Mama iz Zagreba na sudu je dokazala da ju je Centar za socijalnu skrb maltretirao. I? Ništa, nitko nije kažnjen

Brak, dijete, nasilje, razvod, suđenje…

Priča ove majke započinje u studenom 2006. kada se udala za, kako će se kasnije pokazati, nasilnog muškarca. Nekoliko mjeseci nakon vjenčanja, u veljači 2007., par je dobio dijete. No, 1. rujna 2010. godine razveli su se, a dijete, prema presudi Općinskog suda u Velikog Gorici, ostaje živjeti s ocem.

Sud je tako odlučio iako je žena tvrdila da je tijekom braka bila izložena psihičkom i fizičkom nasilju. Njezin bivši muž, tvrdila je, kada bi popio, sa svojim bi ju roditeljima vrijeđao i tukao. To se nerijetko događalo i pred djetetom. Problemi su eskalirali 11. siječnja 2010. kada ju je otac bivšeg muža napao i doslovno izbacio iz kuće.

Po pomoć je otišla u Centar za socijalnu skrb

“Nakon tog incidenta obratila sam se za pomoć Centru za socijalnu skrb Velika Gorica. Moj slučaj dodijeljen je pravnici Mirjani Radanović Maravić, socijalnoj radnici Katarini Vukušić i psihologinji Lidiji Čivrak. Niti jedna od njih tri nije ozbiljno shvatila moje izjave o obiteljskom nasilju pa ga nisu prijavile ni policiji ni Državnom odvjetništvu”, prisjeća se Zagrepčanka.

“Psihologinja mi je doslovno rekla: Uzmi dijete i bris”, dodaje. Već tada su, smatra, prekršile Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji i Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji te ju dovele u neravnopravan položaj u odnosu prema suprugu.

I u nastavku obrade djelatnice Centra činile su, po njezinom sudu, grešku za greškom. Uopće nisu zapisivale ono što im je govorila. Čak su inzistirale da im ne nabraja sve primjere suprugovih nasilnih ispada jer ih to nije zanimalo.”Psihologinja Čivrak je stalno izlazila iz svog ureda tijekom našeg razgovora pokazujući potpuno nezainteresiranost za moj slučaj”, navela je Zagrepčanka u tužbi.

Sugerirala joj je da ostavi dijete kod supruga

Gospođa je tvrdila i da je socijalna radnica Vukušić cijelo vrijeme bila na strani njezinog bivšeg muža. Tako joj je i 30. kolovoza 2010. uoči sudskog ročišta, na kojem se odlučivalo o razvodu braka i o tome s kojim će roditeljem dječak živjeti, savjetovala da ostavi dijete kod oca.

“Rekla mi je da je to bolje, budući da nemam riješeno stambeno pitanje. No, niti jednom mi nije rekla da kao žrtva nasilja u obitelji imam pravo na smještaj u sigurnoj kući zajedno s djetetom. Nije mi objasnila ni da imam pravo od sustava tražiti pomoć. Jednostavno je iskoristila moje neznanje i uvjerila me da je najbolje da dijete ostavim ocu”, opisuje jednu od scena što ih je doživjela u kontaktu s djelatnicama Centra.

Novi postupak na sudu u Zagrebu

Međutim, nedugo nakon što je brak nje i čovjeka koji ju je zlostavljao završen, on 14. rujna 2011. završava u zatvoru. Dobio je, naime, još 10. veljače 2010. kaznu zbog zloporabe droge te je morao otići odslužiti ju. Zato Zagrepčanka na drugom sudu, ovoga puta Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, pokreće postupak za izmjenu one prve odluke prema kojoj je dijete trebalo ostati živjeti s ocem.

“Upozoravala sam Centar da mi bivši suprug uskraćuje susrete s djetetom, no gospođa Čivrak to nije željela zabilježiti tvrdeći jednostavno da “ona to ne mora”. Gospođa Vukušić koja je navodno bila zadužena za zaprimanje takvih prijava stalno je bila na bolovanju. Dovele su me tako u situaciju da nisam imala kome obratiti se za pomoć, već sam morala trpjeti onakvo ponašanje bivšeg muža”, navodi Zagrepčanka.

Tražila je i pomoć od pravobraniteljice

Još u studenom 2012. uložila je usmenu pritužbu Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova. Opisala je na koji način ju djelatnice Centra za socijalnu skrb diskriminiraju u odnosu na bivšeg muža i oca djeteta. Detaljno je pobrojala sve situacije u kojima je zbog njihovog diskriminatornog ponašanja bila u nepovoljnijem položaju u odnosu na muža kod izvršavanja roditeljske skrbi nad zajedničkim djetetom.

