Ljudima u Mosulu samo je na pameti kako izaći iz grada. Vode ih krijumčari koji znaju točne rute, a nitko ne zna tko su oni

Gazi Ahmed Husein je jedan od onih koji su bili u grupi, a ranije je razgovarao s krijumčarem preko telefona. U razgovoru za Foreign Policy opisao je svoj bijeg od ISIS-a i pričao o krijumčarima ljudi. Prije nego ih je krijumčar igdje odveo, htio je naplatiti svoju uslugu, rekao je Husein. Svaka osoba iz grupe starija od 12 godina morala je platiti 200 američkih dolara, što je znatan iznos u zemlji u kojoj je prosječna mjesečna plaća 600 dolara. S 5000 dolara u džepu krijumčar ih je vodio pod okriljem mraka.

Preuzeli su ih drugi maskirani muškarci

“Otišli smo za 11 sati, ja sa svojim petogodišnjim sinom u naručju. U jednom trenutku došli smo do doline. Nikad prije nisam vidio to mjesto u svom životu. Uskoro su stigle i druge skupine. Bilo nas je 300”, nastavlja Husein svoju priču. Krijumčar kojemu su Husein i njegova grupa platili tada ih je ostavio, a dva druga maskirana muškarca su ih preuzeli. “Počeli su koordinirati grupu.”

Vojna ofenziva na Islamsku državu za preuzimanje grada Mosula koji je pod njihovom kontrolom, raselila je više od 73 tisuće ljudi, stotine tisuća više nego se očekivalo. To se pokazalo kao blagodat za Iračane koji su razvili pravi biznis od krijumčarenja ljudi. Tisuće iračkih izbjeglica već su, uz pomoć krijumčara pobjegli iz područja koji su pod kontrolom ISIS-a, za cijenu u rasponu od 200 do 1000 američkih dolara, ovisno o području.

Nitko ne zna tko su krijumčari

Međutim, ono o čemu se malo zna je zapravo to tko su krijumčari i kako oni mogu raditi i izbjeći zarobljavanje od strane pripadnika brutalne terorističke skupine. U razgovoru s desetak raseljenih Iračana, pripadnicima kurdskih sigurnosnih snaga i humanitarnih radnika, dolazi se do spoznaje da su krijumčari mještani koji su i sami na neki način povezani s članovima Islamske države, piše FP.

“ISIS-ovi ljudi putem krijumčarenja zarađuju novac”, rekao je Salvan Samody, irački policajac u izbjegličkom kampu Jadah koji se nalazi južno od Mosula. Ako su članovi Islamske države uključeni u operaciju krijumčarenja ljudi, i oni sami gotovo sigruno riskiraju gnjev džihadističke organizacije. Lideri ISIS-a žele da ljudi ostanu na područjima pod njihovom kontrolom kako bi ukazali na uspjeh svog projekta stvaranja države”, smatra Aymen Javad al Tamimi, istraživački suradnik na Forumu za Bliski istok.

Rizik da ih ne uhvate

Upravo zbog te svrhe, Islamska država pokušava spriječiti iseljavanje civila. Čak su i minirali područje oko Mosula mjesecima ranije kako civili ne bi mogli pobjeći. Upravo su ta minirana područja pobudila sumnju u to da krijumčari imaju veze s ISIS-om, izbjeglice su potvrdile kako su njihovi krijumčari bili prilično vješti u manevriranju među minskim poljima. Kao da su točno znali gdje se nalaze. Zna se dogoditi i da one koji pokušavaju pobjeći uhvate. Nekoliko izbjeglica iz kampa Debaqa, u okolici Erbila, kažu da su onima koji su ih uhitili morali platiti najmanje 500 dolara. “Rekli su mi da će me ubit ako me uhite drugi put”, kaže Hazim Nazim Husein, koji je otišao iz grada Havije.

