G. Fižulić: Etnički homogene države nemaju budućnost, i što bi o tome Hrvatska sve trebala znati
Stvaraju se pretpostavke za nove ksenofobne i arijevske strasti
Njemačka savezna pokrajina Saska ima približno isti broj stanovnika kao Hrvatska, površinom je tri puta manja, a ostvareni BDP u 2014. bio je dvostruko veći od hrvatskog. Budući da je do 1989. bila dio DDR-a, gospodarski je razvijena osjetno ispod njemačkog prosjeka. Ono što je pokrajinu i njen glavni grad Dresden dovelo na naslovnice svjetskih medija nisu, nažalost, gospodarska ili kulturna dostignuća nego ekstremni desničarski ksenofobni pokret Pegida (Patriotische Europäer gegen die Islamisierung des Abendlandes), usmjeren protiv izbjeglica i imigranata.
Već više od godinu dana u središtu Dresdena jednom tjedno se okupljaju tisuće demonstranata koji su uvjereni da Njemačkoj i Europi prijeti “islamizacija” te da Angela Merkel vodi pogrešnu imigrantsku politiku. Dobar dio demonstranata, slabo prikrivajući svoje rasističke i pronacističke porive, ne preže ni od fizičkih napada na imigrante, izbjegličke centre te na malobrojnije pripadnike javnih okupljanja protiv rasizma i diskriminacije.
Marš ekstremne desnice
To je ponukalo šefa policije u Leipzigu, najvećem pokrajinskom gradu, da upozori na “antiimigrantsku pogromašku atmosferu” i eskalaciju neonacističkog nasilja. Članovi Pegide uključili su se i u ovogodišnje obilježavanje godišnjice savezničkog razornog bombardiranja Dresdena, počinjenog 13. veljače 1945. Zajedno s neonacističkim grupama organizirali su javni protest, optužujući SAD i Veliku Britaniju za ratni zločin, ali ovaj put su ipak bili nadjačani ljudskim lancem od 13.000 prosvjednika protiv rata, ksenofobije i ekstremizma.
Na lokalnim izborima održanim 13. ožujka desničarska nacionalistička stranka Alternative für Deutschland (AfD) osvojila je gotovo četvrtinu glasova birača u susjednoj pokrajini Saska-Anhalt. Velika većina glasača AfD-a dosadašnji su apstinenti, a njihov izlazak na izbore motiviran je, među ostalim, radikalnom antiimigrantskom retorikom čelništva stranke. Frauke Petry, glasnogovornica AfD-a, prošle godine proslavila se izjavom kojom je tražila da njemačka policija puca na izbjeglice u slučaju ilegalnog prelaska granice.
Vrijednosti liberalne demokracije za jedan su dio građana bivšeg DDR-a ipak nedovoljno privlačne, a osjećaj frustriranosti i marginaliziranosti čini ih lakim plijenom šovinističkih i ksenofobnih političkih platformi u Njemačkoj
Ovakvo jačanje ekstremne desnice čiji dijelovi ne skrivaju svoje neonacističke simpatije naročito je izraženo u njemačkim pokrajinama koje su bile sastavni dio DDR-a. Očito da su osnovne vrijednosti liberalne demokracije za jedan dio građana bivšeg DDR-u nedovoljno privlačne, a osjećaj marginaliziranosti i frustriranosti čini ih lakim plijenom šovinističkih i ksenofobnih političkih platformi.
Isti su trendovi izraženi u istočnom i južnom njemačkom susjedstvu s kojim su ne tako davno dijelili sudbinu sovjetskih satelita. Notorne nogometne navijačke grupe, pa čak kada je riječ o fanovima trećeligaškog Dynama iz Dresdena, uvijek su prva uzdanica neonacističkih javnih okupljanja i povremenih nasilnih obračuna s onima čija koža nije dovoljno bijela.
Istražujući korijene Pegide mediji su osim na nogometne huligane, naišli na članove opskurnih Facebook grupa te pojedince kojima je Adolf Hitler još uvijek najveći životni uzor. Glavne njemačke političke stranke bile su od samog početka složne u osudi Pegide, a Angela Merkel još je u novogodišnjem govoru 2015. pozvala Nijemce da ne slijede Pegidu jer njeni čelnici imaju “predrasude, hladnoću pa čak i mržnju u svojim srcima”.
