Telegramov pregled svih kojima je Haag odobrio privremeno puštanje
Presedan je bilo puštanje Rahima Ademija 2002. godine
Haaški sud je danas donio odluku da se Gorana Hadžića, optuženog za ratne zločine u istočnoj Slavoniji od 1991. do 1993., hitno pusti na privremenu slobodu iz zdravstvenih razloga. Prošle godine dijagnosticiran mu je tumor mozga i po liječničkim procjenama, ostalo mu je još najviše dvije godine života. Njegovi odvjetnici uvjereni su da konačnu presudu neće doživjeti. Hadžić će na slobodi biti kratko, do svibnja, kada se mora vratiti u Haag.
Haaški sud se za mjeru privremenog puštanja na slobodu odlučuje najčešće zbog loših zdravstvenih razloga optuženika; mjera je privremena i pod određenim uvjetima, kao što su ograničenje kretanja, suzdržavanje od javnih nastupa. U slučaju kršenja, mjera se trenutno ukida.
Pripremili smo za vas šest najpoznatijih privremenih puštanja, od kojih su neka bila i ukinuta.
1. Vojislav Šešelj
Kontroverznog srpskog ratnog zločinca Vojislava Šešelja Haaški sud je u 11. mjesecu 2014. odlučio pustiti na privremenu slobodu zbog lošeg zdravstvenog stanja. Pritom je Vlada Srbije dala uvjetna jamstva za puštanje Šešelja na prijevremenu slobodu.
No, nimalo se ne osvrćući na ograničenja koja ima, Šešelj je prekršio sve uvjete kojih bi se trebao držati. Jedan od uvjeta je i izbjegavanje javnih aktivnosti, a Šešelj se gotovo svakodnevno promovira u javnosti, pali hrvatsku zastavu i skandaloznim izjavama puni novinske stupce. Poznate su i njegove prijetnje ljudima koji surađuju s haaškim tužilaštvom, kao i Šešeljeve izjave i ponašanje koji dovode u pitanje humanitarne razloge vezane za njegovo zdravstveno stanje.
Zbog svega toga, žalbeno vijeće Haaškog suda zatražilo je ponovno vraćanje Šešelja u Haag do početka svibnja, što je sud i odobrio. No, on je najavio pružanje otpora tako da se tu još svašta može očekivati.
2. Rahim Ademi
Slučaj generala Ademija bio je presedan što se tiče privremenog puštanja na slobodu. Nakon što se dobrovoljno predao u Haag, 2001. , pušten je na slobodu u veljači 2002. Razlog prihvaćanja zahtjeva Ademijeve obrane, koju je činio i Čedo Prodanović, bio je i taj što se Ademi dobrovoljno predao Haaškom sudu. Jamstvo za generala Ademija dali su tadašnji predsjednik Stjepan Mesić, a velike zasluge u puštanju na privremenu slobodu imao je i zamjenik tadašnjeg premijera Goran Granić.
3. Mladen Markač
Nakon više zahtjeva za privremeno puštanje na slobodu, Haaški sud je napokon odobrio puštanje generala Mladena Markača 2007. godine. No, ujedno je on i prvi kojemu je ukinuo tu mjeru. Naime, general je pušten pod uvjetom da bude u kućnom pritvoru. Ubrzo su međutim otkrivene fotografije generala koji je bio u lovu sa svojim prijateljima. Stoga je Markač 2011. uhićen i prebačen u haaški pritvor jer je prekršio uvjete privremenog puštanja na slobodu.
4. Ivan Čermak
General Čermak, koji je optuženičku klupu dijelio s generalima Markačem i Gotovinom, pušten je na privremenu slobodu 2007. Haaški sud se na to odlučio jer je zaključio da Čermak dobro surađuje sa sudom. Za razliku od Markača, Čermak nije bio u kućnom pritvoru, ali je imao prostorno ograničenje – mogao se kretati samo po svojoj županiji.
No, i on je bio vraćen u sud kako bi ga ispitali zbog kršenja pravila privremene slobode. U hrvatskim medijima su objavljene njegove fotografije na jednoj rođendanskoj proslavi i dočeku Nove godine u Zagrebu te na slalomskoj utrci na Sljemenu.
5. Vladimir Kovačević-Rambo
Srpski ratni zločinac optužen za ratne zločine na dubrovačkom području tijekom 1991., pušten je 2004. na privremenu slobodu zbog teških psihičkih problema. Pušten je na rok od 6 mjeseci uz obvezu da ga se stavi u psihijatrijsku ustanovu na liječenje.
6. Jovica Stanišić
Bivšeg načelnika srbijanske službe državne sigurnosti (SDB) optuženog za ratne zločine nad Hrvatima i Bošnjacima u Hrvatskoj i BiH, Haaški sud odobrio je pustiti u lipnju 2008. na privremenu slobodu zbog zdravstvenih komplikacija. Stanišić je na slobodi mogao čekati početak svoga suđenja, koje je više puta odgađano zbog njegovog lošeg zdravstvenog stanja, a započelo je u lipnju 2009.
General Ante Gotovina u svibnju 2008. mogao je tražiti privremeno puštanje na slobodu zbog smrti oca. Vlada je nudila jamstvo za njegovo puštanje, no general je to odbio pod obrazloženjem da ne želi da zbog mjera sigurnosti koje bi pritom bile poduzete radi njega, sprovod njegova oca padne u drugi plan.