Detaljno sam proučio sve reforme Mosta, a samo dvije imaju smisla
Telegramov kolumnist Goranko Fižulić donosi recenziju trećeg puta
“Poštovani barba Luka, prije mjesec dana kad smo se vidjeli u Pločama rekli ste mi da će se moj slučaj riješiti za koji dan… Uprava HŽ-a trebala me je imenovati 1. lipnja 2006. za člana Uprave RVR-a (tvrtka Redarstvo, Vatrogastvo i Rasadnik koja je do privatizacije 2007. bila dio Hrvatskih željeznica. Kao magistar sigurnosti, branitelj i član HDZ-a tražit ću radno mjesto koje zaslužujem. Ako me u ponedjeljak 26. lipnja 2006. ne imenuju za člana uprave RVR-a, pristajem i na mjesto menadžera sigurnosti u HŽ-u, a zbog ‘sposobnosti Uprave’ da ispuni dano obećanje, tražit ću od Središnjeg odbora stranke i premijera da me predlože za člana Uprave Holdinga koji je Vlada osnovala i ovih dana imenuje sedam članova Uprave. Znam da ste Vi oba puta posredovali u rješavanju ove agonije, ali očito Vas ne uvažavaju. Još od ranog djetinjstva Vi ste bili moj uzor i uvijek sam nastojao upiti što više Vašeg znanja, kopirao sam Vaše držanje i komunikaciju s ljudima i maštao da jednoga dana poput Vas odem u veliku sredinu, završim studij, zaposlim se i uspijem u životu.”
Politika “barba Luke”
Ivan Medak poslao je ovo neslavno pismo Luki Bebiću u vrijeme kada je isti bio jedan od najutjecajnijih članova Sanaderovog tima. Kao vrhovni zaštitnik interesa Metkovića i okolice morao je udovoljiti molbi svog zavičajnog partijskog druga te je Ivan Medak postao Direktor za zaštitu i ekologiju u HŽ infrastrukturi. Priča, kao što je poznato, nema sretan završetak. U Rudinama kod Splita dogodila se u srpnju 2009. željeznička nesreća u kojoj je zbog iskliznuća vlaka poginulo šest, a ozlijeđeno 55 putnika. Kao odgovorna osoba Ivan Medak je u svibnju 2013. nepravomoćno osuđen na četiri godine zatvora.
Program Mosta kao i programi velikih etabliranih političkih stranaka je red lijepih želja uz nekoliko konkretnih natuknica. Hvale vrijedni odmaci vezani su uz jasan prijedlog promjene regionalnog i lokalnog ustroja te izbornog sustava.
Slučajno ili ne, mjesec dana kasnije je u Metkoviću na lokalnim izborima u drugom krugu Božo Petrov do nogu potukao tadašnjeg stvarnog gospodara doline Neretve Stipu Gabrića Jamba. Temelj njegove političke kampanje bila je borba protiv mentaliteta i politike “barbe Luke”. U gradu od 17.000 stanovnika s godišnjim proračunom od 25 milijuna kuna zatekao je dug od 17,6 milijuna kuna. U kratkom roku uspio je smanjiti ukupni dug za trećinu, te uravnotežiti proračun. Ohrabren nespornim uspjehom te pažnjom nacionalnih medija Petrov je poželio recepte iz Metkovića primijeniti na Trgu sv. Marka. Ali tu su brojevi ipak nešto veći, proračunski rashodi nadmašuju prihode za 12,6 milijardi kuna, a godišnji trošak kamata na javni dug je jedva nešto manji od tog iznosa. U predizborno vrijeme nitko bitan na političkoj sceni nije ponudio programsko rješenje koje bi omogućilo u razumnom roku postizanje ravnoteže u državnim financijama. Na toj tržnici obećanja dio birača zasićenih duopolom Moloha povjerovao je Mostu bez prethodnog i pažljivog gledanja u njegovu ponudu. Program Mosta kao i programi velikih etabliranih političkih stranaka je red lijepih želja uz nekoliko konkretnih natuknica.
Egzotični prijedlozi
Hvale vrijedni odmaci vezani su uz jasan prijedlog promjene regionalnog i lokalnog ustroja te izbornog sustava. Stvarna fiskalna odgovornost je cilj za koji Most ne nudi nikakve alate osim postojećeg zakonskog rješenja, a cijeli niz egzotičnih i krajnje neubičajenih nedorečenih prijedloga dovodi u dvojbu čak i dobronamjernog čitatelja stranačkih programa.
Tijekom predizborne kampanje mogli su se pročitati hvalospjevi “nejdesnijem ekonomskom programu” koji je navodno Most predstavio svojim potencijalnim biračima. Bojim se da su ti analitičari čitali nešto drugo, jer su citirani dijelovi jako daleko od bilo kojeg tipa tržišne ekonomije.
