Silovane žene obolijevaju od depresije, anksioznosti, napada panike, seksualnih poremećaja i PTSP-ja. Boje se ostati same kod kuće, progone ih zastrašujuće flashback epizode, boje se izaći na ulicu. Često plaču, znoje se i drhte. Imaju problema s koncentracijom i pamćenjem. Povlače se u sebe, napuštaju posao i studije. Neke od njih ne spavaju, neke olakšanje traže u alkoholu, neke progone suicidalne misli. Mnoge zaziru od muškaraca i ne mogu ostvariti kvalitetnu vezu.
Tako je golgotu seksualno zlostavljanih žena i djevojaka opisao psihijatar dr. Goran Arbanas u studiji ”Posttraumatski stresni poremećaj kod žrtava silovanja”, koju je prije desetak godina napisao s mr. Majom Mamulom, osnivačicom Ženske sobe, jedine organizacije u Hrvatskoj specijalizirane za domenu seksualnog nasilja.
Ali za splitski Županijski sud badava su razgovarali sa žrtvama i istraživali i njih dvoje, kao i niz svjetskih znanstvenika koji se bave ovom teškom temom i donose iste zaključke. Potpuno badava. Jer dio splitskih sudaca smatra da je problem afektiran i napuhan.
Skandalozna presuda
To se mora zaključiti iz skandalozne splitske presude za koju se saznalo nekidan. Osuđenik za silovanje djevojke iz 2012. godine, sada 34-godišnji M. M., dobio je nepravomoćno godinu dana zatvora, ali neće u rešetke jer mu je Županijski sud odmah zamijenio kaznu radom za opće dobro.
Motat će se, dakle, po nekoj ustanovi po dva sata dnevno da se ispuni forma. Dva sata vrijede kao jedan dan zatvora. Moći će uz to normalno živjeti i raditi. Jer su suci koji su donijeli ovakvu odluku pokazali neusporedivo više empatije za njega nego za njegovu žrtvu. To nije rijedak slučaj u Hrvatskoj. Možemo potpisati sto Istanbulskih konvencija, i opet uzalud dok se ne promijeni mentalitet naših djelitelja pravde.
Olakotne okolnosti stipendija i rad u uglednoj tvrtki
Hrvatski suci ne podnose da se o njima loše piše, da se njihove presude kritiziraju i da se čačka po tome kako vode procese koje su preuzeli. Njihova autonomija poprimila je karikaturalne razmjere. Vole tužiti medije za duševne boli ako dirnu u njihovu samoproglašenu svetost. Ali N. Pogledajmo samo ovu najnoviju bruku u Splitu. Tada 24-godišnji M. M. i njegov prijatelj pozvali su nepoznatu djevojku koja je stajala na autobusnoj stanici da je povezu u BMW-u i M. M. ju je u autu silovao. Sud je potvrdio istinitost djevojčine prijave, ali je zaključio kako zločin ”neće na žrtvu ostaviti trajnije posljedice”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Suučesnik koji je sve gledao je oslobođen. A počinitelju je kao zbir olakotnih okolnosti uzeto ”da je bio stipendist i sada radi u uglednoj tvrtki”, te da je kazneno djelo počinio kao mlad i nezreo i jer nije mogao prihvatiti odbijanje žrtve. U stvarnosti otegotne okolnosti splitski Županijski sud lako pretvara u olakotne. I na kraju zaključuje kako ”izrečenom sankcijom izražavaju društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela i jačaju povjerenje građana u pravni poredak temeljen na vladavini prava”.
Paprena burleska
Kakva paprena burleska. A karikaturalna je i povijest ovog sudskog slučaja koji traje već devet godina, a u kome je sada presuđeno po treći put. Prvi put obojica iz BMW-a bili su kažnjeni, silovatelj s četiri godine i devet mjeseci, a njegov asistent s tri, no presudu je iz potpuno nejasnih razloga srušio Vrhovni sud. U drugom pokušaju obojica su odjednom čudesno oslobođeni. Onda je i ta odluka ukinuta. I sad imamo ovo.
Takvih priča ima za cijelu knjigu, a pojedinih se svi dobro sjećamo jer su ih na svjetlo dana iznosili novinari. Javnost je, recimo, skandalizirala lanjska oslobađajuća presuda iz Čakovca gdje su trojica oslobođena optužbe za silovanje maloljetne djevojke koje je preboljela cerebralnu paralizu i djelomično su joj oduzete noge. Proglašeni su nevinima jer je sud sramotno zaključio da je žrtva ipak fizički bila u stanju pružiti puno žešći otpor.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pamtimo i ishode slučajeva grupnog silovanja u Zadru u kojima su za zločin sudili stereotipi o ženama, a ne zreli suci. Doktorica prava Ivana Radačić, koja se također bavi seksualnim deliktima i o tome je napisala studiju na temelju više od 70 sudskih slučajeva, prije dvije godine je u Jutarnjem listu precizno opisala predrasude iz kojih djeluje dio sudaca u Hrvatskoj.
