Markovina: Kako je, prijedlogom novog GUP-a, Baldasar definitivno postao najgori gradonačelnik Splita

Gospodin Baldasar, pritom, imao je u konkrenciji i jednog Keruma

ZADNJA IZMJENA: Oct 11, 2016
Foto: PIXSELL

Iako o tome već duže vrijeme nema nikakvih dvojbi, Ivo Baldasar je očito odlučio na kraju mandata definitivno učvrstiti titulu najgoreg gradonačelnika Splita u novijoj povijesti. To sigurno nije bilo lako postići, s obzirom da je u konkurenciji imao i jednog Željka Keruma, no odluke koje pokušava donijeti posljednjih dana u najboljoj mjeri ilustriraju kako je u tome uopće uspio.

S obzirom da smo u nekoliko navrata na ovom mjestu pisali o moralno upitnim podizanjima spomenika za vrijeme njegovog mandata, kao i o besmislenoj kupnji određenih firmi, koncentrirat ćemo se samo na posljednje poteze. Splitski gradonačelnik je, naime, nakon silnih višegodišnjih najava konačno prezentirao prijedlog novog GUP-a (Generalnog urbanističkog plana), koji je potpuno razumljivo naišao na ozbiljnu građansku pobunu.

Za odgovor na pitanje zbog čega je tome tako ne treba se ozbiljno misaono mučiti, s obzirom da je novim GUP-om praktično u svakoj dosadašnjoj zelenoj zoni, rezerviranoj za rekreaciju ili parkove, predviđena mogućnost gradnje.

Čovjek koji je htio rušiti i stadion na Poljudu

To jednako vrijedi za Park-šumu Marjan, Tursku kulu ili za uvjerljivo najskandalozniji slučaj predviđene gradnje na Trsteniku. Za neupućene, Trstenik je jedan od najuspjelijih gradskih kvartova izgrađenih u sklopu projekta Splita 3, krajem sedamdesetih godina. No to gradonačelniku i izrađivačima plana očito ništa nije značilo.

Zanemarivši vrijednost čitavog projekta Splita 3, kojeg je posljednjih godina konačno prepoznala svjetska urbanistička, arhitektonska i povjesničarsko-umjetnička struka, ali i činjenicu da on nije do kraja izveden, Baldasar je odlučio ići na ruku investitoru i vijećniku HDZ-a Hrvoju Marušiću, koji je na planski zapuštenom sportskom terenu i maksimalno korištenom, ali nesređenom javnom parkingu, naumio podići blok stambenih zgrada, kamufliravši to izgradnjom vlastite škole i izgradnjom manjeg sportskog terena.

Takva Marušićeva vizija ne treba čuditi, s obzirom da je isti čovjek prije nekoliko godina predlagao rušenje, po njemu bezvrijednog i zastarjelog stadiona na Poljudu, umjesto kojega bi na atraktivnoj lokaciji trebalo niknuti luksuzno naselje. To što jedan lokalni poduzetnik i gradski vijećnik ne razumije vrijednost arhitekture socijalističkog modernizma ne bi bio nikakav problem, kad u svemu tome ne bi naišao na potporu od strane gradske vlasti, koja se praktično identično ponaša.

Upitan legitimitet urbanističkih izmjena

Umjesto da konačno završi projekt Splita 3 i na prostoru desetljećima predviđenom za rekreaciju i zelene površine te površine, zajedno s parkingom uredi, gradonačelnik ih svjesno izručuje lokalnom poduzetniku, potpuno ravnodušan prema urbanističkoj logici i pobuni stanara kvarta, koji u svemu tome vide isključivo štetu i oštro se protive projektu. Dodatnu dimenziju čitavom problemu daje činjenica izostanka bilo kakvog Baldasarovog legitimiteta.

To je čovjek koji je izbore dobio isključivo zahvaljujući činjenici što je bio kandidat SDP-a, i to u foto-finišu, za nekih 600 glasova razlike. Kako je gradonačelnik nedavno izbačen iz matične partije, nakon čega je na parlamentarnim izborima osvojio tek nešto više od 300 glasova u čitavom gradu, a tek šest na vlastitom biračkom mjestu, jasno je kako je prilično neozbiljno od njega da ovako radikalno izmijeni urbanistički izgled grada, bez ikakvih ozbiljnih konzultacija sa samim građanima.

Neće biti pretjerano zaključiti kako će, ukoliko ovakav plan prođe, čitav grad izgledati poput Bačvica, na kojima je u građevinsku zonu pretvorena gotovo svaka zelena površina. Drugi moment na kojem tvrdoglavo inzistira je prodaja vrijedne zgrade u gradskom vlasništvu na Peristilu, jednoj od najatraktivnijih lokacija na Jadranu, pri čemu kao jedini argument koristi činjenicu da će njezinom prodajom moći popuniti proračun za tekuće i planirane obaveze. To, pojednostavljeno govoreći, predstavlja rasprodaju obiteljskog srebra.

Ideološka arbitracija uz pomoć klerikalne desnice

Međutim, kao što smo na početku teksta naznačili, pored urbanističke destrukcije, Baldasar je čvrsto odlučio i ideološki arbitrirati u gradu, i to uz pomoć klerikalne desnice. Tako je za nove članove komisije za imenovanje ulica i trgova predložio trojicu klerikalnih desničara.

Revizionističkog povjesničara i svećenika Josipa Dukića, bivšeg dekana Filozofskog fakulteta, također povjesničara i čovjeka bliskog klerikalnim krugovima, Marka Trogrlića, kojemu je jedan od najpoznatijih poteza bila obustava nastavnog procesa na fakultetu, da bi studenti i profesori mogli gledati izravan televizijski prijenosa povratka Ante Gotovine u Hrvatsku te Matka Marušića, doajena splitskog HDZ-a i jednog od najglasnijih aktivista u kampanji Željke Markić na referendumu o bračnim zajednicama.

Baldasar je na ovaj način napravio korak dalje od one svoje famozne ideje pomirbe, ogolivši do kraja kakav bi bio sadržaj te ideološke pomirbe. On bi bio upravo ovakav, da pod nominalnim vodstvom čovjeka koji sebe naziva socijaldemokratom, politiku sjećanja kroje pripadnici klerikalne desnice i članovi HDZ-a. Danas je, naravno, vrlo izvjesno kako Baldasar nema nikakve šanse da još jednom postane gradonačelnik Splita, no posljedice njegove četverogodišnje vlasti bit će gotovo nemoguće sanirati.

Dragan Markovina
Povjesničar i publicist
7 članaka Više o autoru