Nekad je nužno odabrati stranu

Proruski pobunjenici stradavaju u čudnim okolnostima, a neki tvrde da opasnost sada dolazi iz Moskve

Ugledni Foreign Policy analizira nerazjašnjena ubojstva u Ukrajini

A pro-Russian soldier stands guard near the airport in Donetsk, on April 13, 2015. OECD observers claimed they had recorded more than 1400 violations of the ceasefire agreement since yesterday afternoon. AFP PHOTO / ODD ANDERSEN
FOTO: Odd Andersen/AFP

Pojam ekstremnog nasilja Arsenu Pavlovu nije nimalo nepoznat.

Ovaj ruski zapovjednik, poznatiji pod borbenim imenom Motorola, veteran je nemilosrdne moskovske kampanje u Drugom čečenskom ratu, a nakon toga, postao je jedan od ključnih ljudi u konfliktu u istočkoj Ukrajini, kao vođa zloglasne bojne proruskih separatističkih snaga.

Postao je jedan od gospodara rata sa celebrity statusom, učinkoviti ratnik koji se proslavio u ofenzivi na zračnu luku Donjeck i ratnim operacijama u gradu Ilovaisku. Poznat po svojoj surovosti, često se hvalio egzekucijama zarobljenih ukrajinskih vojnika, piše Foreignpolicy.

Još jedna smrt u nerazjašnjenim okolnostima

U nedjelju, 16. listopada, njegove brutalne metode su ga sustigle.

Tridesetrogodišnji plaćenik ubijen je u Donjecku bombom koja je postavljena na dizalo zgrade u kojoj je živio. Iako su on i njegov tjelohranitelj nosili štitnike za tijelo, od njih su ostale samo krvave mrlje i hrpica municije.

Pavlov je posljednji separatistički zapovjednik, barem među onim istaknutijima, koji je, od eskalacije ukrajinskog sukoba, poginuo u ne sasvim razjašnjenim okolnostima.

Niz pogibija u prividno sigurnim uvjetima

Kako se rat u istočnoj Ukrajini otegnuo, broj mrtvih je narastao na oko deset tisuća ljudi, a kraj sukoba se i dalje ne nazire. U međuvremenu, nekoliko je separatističkih vođa s područja Donjecke Narodne Republike i Luganske Narodne Republike dočekalo svoj kraj u prividno sigurnim uvjetima, daleko od bojišnica.

Prošloga mjeseca, bivši premijer Luganske Narodne Republike Gennady Tsyplakov navodno je počinio samoubojstvo u pritvoru, nakon što su sepratističke vlasti privele desetak režimskih dužnosnika, optužujući ih za planiranje puča. Dužnosnici Luganske narodne republike tvrde da se Tsyplakov objesio u svojoj ćeliji jer ga je obuzela krivnja zbog težine zločina koje je počinio.

Samo nekoliko dana ranije, separatistički zapovjednik Jevgenij Žilin ustrijeljen je u moskovskom restoranu. U prosincu prošle godine, kozački zapovjednik Pavel Dremov poginuo je od posljedica eksplozije auto bombe, samo nekoliko sati nakon proslave vlastitog vjenčanja. Ranije prošle godine, Aleksej Mozgovoj, osnivač proruske militantne policije u Lugansku, ubijen je iz zasjede, pucnjavom iz strojnica na njegov automobil četrdesetak kilometara od Luganska.

Dvije glavne teorije o počiniteljima

Zapovjednik Aleksandar Bednov, poznatiji pod nadimkom Batman, ubijen je u napadu na konvoj 1. siječnja 2015. godine. Ovdje su navedena samo najistaknutija vojna lica, no analitičari tvrde da se dogodilo još barem desetak sličnih ubojstava.

Do bilo kakvih dokaza teško je doći. Riječ je o samom pobunjeničkom središtu Ukrajine, u kojima proruski režimi samoproglašenih separatističkih Donjecke Narodne Republike i Luganske Narodne Republike cvjetaju na širenju zbunjenosti, podjelama i tajnama.

Ipak, među dobro upoznati eksperti i režimski insideri imaju dvije glavne teorije o počiniteljima tih atentata, piše FP. Neki kažu da su ubojstva rezultat međusobnih previranja unutar pobunjeničke elite u istočnoj Ukrajini. U pokušaju konsolidacije vladavine i podjeli ratnog plijena na unosnom crnom tržištu, počeli su se okretati jedni protiv drugih.