Predstavnici Centra morali su se očitovati na zahtjev Pravobraniteljice. Napisali su joj kako je ova žena u kolovozu 2010. izjavila da je bila žrtva nasilja u obitelji, no da tijekom postupka za razvod braka to više nije spominjala. Dodaju i da nema potporu obitelji, da radi samo povremeno, da nije stambeno zbrinuta, da ovisi o partneru te da je sve što joj se događa zapravo posljedica njezinog subjektivnog prihvaćanja realnosti, a ne diskriminacije s njihove strane. Pravobraniteljica ipak zaključuje da Centar nije poduzeo sve što je bilo potrebno da bi ju zaštitio kao žrtvu nasilja u obitelji.

Nalog Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova

Pravobraniteljica je, sasvim konkretno, u travnju 2013. napisala: “Centar nije poduzeo sve u skladu za Zakonom o ravnopravnosti spolova, odnosno pristupao je prema mogućnoj žrtvi nasilja i mogućem počinitelju nasilja u obitelji na jednak način, stavljajući težište na njihov narušeni odnos. To ukazuje na pristranost štetnih stereotipa o muškarcu i ženi, odnosno spolno stereotipnom načinu razmišljanja. Time je prekršena zabrana izravne diskriminacije temeljem spola iz Zakona o ravnopravnosti spolova”.

Napisavši to, Pravobraniteljica je od Centra zatražila da preispita svoje postupke prema Zagrepčanki te da u buduće svoj rad prilagodi antidiskriminacijskim jamstvima propisanima Zakonom. Traži od Centra i da ubuduće nasilje u obitelji prijavljuje policiji ili Državnom odvjetništvu, što je također propisano. O svemu poduzetom Centar je morao u roku od 30 dana obavijestiti Pravobraniteljicu.

Nakon tri godine slučaj ipak dolazi do policije

Tada Centar ponovno ispituje majku, a zatim i njezinog bivšeg muža. Tek tada, dakle u srpnju 2013., sve informacija šalju Policijskoj postaji Velika Gorica. No, i unatoč tome Zagrepčanka i dalje nailazi na diskriminaciju u Centru za socijalnu skrb. Opisuje kako je tijekom ljetnih praznika 2014. bivši suprug ponovno izigrao sudsku presudu i nije joj dozvolio da vidi sina za vikend koji je bio njezin. Djelatnice Centra samo zapisuju da dijete nije vidjela tri tjedna.

“Očito je da baš ništa nisu napravile prema preporukama Pravobraniteljice. I dalje su me diskriminirale i davale, potpuno neopravdano, mom bivšem suprugu prednost u postupku u kojem se odlučivalo s kime će dijete živjeti”, tvrdi Zagrepčanka.

Centar: Sve smo napravili po propisima

Djelatnice Centra sve to negiraju. Naglašavaju kako je odluka o tome s kim će dječak živjeti nakon razvoda roditelja donijeta sporazumno. Majka je nasilje u obitelji, tvrde, spomenula tek nekoliko dana prije sudske rasprave u rujnu 2010. godine. Osim toga, kažu, i u postupku u kojem je tražila da se ona prva sudska odluka izmijeni, vještaci su potvrdili da je za njezinog sina najbolje da ostane živjeti s ocem, a da se s njom povremeno druži. Zato je njezin zahtjev za izmjenom prve presude odbijen u siječnju 2016. godine.

Socijalna radnica Katarina Vukušić na sudu se prisjetila kako je ove supružnike zbog problema u braku još 2008. uputila u Udrugu “Krila ljubavi”. Tvrdila je i kako je sama majka bila suglasna da sinčić zbog njezinih teških ekonomskih prilika ostane živjeti s ocem. “Nije istina da sam ju na bilo što nagovarala”, odlučna je gospođa Vukušić koja je majci iz Zagreba savjetovala da kasnije može tražiti promjenu odluke o skrbi nad djetetom. Zamjera joj što je, bez dogovora, uzela sina dok je bivši muž bio u zatvoru te njegovim roditeljima, dječakovoj baki i djedu, onemogućila posjete. “To nije bilo dobro za dijete”, zaključuje.

I psihologija Čivrak tvrdila je da majka ne govori istinu. Nikada joj, uvjerava, nije savjetovala da uzme dijete i pobjegne, već je i nju i supruga uputila u bračno savjetovalište, nakon čega su se pomirili. “Na kraju su se dogovorili da dječak ostane kod oca jer majka nije imala svoj stan”, opisuje psihologinja, prema čijim riječima ni zaključak Pravobraniteljice nije bio sasvim istinit. Sud im, međutim, nije povjerovao, već je donio presudu prema kojoj su majku iz Zagreba doista diskriminirale.