Sudačko vulgarno isljeđivanje žrtve
Ukratko, mnogi suci vulgarno isljeđuju žrtvu pitanjem što je uopće ”tražila” u određenom disko klubu ili sama na cesti. Zašto je nosila tijesnu majicu. Zašto je plesala. Zašto je popila dva džin tonika. Zašto se skinula bosa. Zar nije mogla pretpostaviti da će muškarac htjeti ići dalje kad se već s njim ljubila. Zašto je ušla u auto. Kako to da se nije žešće odupirala, gdje su joj modrice. I zbog čega nije istog trena prijavila silovanje nego je to učinila ”tek” nakon tri dana. Žrtve se na sudovima sumnjiči, ruši se njihova vjerodostojnost i propituje se njihov ”doprinos” silovanju, kazala je Ivana Radačić.
Tako je očito bilo i u ovom splitskom trećem činu. Nije, dakle, trebala ući u taj BMW. Kako to da nije iskočila iz auta na glavu. Možda joj se i svidjelo pa sada laže. A momak je iz dobre obitelji, bio je perspektivni stipendist. I povrijedio ga je njen otpor, udarila mu je na ego.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Cure, znači, ne bi trebale biti tako osjetljive i od buhe praviti slona. Zar, uostalom, ženama u Kabulu nije daleko gore? Jadno je i tragično kad se i na sudovima tako rezonira. A ostatak profesije gleda i šuti kao zaliven.
Komentar Sanje Modrić: Hrvatski suci ne podnose da ih se kritizira. A onda za silovanje odrede rad za opće dobro
Nakaradnih presuda je toliko da društvo ne može biti mirno
Nije, dakle, trebala ući u taj BMW. Kako to da nije iskočila iz auta na glavu. Možda joj se i svidjelo pa sada laže. A momak je iz dobre obitelji, bio je perspektivni stipendist. I povrijedio ga je njen otpor, udarila mu je na ego. Cure, znači, ne bi trebale biti tako osjetljive i od buhe praviti slona. Zar, uostalom, ženama u Kabulu nije daleko gore? Jadno je i tragično kad se i na sudovima tako rezonira. A ostatak profesije gleda i šuti kao zaliven.
Silovane žene obolijevaju od depresije, anksioznosti, napada panike, seksualnih poremećaja i PTSP-ja. Boje se ostati same kod kuće, progone ih zastrašujuće flashback epizode, boje se izaći na ulicu. Često plaču, znoje se i drhte. Imaju problema s koncentracijom i pamćenjem. Povlače se u sebe, napuštaju posao i studije. Neke od njih ne spavaju, neke olakšanje traže u alkoholu, neke progone suicidalne misli. Mnoge zaziru od muškaraca i ne mogu ostvariti kvalitetnu vezu.
Tako je golgotu seksualno zlostavljanih žena i djevojaka opisao psihijatar dr. Goran Arbanas u studiji ”Posttraumatski stresni poremećaj kod žrtava silovanja”, koju je prije desetak godina napisao s mr. Majom Mamulom, osnivačicom Ženske sobe, jedine organizacije u Hrvatskoj specijalizirane za domenu seksualnog nasilja.
Ali za splitski Županijski sud badava su razgovarali sa žrtvama i istraživali i njih dvoje, kao i niz svjetskih znanstvenika koji se bave ovom teškom temom i donose iste zaključke. Potpuno badava. Jer dio splitskih sudaca smatra da je problem afektiran i napuhan.
Skandalozna presuda
To se mora zaključiti iz skandalozne splitske presude za koju se saznalo nekidan. Osuđenik za silovanje djevojke iz 2012. godine, sada 34-godišnji M. M., dobio je nepravomoćno godinu dana zatvora, ali neće u rešetke jer mu je Županijski sud odmah zamijenio kaznu radom za opće dobro.
Motat će se, dakle, po nekoj ustanovi po dva sata dnevno da se ispuni forma. Dva sata vrijede kao jedan dan zatvora. Moći će uz to normalno živjeti i raditi. Jer su suci koji su donijeli ovakvu odluku pokazali neusporedivo više empatije za njega nego za njegovu žrtvu. To nije rijedak slučaj u Hrvatskoj. Možemo potpisati sto Istanbulskih konvencija, i opet uzalud dok se ne promijeni mentalitet naših djelitelja pravde.
