponovno je sazrela potreba za razumijevanjem čitavog prostora i njegova konteksta. U čemu bi od ozbiljne koristi bila knjiga Davida Abulafije The Great Sea: A Human History of the Mediterranean
U Kölnu se pak ovakav napad dogodio u sređenoj državi, pri čemu se, ako je vjerovati tvrdnjama Jochena Oltmera, sveučilišnog profesora i stručnjaka za migracije, koje je iznio u intervjuu za Deutsche Welle, većinom radilo o počiniteljima u statusu Duldunga. To konkretno znači da su to ljudi koji su dulje od godinu dana u Njemačkoj, zahvaljujući čemu imaju privremenu dozvolu boravka i u procesu su za dobivanje azila.
Ove činjenice suočavaju nas s pitanjem zbog čega bi netko ovakvom vrstom napada riskirao uskraćivanje azila i izgon iz zemlje u koju je došao u potrazi za boljim životom? Radi li se tu o nerazumijevanju društva u kojem se nalaze ili o nemogućnosti kontroliranja nagona? Najlakše bi naravno bilo kod ovakvih slučajeva iznova reaktulizirati Huntingtonove ideje o sukobu civilizacija. No to bi s jedne strane bilo doista ishitreno, s obzirom na to da istraga još uvijek nije objasnila motive napada, dok bi se s druge, kao i kod svih zaključaka slične vrste, pokušalo banalno pojednostaviti iznimno kompleksna pitanja.
Napad ide na ruku desnici
Paradoksalnosti cijele situacije značajno pridonosi činjenica da je upravo godinu dana ranije, točnije 6. siječnja 2015. godine, više od dvadeset tisuća građana Kölna izašlo na ulice da bi demonstriralo protiv okupljanja Pegide (Patriotski Europljani protiv islamizacije Zapada), pod motom “Nećemo dopustiti rasističkoj rulji da slobodno divlja ulicama grada”, pri čemu je za vrijeme antiimigrantskih okupljanja ispred katedrale biskup Rainer Maria Woelki ugasio svjetla ispred katedrale, dok je gradska uprava, na čelu s gradonačelnicom Henriette Reker, izbacila svjetla na svim mostovima preko Rajne.
Drugim riječima, napad koji će sigurno ići na ruku antiimigrantskoj desnici dogodio se upravo u gradu koji se takvoj političkoj filozofiji masovno suprotstavio. Imajući u vidu sve navedeno, jasno je kako cijeli problem zahtijeva odmjerenost i reakciju lišenu strasti. Svaki drukčiji postupak znatno bi otežao društvene i političke odnose.
Sve navedeno ujedno znači kako bi se Europa u intelektualnom i spoznajnom smislu trebala vratiti Mediteranu i mediteranskim temama. Ako ništa drugo, onda iz banalne činjenice da se svi problemi lakše nadilaze s razumijevanjem nego kad takvo razumijevanje izostaje.
Opstanak vrijednosti
To konkretnije znači da je nakon uspješnog Matvejevićeva Mediteranskog brevijara iz osamdesetih godina dvadesetog stoljeća, ponovno sazrela potreba za razumijevanjem čitavog prostora i njegova društvenog i političkog konteksta. U čemu bi od ozbiljne koristi bila nedavno objavljena knjiga Davida Abulafije, naslovljena The Great Sea: A Human History of the Mediterranean, s obzirom na to da je dobar te knjige posvećen tzv. četvrtom Mediteranu, trajno obilježenom ozbiljnim geopolitičkim previranjima.
Ono što nakon svega postaje izvjesno je činjenica da se ovakvi problemi neće riješiti preko noći, ali ni s nekom ishitrenom represijom, nego prije svega s dugogodišnjim radom i istinskim razumijevanjem problema, ljudi i društava. Istina je da se europski prostor tek u posljednjih 20-ak godina počeo ozbiljno suočavati s ovom vrstom problema i da ga je tek nedavno osvijestio. Što u konačnici znači da će ga u nekoj perspektivi i riješiti.
Za opstanak vrijednosti otvorenog i demokratskog društva, ali i svih stečevina prosvjetiteljstva bit će nužno da ih riješi tako da sve ljude tretira jednako, kao ljude sa svim građanskim pravima i obvezama.
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 9. siječnja 2016.