Tako je HNB-u namijenjena uloga HBOR-a uz određivanje strukture kreditnih plasmana poslovnih banaka. Ciljevi monetarne politike su i pretvaranje svih kredita u kunske te povećano kreditiranje prerađivačke industrije, poljoprivrede i turizma uz smanjenje plasmana građevinarstvu i trgovini. Poljoprivrednici mogu očekivati osnivanje Agrobanke i Agroosiguranja kao neprofitnih i etičnih institucija usmjerenih na revitalizaciju sela.
Ništa prije izlaska iz EU
Ukoliko se odluče na bušenje bunara ili gradnju gusterni prema programu Mosta mogli bi dobiti kredit na 40 godina uz kamatu od 1 posto. Državne robne rezeve otkupit će petinu svog uroda po unaprijed dogovorenoj cijeni, a PDV na DOMAĆE poljoprivredne proizvode bit će 10 posto odnosno za ekološke 5 posto. Istovremeno će biti uveden učinkoviti nadzor nad poslovanjem trgovačkih lanaca zbog dampinških cijena.
Tijekom predizborne kampanje mogli su se pročitati hvalospjevi “nejdesnijem ekonomskom programu” koji je navodno Most predstavio svojim potencijalnim biračima. Bojim se da su ti analitičari čitali nešto drugo, jer su citirani dijelovi jako daleko od bilo kojeg tipa tržišne ekonomije. Očito autorima poljoprivrednog programa Mosta nitko nije javio da je Hrvatska članica EU te da njihove ideje mogu biti provedene tek po hrvatskom napuštanju europske zajednice država.
Bez obzira na početničke pogreške Most je “kingmaker” i ne bi trebao tu svoju poziciju tek tako prokockati. Ukoliko želi postati stvarna nacionalna stranka desnog centra i preuzeti veći dio biračkog tijela HDZ-a broj opcija je limitiran uz relativno ograničeni vremenski rok. Ulazak u bilo koju kombinaciju s HDZ-om znači eutanaziju i nestanak Mosta s nacionalne i na lokalne scene. Stranka čiji čelnik u Požeško-slavonskoj županiji Franjo Lucić može izgovoriti: “Što mi to radimo? Ako ljudi misle da će im branu u Požegi izgraditi Most, ako misle da će im Most izgraditi brzu cestu, a mi radimo na tome, ako misle da će im riješiti sve probleme s poplavama da 500 naselja opet ne bude poplavljeno, u redu. Neka im Most to radi! Nemojte me onda pitati gdje je brza cesta, brana, prijevozi, izlazak na brzu cestu! Izvolite, javite se onima kojima ste dali povjerenje, a nikad vam ništa neće napraviti!”
To je sigurno antipod svemu što su do sada radili i za što su se zalagali Petrov, Kovačić, Petrina te ostali načelnici općina iz redova Mosta. Most kao cjelina ili dio koji ostaje vjeran Boži Petrovu realno ima samo dvije opcije: sudjelovanje u izvršnoj vlasti zajedno s koalicijom stranaka koju predvodi SDP ili pružanje parlamentarne podrške manjinskoj vladi iste grupacije. Žele li graditi snažnu nacionalnu stranku desnog centra, onda ne mogu ulaziti u izvršnu vlast.
Novo iskustvo
Kao parlamentarna stranka uvjerljivih i aktivnih zastupnika mogu steći popularnost i prepoznatljivost kontrolom manjinske vlade, nametanjem agende i tempa promjena te, što je za njih najvažnije, odabirom termina novih izbora. Most može praktički inscenirati održavanje lokalnih i parlamentarnih izbora u 2017. godini na isti datum, čime bi se njihove šanse za osvajanje državnih i lokalnih poluga vlasti znatno povećale. Pogotovo ako HDZ bude morao prolaziti kroz krugove unutrašnjeg preslagivanja i odabira novog stranačkog vodstva.
Manjinska vlada je poželjno novo iskustvo za sve aktere političkog života, a sama može i mora ostvariti iznimno dobre rezultate. U proteklih 25 godina sve hrvatske vlade provodile su većinu nepopularnih politika i mjera pod pritiskom međunarodne zajednice ili zbog udovoljavanja uvjetima ulaska u Europsku uniju. Sada je prilika da manjinska vlada mora provoditi mjere zbog straha da će je zastupnici u Saboru poslati na prijevremene izbore, a građani Hrvatske počeli bi opet vjerovati da predstavnička demokracija i njene institucije imaju nekog smisla.
Komentar je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 14. studenog 2015.