Macron je izgubio većinu u parlamentu. Ako se odluči za nove izbore, čekaju ga preporođena ljevica i nikad jača Le Pen
Francuski predsjednik i njegova koalicija imaju nekoliko opcija. Svaka dolazi s visokom političkom cijenom.
Još 60-ih godina prošlog stoljeća Charles de Gaulle je navodno gunđao kako je Francuskom teško vladati. „Kako upravljati zemljom koja ima 246 vrsta sireva?“, često je citirana duhovita dosjetka koja se pripisuje čuvenom francuskom predsjedniku. Koliko je doista teško vladati Francuskom, Emmanuel Macron doznat će u svom drugom predsjedničkom mandatu.
Centristička koalicija aktualnog francuskog predsjednika bit će najjača zastupnička skupina u novom sazivu Nacionalne skupštine, donjem domu francuskog parlamenta. Ali zbog snažnog političkog uzleta lijevog bloka, predvođenog krajnjom ljevicom, te iznenađujuće dobrog rezultata krajnje desnice, Macron je u parlamentu izgubio apsolutnu većinu.
Neuobičajen udarac
Prema posljednjim projekcijama izbornih rezultata, Macronova koalicija Zajedno imat će 246 zastupnika, što je manje od natpolovične većine (289) i osjetno manje od 350 mjesta, koliko je predsjednička većina imala 2017., nakon što je Macron prvi puta pobijedio.
Predsjednička koalicija, međutim, sada više nema većinu u parlamentu, što nije uobičajen slučaj, pogotovo nakon što su prije dva desetljeća provedene ustavne reforme koje su trebale olakšati predsjednicima da osiguraju većinu u donjem domu Nacionalne skupštine i tako jednostavnije vladaju.
No, aktualni francuski predsjednik, koji je prije samo osam tjedana osigurao drugi mandat u Elizejskoj palači, sada je u vrlo delikatnoj političkoj poziciji: da bi mogao upravljati državom, a pogotovo provesti svoj program ekonomskih reformi – od kojih se neke u dijelu francuske javnosti smatraju kontroverznima – bit će prisiljen tražiti saveznike u suparničkim političkim opcijama.
Najlogičniji saveznici
Najlogičniji izbor su mu Republikanci, stranka desnog centra koja je, u koaliciji s manjim partnerom, osvojila 64 mjesta. Republikanci zasad tvrde da će ostati u oporbi, što je moguće tek pregovaračka taktika kako bi, u slučaju potpore predsjedničkom bloku, zauzvrat dobili što više. To bi za Macrona bio najkraći put do većine u parlamentu, ali je, naravno, pitanje po kojoj cijeni.
Ako bi se uspjeli dogovoriti, francuski predsjednik bi, sudeći po ranijim istupima desnog centra na tu temu, mogao računati da će mirovinsku reformu – podizanje dobi za odlazak u mirovinu sa 62 na 65 godina – moći progurati kroz parlament. Radi se o mjeri koja izaziva snažne otpore u dijelu francuske javnosti; bude li doista krenuo u tom smjeru, Macron može očekivati i masovne prosvjede.
Uspon ljevice i desnice
Takvi bi prosvjedi, pak, mogli imati i vrlo jake političke zagovornike u Nacionalnoj skupštini. Lider krajnje ljevice Jean-Luc Melenchon smatra, primjerice, da se dob za umirovljenje treba spustiti na 60 godina. Blok predvođen njegovom Nepokorenom Francuskom imat će u novom sazivu parlamenta 142 mjesta.
Neočekivano dobar rezultat postigla je i krajnja desnica. Stranka Marine Le Pen mogla bi imati do 89 zastupničkih mjesta, dvostruko više od najoptimističnijih predizbornih prognoza. Le Pen, koja je prije dva mjeseca izgubila u drugom krugu od Macrona, najavljuje da želi „ujediniti sve domoljube“, s desnice i ljevice.
Nejasno je što bi lijevi blok dobio suradnjom s krajnjom desnicom. Ako bi i uspjeli srušiti Macronovu vladu u parlamentu, zajednički sigurno ne bi mogli upravljati Francuskom, a mainstream strankama poput socijalista – koje su dio lijevog bloka – suradnja s Le Pen teško da bi bila prihvatljiva, a kamoli politički isplativa.
Što može predsjednik?
Pred Macronom i njegovim suradnicima je, pak, nekoliko mogućnosti. Jedna je dogovor s drugim političkim opcijama ili dijelom zastupnika kako bi osigurali stabilnu većinu koja će im omogućiti donošenje zakona. No, taj scenarij, kako smo napomenuli, ima visoku političku cijenu.
Druga je izgradnja većine od reforme do reforme, od zakona do zakona – na primjer, oko paketa za suzbijanje posljedica inflacije, koji je jedan od prvih o kojem bi trebao odlučivati novi saziv parlamenta. To je, naravno, mukotrpno, uvijek postoji rizik blokade vladinih politika, a kao i prva opcija, dolazi sa značajnom političkom cijenom.
Realnost novih izbora
Opcija su (možda krajnja, ali ipak) i novi parlamentarni izbori: predsjednik ima ustavnu ovlast raspustiti Nacionalnu skupštinu pa bi Francuzi, u tom slučaju, morali opet na birališta. Mediji su već počeli spekulirati u tom smjeru, mada iz vladajućeg tabora demantiraju da je to u ovom trenutku na stolu. Naglasak je na ovom trenutku.
Jer ako se pokaže da, s ovakvim rasporedom političkih snaga u parlamentu, Francuskom doista nije moguće upravljati, i taj bi scenarij ubrzo mogao postati realan.