Rješavanje problematičnih saveznika?

Drugi, pak, tvrde da je za ubojstva odgovorna Rusija. Nakon uloženih napora u izgradnju regionalnih vlada te investiranog oružja i novca u njihovu obranu, analitičari vjeruju da je Kremlj postavio novi cilj – izvući se iz kaljuže u koju se pretvorila istočna Ukrajina i otarasiti se lidera pobunjenika.

Kremlj navodno želi da nove samoproglašene republike postanu prihvaćene od lokalne i međunarodne zajednice, a to namjeravaju postići eliminacijom svih saveznika koji imaju problema s izvršavanjem naredbi.

Opis problematičnog saveznika dosta dobro odgovara Arsenu Pavlovu s početka priče. Ovaj nekadašnji radnik iz ruske republike Komi svoj je nadimak Motorola zaradio u vrijeme kada je služio kao vezist u ruskoj vojsci u Čečeniji. U ožujku 2014. godine prešao je u istočni dio Ukrajine i postao zapovjednik bojne pod nazivom Sparta, stacionirane u Donjecku i poznate po svojoj surovosti.

Pretvaranje celebrity statusa u opasnu distrakciju

Bivši radnik iz ruske republike Komi nadimak Motorola zaradio je u vrijeme kada je služio kao vezist u ruskoj vojsci u Čečeniji. U ožujku 2014. godine prešao je u nesigurni istočni dio Ukrajine i postao zapovjednik bojne pod nazivom Sparta, stacionirane u Donjecku i poznate po svojoj surovosti.

Sa svojom narančastom kozjom bradicom i cereka koji je na trenutke djelovao poremećeno, Pavlov je postao ratna medijska zvijezda – jedni su ga mrzili, drugi obožavali. Čak je dao snimiti za televiziju svoje vjenčanje, na kojem su među uzvanicima bili cijenjene ličnosti separatističkih krugova. Na vjenčanju se pojavio i Igor Strelkov, zapovjednik koji je predvodio zauzimanje grada Slovjanska i postao heroj proruskih snaga.

Bilo je i onih koji su smatrali da je Pavlovu njegov celebrity status postao ozbiljna distrakcija u kolopletu političkih, vojnih i ekonomskih veza koje je Kremlj postavio između Moskve i separatističke Ukrajine. Njega su istovremeno doživljavali kao ratnog zločinca, ali na neki način i kao igrača. “On je bio tek ratna medijska ličnost”, tvrdi Mihael Minakov, profesor političke filozofije na Sveučilištu u Kijevu. “Ključni igrači uvijek ostaju u pozadini.”

Tko stoji iza napada?

Ipak, dramatični čin njegovog ubojstva svejedno predstavlja priličan šok. Upućeni u situaciju doživljavali su ga kao malo divljeg, ali ne i nelojalnog nadređenima u Ukrajini i Rusiji. Njegovo ubojstvo prvi je uspješni atentat na visokopozicioniranu ličnost Donjecka, slični su se do sada događali u susjednoj Luganskoj Narodnoj Republici. Ostaje pitanje tko stoji iza napada.

Na društvenim mrežama pojavio se video u kojem pripadnici ukrajinske neonacističke skupine preuzimaju odgovornost za napad. Četiri maskirana muškarca zaprijetila su i drugim separatističkim vođama i završila javljanje nacističkim pozdravom. Neki su separatisti dignuli uzbunu, tvrdeći da je snimka dokaz ukrajinske upletenosti u ubojstvo; drugi pak osporavaju njezinu autentičnost i smatraju da je snimka tek jedan u nizu pokušaja manipulacije u informacijskom ratovanju koji traje već duže vrijeme.

Unosan biznis sa starim željezom

Mnogi vjeruju da je za ubojstvo Pavlova odgovoran netko iz njegovih redova. Sukobi zbog kontrole trgovačkih ruta i energetskih resursa, konkretno ukrajinskog ugljena i ruske nafte, uobičajena su pojava prilikom odcijepljivanja pojedinih regija.

Pavlov je navodno bio jako aktivan u preprodaji starog željeza, biznisu kojeg je Moscow Times prošloga tjedna okarakterizirao kao jednu od rijetkih rastućih industrija koje se nalaze u i oko uništene Donjecke zračne luke. Uklanjanjem konkurencije, vladajuća koalicija pobunjenih ratnih vođa i kriminalaca pokušava uspostaviti čvršću kontrolu na vrlo profitabilnim crnim tržištima.