Svako koketiranje s nacističkim nasljeđem pogubno je za budućnost bilo kakve Europe, pa tako i naše zemlje. Zajednička osuda svih onih koji danas veličaju krvnike i ubojice nije samo stvar prošlosti nego i naše budućnosti
Ekstremno desničarski pokreti i stranke, koji ponekad ne skrivaju i svoje pronacističke simpatije, danas djeluju s nejednakim uspjehom u gotovo svim europskim državama. Svi su jednodušni u zastupanju vlastitog ultranacionalizma, euroskepticizma i, blago rečeno, izražene netrpeljivosti prema imigrantima. Ovisno o lokalnim prilikama i povijesnom nasljeđu, dobar dio njih u svojim političkim nastupima iskazuje i neprikrivenu mržnju prema nekoj od nacionalnih manjina ili etničkih grupa odnosno susjednoj državi ili narodu.
Ipak, do nedavno, ekstremna desnica nigdje nije uspjela značajnije utjecati na političke procese jer same povijesne netrpeljivosti nisu bile dovoljna hrana za bitno povećanje njene popularnosti. Tek dolaskom velikog izbjegličkog i imigrantskog vala te brutalnim terorističkim napadima u europskim gradovima stvorene su političke pretpostavke za osjetno jačanje utjecaja onih kojima je širenje osjećaja straha dio svakodnevnog političkog djelovanja.
Slučaj Jasenovac
Put od mržnje prema Židovima, Romima ili susjedima do istovrsnog osjećaja prema imigrantima je vrlo logičan i vremenski kratak. Europa je prije osamdeset godina potonula zbog “židovske opasnosti”, a sada je na redu novo moguće posrnuće, ovaj put zbog “opasnosti od islamizacije”.
Ovog tjedna Koordinacija židovskih općina u Hrvatskoj objavila je da neće sudjelovati na službenoj komemoraciji žrtvama logora u Jasenovcu. Svake godine obilježava se godišnjica proboja 670 logoraša, izvedenog 22. travnja 1945. nakon što je zapovjednik logora Vjekoslav Maks Luburić naredio likvidaciju svih preostalih zatočenika te rušenje logora. Slobode se uspjelo domoći samo 89 logoraša, a ostali su ubijeni zajedno s onima koji zbog slabosti ili bolesti nisu sudjelovali u proboju.
Ognjen Kraus, predsjednik Koordinacije, pojasnio je razloge nesudjelovanja u komemoraciji navodeći, među ostalim, “neodgovarajući postav muzeja u Jasenovcu koji ne prikazuje punu istinu o holokaustu i strahotama NDH-a” te dnevnopolitička događanja kojima se “relativizira i revitalizira ustaštvo.” Kada bi kojim slučajem židovske organizacije bojkotirale komemoraciju u njemačkom koncentracijskom logoru Dachau uz navođenje istih razloga, politička bi scena u Njemačkoj bila ozbiljno potresena.
Hrvatska Vlada reagirala je priopćenjem kojim zapravo prigovara Koordinaciji na preuveličavanju problema te još jednom, kao i u slučaju skandiranja publike na osječkoj nogometnoj utakmici, nemušto osuđuje sve “totalitarne režime i njihove simbole”, a izbjegavajući izrijekom spomenuti one zbog kojih je Koordinacija i najavila bojkot.
Revitalizacija ustaštva
U trenutku pisanja ovog teksta nisu mi poznate odluke o mogućem bojkotu komemoracije od strane srpskih i romskih organizacija, ali čak i da sve ostane samo na bojkotu Koordinacije židovskih općina, ništa više u Hrvatskoj neće biti isto. Javno izražavanje osjećaja poniženosti i nepravde koji država ili društvo u cjelini nanose nekoj svojoj manjinskoj zajednici samo je zakašnjeli signal duboke erozije demokratskih i liberalnih vrijednosti na kojima to društvo i počiva.
Ovdje nije riječ samo o pogrešnoj interpretaciji povijesti baziranoj na potrebi za uljepšavanjem starih obiteljskih albuma, nego i o stvaranju pretpostavki za nove ksenofobne i arijevske strasti. Europske etnički homogene nacionalne države nemaju nikakvu budućnost, ne samo zbog vrlo jednostavnih demografskih razloga nego i zbog potrebe održanja postojećeg društvenog modela. Svako koketiranje s nacističkim i fašističkim nasljeđem pogubno je za budućnost bilo kakve Europe pa tako i Hrvatske.
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 9. travnja 2016.