Markovina: Izvori besmislica o 'orjunašima' su u promašenoj fascinaciji Tuđmana poviješću Splita
Zašto izjava predsjednice nije nimalo bezazlena
Da predsjednica Republike Hrvatske govori potpune besmislice kada za prekid utakmice između Hrvatske i Češke optužuje orjunaše, jasno je manje-više svima koji mogu analitički razmišljati. No da, neovisno o tome, takvo podizanje neutemeljene histerije i svojevrsni progon vještica nisu nimalo bezazleni, također ne treba posebno napominjati. Navodimo to iz prostog razloga što bi netko tko obnaša tako odgovornu funkciju trebao razumijeti vlastitu poziciju i biti svjestan odgovornosti za izgovoreno.
Drugim riječima, nije isto kad se ovakve teze izgovaraju u besprizornim televizijskim emisijama i na portalima krajnje desnice, ili kad ih izgovara predsjednica države. Za potvrdu teze o tome kako se histerija brzo širi, nismo čekali dugo. Tako je u subotu navečer splitski HDZ, na konferenciji za novinare dodatno osnažio Kolindinu tvrdnju, zaključivši kako su incident izazvali jugonacionalisti, kojima je cilj rušiti državu. Sa svim ovim tvrdnjama javnost je naravno upoznata, međutim za razumijevanje konteksta njihovog nastanka, tj. za odgovor na pitanje odakle sada orjunaši u ozbiljnim raspravama, trebamo se vratiti malo u povijest, točnije u devedesete godine prošlog stoljeća.
Optužio novinare Feral Tribune-a za neprijateljsku djelatnost
Naime, rodonačelnik cijelog procesa je sam Franjo Tuđman, čija je negativna fascinacija splitskom poviješću eskalirala prilikom svakog njegovog posjeta Splitu te proizvela čitav niz negativnih posljedica i jasno besmislica, s kojima ovo društvo živi i danas. Tuđmanova je, naime, teza bila ta, da je Split jedno od središta srednjovjekovne hrvatske državnosti, ali je kroz povijest bio isprljan raznim ideologijama, među kojima je posebno apostrofirao autonomaštvo, komunizam i jugoslavenstvo, zahvaljujući kojima taj antihrvatski duh još uvijek živi u tom gradu.
Iako je ovakve teze iznosio manje-više na svakom nastupu u Splitu, najsnažnije je odjeknuo njegov predizborni govor na Rivi iz 1997., kada je sve ovo ponovio, spomenuvši još i četništvo, nakon čega je zaključio da zahvaljujući tome u Splitu ima još nekih feralskih sramota koje baštine tu tradiciju. Tuđman je, tako optuživši novinare Feral Tribune-a za neprijateljsku djelatnost, otvorio proces u kojem je odjednom postalo legitimno svakoga tko postavlja logična pitanja, radi korektan novinarski posao, ili naprosto oponira nepodnošljivoj društvenoj situaciji, etiketirati kao neprijatelja, s nekom od spomenutih autonomaško-orjunaških-jugokomunističkih diskvalifikacija.
Grad je falsificirao svoju povijest, ali se o tome treba šutiti
Na taj način je umnogome uspio uspostaviti atmosferu straha i suspendirati ozbiljnu političku raspravu o naravi hadezeove vlasti. Kao druga izravna posljedica takve politike, iskristalizirao se javni sram službenog Splita od vlastite povijesti. Tako su promijenjena imena više od 150 gradskih ulica, zahvaljujući čemu ni do danas Split nema nijednu ulicu koja sjeća na antifašističku, jugoslavensku ili bilo kakvu lijevu tradiciju.
Drugim riječima, grad je falsificirao svoju povijest, ali je poželjno da se o tome šuti. Koliko su pak takve teze bile posve, čak i povijesno neodržive, svjedoči činjenica da su ideološki najžešći protivnici u Splitu između dva svjetska rata bili upravo orjunaši i komunisti, koji su u hadezeovom Splitu doživljavani kao sinonimi. Malo je poznata uostalom i činjenica da je nakon uspješnog Musolinijevog Marša na Rim, Orjuna kao u suštini fašistička organizacija, planirala napraviti to isto, te putem Marša na Beograd, koji bi naravno krenuo iz Splita, preuzeti vlast u zemlji.
Stupidan obrazac razmišljanja na najvišim pozicijama moći
Tu su akciju osujetili upravo organizirani splitski komunisti. Sve ovo navodimo iz razloga što se i danas posve nekritički preuzima jedan posve stupidan i neutemeljen obrazac razmišljanja i to iznova na najvišim pozicijama moći, pri čemu je i ovaj put motiv posve jednak. Radi se o pokušaju da se suspendira rasprava o naravi vlasti u Hrvatskom nogometnom savezu, koja se praktički nalazi posve u rukama jednog čovjeka i to putem HDZ-a, čiji članovi čine najveći dio članstva u skupštini saveza.
Ironija je sudbine, međutim u tome, što su upravo najzagriženiji navijači Hajduka, koji već godinama uporno ratuju s Mamićem i HNS-om, društveno i intelektualno formirani upravo u takvom hadezeovom Splitu. Zahvaljujući čemu praktično sve splitske intelektualce i novinare, uključivši i potpisnika ovih redova, na sve moguće načine optužuju da su orjunaši i neprijatelji Hrvatske. Drugim riječima, hadezeovoj će politici na koncu, prije ili kasnije presuditi upravo oni koji su vjerno slijedili Tuđmanov nauk o neprijateljima i orjunašima.