Komentar Mire Para: Je li Damir Kajin najmanji čovjek u Europi?
Damir Kajin je trenutno najmanji čovjek unutar naših granica
Kada bi duhanska industrija, po nekoj sudskoj presudi, bila prisiljena na sve svoje proizvode, uz upozorenje o tome kako pušenje izaziva rak, impotenciju, da nije dobro fumati za vrijeme trudnoće, te da pušači umiru ranije, staviti i ono upozorenje kojim su nas roditelji plašili u djetinstvu: da zbog pušenja nećemo rasti, tj. da ćemo ostati mali, imao bih za njih jedan sasvim dobar prijedlog kako da to grafički riješe.
Kao što, dakle, za rak pluća stavljaju sliku vaše crne unutrašnjosti, za impotenciju sliku afričke šljive koja ipak pada, a za trudnoću neki rendgenski snimak još uvijek nerođenog djeteta, u onim državama gdje, osim pisanog upozorenja, treba biti i neka fotografija, predložio bih im da na kutiju cigareta stave sliku svakog onog pojedinca koji je ovih dana putem govornice u nekom parlamentu, ali i putem Facebook statusa, internetskog foruma, štampe ili, štajaznam, usmenom predajom po lokalnim krčmama, ispao malen.
Gradonačelnik iz vukojebine
U Mađarskoj bi tako iznad pisanog upozorenja kako ćete zbog duhanskog dima zauvijek ostati “mali”, trebali staviti sliku svog nevjerojatno malog, i uplašenog premijera Orbana, a koji je zbog svojih nehumanih izjava i postupaka, te slabog poznavanja povijesti vlastitog naroda, u snažnoj konkurenciji novinarke koja podmeće nogu i gradonačelnika neke vukojebine na mađarsko-srpskoj granici koji preko Youtubea pokazuje mišiće, možda ipak najbolji kandidat za to grafičko rješenje.
Česi i Slovaci, koji su, čini se, već zaboravili varljivo ljeto 1968. godine kada im je Rujo na tenku ušao na Vaclavske namesti i pojeo kobasicu sa senfom, a njihovi sunarodnjaci koji su se tada u sandalama i bijelim čarapama zatekli kako na Jadranu umaču kruh u paštetu, molili su tada, da ih malo podsjetim, naše ljude da ih prime u svoje domove dok se situacija kod njih kući malo ne smiri.
Oni bi, eto, na tu kutiju cigareta sada mogli staviti fotografiju svog predsjednika Zemana i bivšeg Klausa kako potpisuju peticiju protiv prihvata izbjeglica iz Sirije. Tu peticiju su, bezbeli, potpisali u Kogu, najpoznatijem praškom restoranu u kojemu su obojica slavili svoje izborne pobjede, a koji, nota bene, drži jedan izbjeglica iz Sarajeva.
Slovenci, isto tako, imaju mnogo kandidata za taj tisak, a njihovi vodeći političari, poput mog imenjaka Cerara, te graničnih policajaca koji se nakon dugo vremena opet osjećaju važno – nešto što nisu imali prilike doživjeti još od kontrole zimskih guma na Dobovi – uvijek su dobro rješenje za upozorenja te vrste.
I Hrvatska ima kandidata
Hrvatska, koja se za sada, barem što se tiče ovog institucionalnog dijela; od Vlade, pa do policije, vatrogasaca, vojske, ali i mnogobrojnih volontera, te nevladinih udruga, pokazala kao itekako svjesna svoje ne tako davne povijesti i, za razliku od svih svojih susjeda, jedina se zbog svoje organiziranosti i humanosti s punim pravom može nazvati europskom. Pa ipak, našlo bi se i kod nas nekoliko ljudi dovoljno malih da se kao upozorenje, njihov lik otisne na tu kutiju cigareta.
Pri tome, naravno, ne bi trebalo uzeti u obzir one salonske filozofe i kafanske galamdžije kojima nije važna tema o kojoj raspravljaju dok god je pivo mrzlo, lopovske taksiste koji pljačkaju jadne ljude i iskorištavaju tuđu nesreću, autore biografija Modnog Mačka koje ljudi bez razloga ismijavaju zbog tog djela, kada mu je ono svakako bolje od svega ostalog što je ikada napisao, a pogotovo od onoga što je zabilježio iz svog straha vezano uz izbjegličku krizu, ali i predsjednicu RH, Jandrokovića, Hebranga, te predsjednika njihove stranke.
Njih bi, bezbeli, trebalo izuzeti iz ovog izbora jer bi i oni, koliko god to bilo teško za zamisliti, izgubili od jednog upravnog referenta rođenog u Kopru, a nastanjenog u Buzetu i još neko kraće vrijeme u Hrvatskom saboru.
Lik na kutiji cigareta
Damir Kajin, naime, svojim izjavama o izbjeglicama i svima onima koji su ga zbog toga prozvali, apsolutno je zaslužio da, kao trenutno najmanji čovjek unutar naših granica, otisne svoj lik na tu kutiju cigareta.
Može Damir Kajin, ako to želi, opet biti onako u bojama poput Obaminih plakata, kao što je to, uostalom, bio i na predizbornim plakatima za predsjedničke izbore 2009. kada za njega nije glasao gotovo nitko. A, koju je boju koristio kada se kandidirao za istarskog župana, ne mogu se baš sjetiti, ali zato se vrlo dobro sjećam kako je obećao povući se iz politike ukoliko izgubi, pa ne znam zašto to onda nije učinio.
Penziju je, naime, već osigurao kada se ono na jedan dan lažno umirovio, pa ne vidim daljnju svrhu njegova političkog, ili bilo kakvog drugog javnog djelovanja. Poznat je, uostalom, i onaj vic kada Mujo dođe na kiosk i zatraži cigarete, a prodavačica mu da one s upozorenjem da ćete zauvijek ostati mali i s Kajinovim likom kao grafičkim rješenje. Mujo ih, uplašen, odmah vrati i kaže: “Možda ipak one što izazivaju impotenciju…”.
Elem, mislim da bi stopa pušača naglo pala, ako ne i sasvim nestala, pa ne bi bilo potrebno graditi posebne odjele za pušače na aerodromima, u kafićima ne bi bilo potrebno stavljati pepeljare na stolove koje konobari učestalo moraju prazniti, a i cjelokupno zdravstveno stanje nacije, uvjeravam vas, bilo bi mnogo bolje. Jer, molim vas lijepo, tko bi normalan, a da i malo drži do sebe, riskirao da bude malen poput Damira Kajina.