S druge strane, neki od separatista strepe da opasnost zapravo prijeti iz Moskve. Ubojstvo Pavlova bilo je sofisticirano, efikasno, podrazumijevalo je izravni pristup… Svi ti znakovi upućuju na upletenost Rusije.

Čistka prve generacije

Pod uvjetom anonimnosti, izvor Foreing Policyja s dobrim režimskim vezama je izjavio: “Neki… kažu da odgovorni koji se nalaze znatno više u zapovijednom lancu provode čistku prve generacije pobunjenika, pokušavajući uništiti sve dokaze o počinjenim ratnim zločinima i ukloniti svjedoke. Kremlj treba predstavnike koji će biti prihvatljiviji javnosti.”

Vlast u Donjeckoj Narodnoj Republici i Luganskoj Narodnoj Republici sastavljena je na brzinu, prije više od dvije godine uoči ustanka, za koji se smatra da ga organizirala Moskva kao odgovor na svrgavanje osramoćenog ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča.

U tom trenutku bilo je prioritetno postaviti kakvu – takvu vladajuću strukturu – bez obzira na njihovu sirovost. Cilj je bio opravdati odcjepljenje i nečime potkrijepiti da se tu doista radi o “narodnim republikama”, a ne opustošenim područjima s otpadnicima koje naoružava Rusija.

Najučinkovitiji borci na političkim pozicijama

U tom surovom okruženju ljudi koji su došli na vlast svoje pozicije nisu osvojili političkom vještinom nego su na njih došli kao najučinkovitiji i ideološki borci na bojnom polju. Jedan od njih je Aleksandar Zaharčenko, drugi premijer Donjecke narodne republike. Zaharčenko svoj uspon duguje zapovjedništvom bojne koja je zauzela zgrade vladinih institucija u Donjecku.

Sličnan put ima i Igor Plotnitskij, predsjednik samoproglašene Luganske Narodne Republike koji je prije toga bio zapovjednik separatističke paravojne formacije Zarja. On je imenovan ministrom obrane da bi na koncu postao predsjednik.

Tako oformljene prve institucije služile su svrsi kada je fokus bio na vojnim osvajanjima teritorija. No kako je rat nakon tri godine zapeo u slijepoj ulici, ruski entuzijazam za stvaranje Nove Rusije prilično je splasnuo. No više je načina na koje bi se situacija mogla rasplesti.

Putin se ne može naglo povući

Ukrajina neće odustati od od teritorija kojeg smatra svojim, a pred Vladimirom Putinom je rizik da će izgubiti obraz – pred ruskom elitom i na međunarodnoj sceni – ako se Rusija naglo povuče. Prošlotjedni susret predstavnika Francuske, Njemačke, Rusije i Ukrajine kojima se pokušalo obnoviti mirovne pregovore nije donio konretne rezultate. Kijev od Rusije traži demilitarizaciju okupiranog područja prije lokalnih izbora, Moskva i njezini separatisti žele da se izbori održe prije povlačenja.

Po toj liniji razmišljanja, Rusija provodi akciju čišćenja unutar separatističkih redova, i uklanja najistaknutije i najmilitantnije među njima. Na taj način pokušava spriječiti novu nekontroliranu eskalaciju sukoba i dovesti režime u otcijepljenim područjima u red; kako bi se te strukture pretvorile u pristojne pregovarače u predstojećem mirovnom procesu.

Surove metode

Ovakvo restrukturiranje često podrazumijeva surovost i prolijevanje krvi, ali to nije jedini način: iako su neki pogubljeni, drugi su jednostavno “umirovljeni”, primjerice već spomenuti Igor Strelkov i Andrej Purgin, smijenjeni šef parlamenta Donjecke Narodne Republike.

Eliminiranje Motorole i njemu sličnih neće sasvim riješiti problem, ali bi s vremenom moglo omogućiti Moskvi snažniji pritisak na Kijev koji će morati pregovarati s mnogo manje radikalnim, ali znatno uvaženijim proruskim predstavnicima. Moguće je da na taj način Kremlj stvara prostor za elegantno povlačenje s mrtve točke, otvara prostor za zahtjev ukidanja međunarodnih sankcija te omogućava da se Rusija snažnije posveti ratu u Siriji.