Ibrahim Hasan Mohamed, koji je također pobjegao iz Havije, kaže kako je čuo da su članovi Islamske države iz zasjede napali obitelji koji su pokušali prijeći preko rijeke. “Za nas postoje tri mogućnosti: da upadnemo u zamku i uhite nas, da stanemo na minu i poginemo ili doći do područja gdje je Peshmerga” Cijena je još veća za krijumčare. Ako budu uhićeni, najvjerojatnije će morati platiti životom.

Jedino krijumčarenje koje je opravdano

Jedan britanski borac Islamske države u razgovoru za Foreign Policy rekao je kako je ISIS svijestan neobuzdanog krijumčarenja ljudi izvan svog teritorija. Kaže da su krijumčari većinom lokalni Iračani koji žele zaraditi. “Svi to pokušavaju zaustaviti”, dodaje. Odbio je komentirati imaju li lokalni krijumčari neku vezu s pripadnicima ISIS-a. “To je njihova zemlja. Oni znaju farme, brda, pustinje”, rekao je na pitanje kako mještani tako dobro znaju put bez da budu uhvaćeni ili ubijeni. “Ne može vojska staviti mine duž cijele linije granice. To je nemoguće”, kaže.

Prema etničkim standardima Ujedinjenih naroda zapravo ne postoju opravdanje za krijumčarenje ljudi. Međutim, u ovom slučaju za neke je to jedini izlaz. Ravnatelj UN-ova Ureda za ljudska prava Francesco Motta kaže kako od ovog krijumčarenja ljudi također profitiraju. “Krijumčari su vjerojatno lokalci povezani s ISIS-om, lokalci koji ih podržavaju i sposobni su djelovati nekažnjeno ili znaju dobro povezane ljude”, rekao je i dodao da to ne može sa sigurnošću reći. “Nakon što se počisti ovaj nered, saznat ćemo što se stvarno događa”.

Kompletna organizacija

Ne čudi stoga što same izbjeglice ne postavljaju previše pitanja o identitetu svojih krijumčara. Mnogi kažu kako su u kontakt s njima stupili preko drugih koji su pobjegli na isti način. Nitko od nas ne zna tko su oni zapravo”, kaže jedan od izbjeglica. Krijumčari koji rade na području tzv. kalifata, rade na drukčije načine, što u najvećoj mjeri ovisi o geografskoj i vojnoj situaciji određenog područja.

Jedan od izbjeglica prisjeća se kako je prokrijumčaren u automobilu prodavača nafte, bio je skriven na stražnjem sjedalu. Jedan drugi je morao platiti 2.400 dolara kako bi mu doveli ženu i troje djece. Oni koji su pobjegli iz grada Havije pričaju kako su im krijumčari sve organizirali do trenutka kada su im rekli da su slobodni.

Krijumčari točno znaju gdje su mine

Izbjeglice kažu da su putem do sigurnog mjesta susreli četiri ili pet krijumčara, svaki ih je vodio dio puta. Uvijek im je rečeno da će ih s druge strane netko čekati. Grupa u kojoj je bio Ghazi Husein počela je putovanje u 11 sati a rijeku Great Zab su prešli oko 4 poslijepodne. Tamo ih je dočekao drugi maskirani čovjek. “Jeste li vi ljudi Abu Haidara?” pitao ih je.

Došao je s kamionetom u koji je moglo stati 20-ak ljudi. Odveo ih je u kuću u selu Helvat, gdje su čekali drugog čovjeka. Kada su stigli do minskog polja koje dijeli područje koje drži Islamska država od onoga pod kontrolom Pashmerge, rečeno im je da hodaju u ravnoj liniji jedan iza drugoga. Krijumčar ih je vodio. “On je znao put, točno je znao gdje su bile mine”, rekao je Husein. Nakon sati hoda, bili su slabi od gladi i žeđi, ali u daljini su vidjeli svjetlo gdje su bili pripadnici iračkih Kurda Peshmerga. “Rekao nam je: Sada ste sigurni. Idite”, kaže Husein.