Komentar: Kardinal Bozanić današnjim je napadom na medije pokazao da uopće ne razumije demokraciju
Kako je kardinal na Uskrs napao slobodu govora i suvremenu državu
Svakako, u medijima je puno zla. Mediji vrlo često služe partikularnim interesima pojedinih političkih ili interesnih grupacija koje ih financiraju ili ucjenjuju.
Mediji nerijetko raspiruju međunacionalnu ili međukonfesionalnu mržnju.
Mediji su još češće bešćutno brutalni, neistiniti i prijetvorni. Mediji su upravo zabrinjavajuće često banalni i besadržajni. Mediji, naposljetku, bez ikakve sumnje, često pokazuju nepoštovanje prema elementarnom ljudskom dostojanstvu.
Poznata Isusova izreka o licemjerju
Utoliko je Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački, bio u pravu, kad je u uskrsnoj propovijedi ustvrdio da u medijima ima Zla (ovdje Zlo pišemo velikim slovom, jer pretpostavljamo kako je nadbiskup mislio na Sotonu).
No, kaptolski je kardinal u ovoj paskvili protiv medija ispao bezočno licemjeran. Dapače, gospodin Bozanić baš je na Uskrs prekršio jednu od poznatijih Isusovih izreka, koja glasi: ”Kako možeš kazati bratu svome: Brate, daj da izvadim trun koji ti je u oku. A sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjere!”
Jer, zaista, govorimo li o zlu (ili Zlu), malo je većih promicatelja zla od same Crkve. U današnje vrijeme to se zlo manifestira kroz strašne pedofilske skandale, zbog kojih dobri Papa Franjo iz propovijedi u propovijedi traži ispriku i oprost od žrtava i od cijeloga svijeta.
Pozitivna povijesna uloga Crkve
U novije vrijeme, riječ je i o globalnom financijskom kriminalu, što ga je preko Vatikanske banke Sveta stolica godinama podržavala i zataškavala; pa o potpori Katoličke Crkve svim mogućim nekomunističkim diktaturama ovoga svijeta, pa o donedavno strahovito represivnom odnosu Crkve prema ženama.
Kada je, pak, riječ o povijesti, grijeh inkvizicije, što ga je stoljećima Crkva bila činila, spada među najbrutalnije grijehe u povijesti postojanja političkih i društvenih institucija. Zaista, crkveni su grijesi golemo, tisuću i više godina staro brvno, spram malog truna u dvostoljetnoj povijesti medija.
Pa ipak, svi razumni ljudi dobre volje, prihvaćaju Crkvu kao jednu od najvažnijih ljudskih ustanova uopće jer je sačuvala i promovirala vjeru, jer se zalaže, i rječju i djelom, za dobre, humane, elementarne moralne vrijednosti, jer je širila znanje i spašavala bezbroj života.
Uloga tradicionalnih medija u razvoju demokracije
I zato nitko odgovoran, osim ako nije riječ o militantnim ateistima, neće a priori nazvati Crkvu nositeljem zla (ili Zla), kao što niti jedan razumni svećenik ne bi smio nazvati medije nositeljem Zla, jer je uloga tradicionalnih medija u razvoju liberalne demokracije od upravo presudnog, formativnog značenja.
Uloga novih, društvenih medija u povezivanju i interakciji ljudi predstavlja jedno od najvažnijih područja sadašnjeg i budućeg ljudskog djelovanja (pa je zato i Papa na društvenim mrežama).
Samo potpuni licemjer, onaj iz Isusove prispodobe o trunu i brvnu, može ustvrditi kako medjima vlada zlo, a da se u istoj toj pripovjedi, baš na Uskrs, javno ne pokaje zbog zla koje vlada ili je vladalo u samoj Crkvi.
Papa Franjo stekao je svjetsku popularnost i poštovanje i zato što se iz dana u dan drži te dubinske poante Isusove prispodobe kao što bi, uostalom, trebao činiti svaki savjesni kršćanin. No, očigledno licemjerje Bozanićeve uskršnje propovijedi nije njena najgora značajka.
Bizaran napad na slobodu izražavanja
Mnogo je gora rečenica u kojoj sa kaže kako se sloboda izražavanja koristi za prokazivanje svjedoka vjere. Sloboda izražavanja onaj je okvir, na kojem počiva moderna zapadna država. Bez slobode izražavanja nema i ne može biti liberalne demokracije.
Točno je da se sloboda izražavanja često kosristi i za napadaje na Crkvu , ali je jednako točno da predstavnici svih vjerskih zajednica, a u nas osobito predstavnici Katoličke crkve, svakodnevno koriste isti taj okvir, istu tu slobodu izražavanja , kako bi promicali Ii propagirali svoja vjerska uvjerenja.
I to je u redu.
Sloboda izražavanja, kao preduvjet liberalne demokracije, postoji baš zato da bi se u njenom okviru natjecala različita uvjerenja, vrijednosti, svjetoznazori, ideologije, projekti, stavovi, pa tako i crkve. A glasovi Katoličke crkve u hrvatskoj javnosti danas sasvim sigurno nisu prigušeni.
Crkva koju će vjernici napuštati
Ako, dakle, kardinal Bozanić drži da sloboda izražavanja vrijedi samo za njega, ili za njegove bliže ili dalje sumišljenike, a ne vrijedi za protivnike Katoličke crkve, za skeptike i agnostike ili kritičare pojedinih praksi Katoličke crkve, zagrebački kardinal zaista ne razumije moderne demokraciju.
Što je donekle opasno za naše društvo, koje dio Crkve, uz pomoć novih vlasti, pokušava klerikalizirati, ali je, dugoročno, još puno opasnije za samu Crkvu.
Jer, Crkva Bozanićeva, koja vidi zlo u medijima (ali ga niječe u svojim prostorima), i koja želi osporiti slobodu govora, kao temeljno načelo liberalne demokracije, Crkva je koju će vjernici u sve većem broju napuštati.
Nekompetentnost nakon dva velika nadbiskupa
Prateći Josipa Bozanića dvadesetak godina, otkako je nasljedio velikog kardinala Franju Kuharića (koji nikad ne bi izgovorio ništa slično uskršnjem Bozanićevu ispadu), čini nam se da gospodin Bozanić nikako nije licemjer.
On je iskren, dubinski dobronamjeran, nesiguran i zabrinut, ali nadasve, dramatično i pogubno, nekomepetentan za dužnosti koji obavlja. Poslije dva zaista povijesno značajna zagrebačka nadbiskupa, Šepera i Kuharića, treći se, nažalost, spustio čak i ispod razine prosječnog hrvatskog stranačkog političara.
Komentar uredništva Telegrama.