Olakotne okolnosti stipendija i rad u uglednoj tvrtki
Hrvatski suci ne podnose da se o njima loše piše, da se njihove presude kritiziraju i da se čačka po tome kako vode procese koje su preuzeli. Njihova autonomija poprimila je karikaturalne razmjere. Vole tužiti medije za duševne boli ako dirnu u njihovu samoproglašenu svetost. Ali N. Pogledajmo samo ovu najnoviju bruku u Splitu. Tada 24-godišnji M. M. i njegov prijatelj pozvali su nepoznatu djevojku koja je stajala na autobusnoj stanici da je povezu u BMW-u i M. M. ju je u autu silovao. Sud je potvrdio istinitost djevojčine prijave, ali je zaključio kako zločin ”neće na žrtvu ostaviti trajnije posljedice”.
Suučesnik koji je sve gledao je oslobođen. A počinitelju je kao zbir olakotnih okolnosti uzeto ”da je bio stipendist i sada radi u uglednoj tvrtki”, te da je kazneno djelo počinio kao mlad i nezreo i jer nije mogao prihvatiti odbijanje žrtve. U stvarnosti otegotne okolnosti splitski Županijski sud lako pretvara u olakotne. I na kraju zaključuje kako ”izrečenom sankcijom izražavaju društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela i jačaju povjerenje građana u pravni poredak temeljen na vladavini prava”.
Paprena burleska
Kakva paprena burleska. A karikaturalna je i povijest ovog sudskog slučaja koji traje već devet godina, a u kome je sada presuđeno po treći put. Prvi put obojica iz BMW-a bili su kažnjeni, silovatelj s četiri godine i devet mjeseci, a njegov asistent s tri, no presudu je iz potpuno nejasnih razloga srušio Vrhovni sud. U drugom pokušaju obojica su odjednom čudesno oslobođeni. Onda je i ta odluka ukinuta. I sad imamo ovo.
Takvih priča ima za cijelu knjigu, a pojedinih se svi dobro sjećamo jer su ih na svjetlo dana iznosili novinari. Javnost je, recimo, skandalizirala lanjska oslobađajuća presuda iz Čakovca gdje su trojica oslobođena optužbe za silovanje maloljetne djevojke koje je preboljela cerebralnu paralizu i djelomično su joj oduzete noge. Proglašeni su nevinima jer je sud sramotno zaključio da je žrtva ipak fizički bila u stanju pružiti puno žešći otpor.
Pamtimo i ishode slučajeva grupnog silovanja u Zadru u kojima su za zločin sudili stereotipi o ženama, a ne zreli suci. Doktorica prava Ivana Radačić, koja se također bavi seksualnim deliktima i o tome je napisala studiju na temelju više od 70 sudskih slučajeva, prije dvije godine je u Jutarnjem listu precizno opisala predrasude iz kojih djeluje dio sudaca u Hrvatskoj.
Sudačko vulgarno isljeđivanje žrtve
Ukratko, mnogi suci vulgarno isljeđuju žrtvu pitanjem što je uopće ”tražila” u određenom disko klubu ili sama na cesti. Zašto je nosila tijesnu majicu. Zašto je plesala. Zašto je popila dva džin tonika. Zašto se skinula bosa. Zar nije mogla pretpostaviti da će muškarac htjeti ići dalje kad se već s njim ljubila. Zašto je ušla u auto. Kako to da se nije žešće odupirala, gdje su joj modrice. I zbog čega nije istog trena prijavila silovanje nego je to učinila ”tek” nakon tri dana. Žrtve se na sudovima sumnjiči, ruši se njihova vjerodostojnost i propituje se njihov ”doprinos” silovanju, kazala je Ivana Radačić.
Tako je očito bilo i u ovom splitskom trećem činu. Nije, dakle, trebala ući u taj BMW. Kako to da nije iskočila iz auta na glavu. Možda joj se i svidjelo pa sada laže. A momak je iz dobre obitelji, bio je perspektivni stipendist. I povrijedio ga je njen otpor, udarila mu je na ego.
Cure, znači, ne bi trebale biti tako osjetljive i od buhe praviti slona. Zar, uostalom, ženama u Kabulu nije daleko gore? Jadno je i tragično kad se i na sudovima tako rezonira. A ostatak profesije gleda i šuti kao zaliven.