Prolife udruge provode nasilje nad tradicijom i ovdašnjim shvaćanjem vjere. Isto kao vehabije u Bosni
Dragan Markovina piše kako nameću posve drugačije shvaćanje religije
Situacija u Hrvatskoj je takva da zemlja još uvijek nije gospodarski isplivala iz krize, da se predsjednica bavi porijeklom čokolada, desničarski militantni uz podršku lokalnih zajednica oživljavaju simbole ustaške države, a političke zvijezde postaju ljudi koje je teško doživjeti ozbiljno u bilo kojem kontekstu.
Za to vrijeme aktivisti koji se protive pobačaju prilažu Ustavnom sudu dopunu tužbe iz 1991. godine, pokušavajući zaustaviti razvoj društva i znanosti. Iako je već iz ovako sažetog prikaza jasan potpuni besmisao takvih nastojanja, ključno pitanje koje se postavlja je zbog čega to rade i što žele?
Najjednostavniji i ujedno najtočniji odgovor je taj da žele čitavom društvu nametnuti vlastita svjetonazorska shvaćanja, preciznije govoreći žele stvoriti totalitarno društvo u kojem će njihova shvaćanja važiti za univerzalna i biti jedina dopuštena zakonom. Nedopustivost i opasnost ovakvih nastojanja je toliko očita da je posve nejasno zbog čega značajan dio društva posve ignorira ove pokušaje, praveći se da ih se to ne tiče.
Nasilje nad lokalnom vjerničkom tradicijom
No, prije nego se posvetimo tom pitanju, vrijedi napomenuti kako ponuđeni odgovor na prethodno pitanje ne omogućuje da se u potpunosti razumije o čemu se ovdje radi. Ove inicijative zapravo žele nametnuti hrvatskom društvu posve drukčije shvaćanje religije i njezinog sudjelovanja u javnom životu, od tradicionalne prakse koja u njemu postoji. Iako bismo već i o samoj tradicionalnoj ulozi katolicizma u društvu i ulozi Crkve u javnom životu danas trebali kao društvo ozbiljno porazgovarati, ovo za što se zalažu pobornici zabrane pobačaja ide daleko iznad toga.
Sva ta nastojanja idu ka uvođenju vjerske države i suštinski nema nikakve razlike između takvog nasilja nad tradicijom hrvatskog društva pa i ovdašnjeg katolicizma, u odnosu na jednako takvo nasilje nad lokalnom islamskom tradicijom koje u Bosni i Hercegovini provodi vehabistički pokret. Činjenica da u Hrvatskoj to rade u suvremenim odijelima, dok se u BiH uvodi arapski stil odijevanja ne čini nikakvu bitnu razliku u ovim procesima.
Ovo nije izdvojeni slučaj fanatiziranih aktivista
Sve navedeno dovodi nas do ključnog trika koji se ovdje prakticira. Uzimajući krinku aktivista civilnog društva, ovi ljudi i grupacije pokušavaju stvoriti sliku kako se radi o pokretu koji želi društvo mijenjati odozdo, tj. od strane običnih građana. Ovdje se, međutim, radi o klasičnoj zamjeni teza, budući da je riječ o nastojanjima da se društvo promijeni odozgo, točnije od strane najmoćnijih dijelova društva.
Zanemarimo li sada dio običnih vjernika koji u svemu tome iskreno sudjeluju, vodstvo ovih civilnih udruga čine ljudi s izrazito snažnim financijskim, poslovnim i društvenim zaleđem, kojima aktivnu potporu pruža vodstvo Katoličke crkve i, primjerice, supruga donedavnog premijera Oreškovića.
Teško zaustavljivi, ozbiljno problematični procesi
Kad ovako posložimo stvari, jasno je kako sva ova nastojanja ne možemo gledati kao izdvojen slučaj fanatiziranih aktivista, nego samo kao još jedan krak snažnih nastojanja Katoličke crkve da klerikalizira društvo u cjelini i dokine sekularnu državu. Moment u kojem se suradnja ovih skupina i Katoličke crkve najjasnije vidjela zbio se za vrijeme skupljanja potpisa za referendum o istospolnim zajednicama, kad je sam splitski nadbiskup Barišić sjedio na jednom od štandova na Rivi i kupio potpise.
Iako je posve jasno kako ova nastojanja predstavljaju dio šireg trenda, jednako prisutnog i SAD-u ili u Poljskoj, otpor prema njima moguće je postići jedino u okvirima društava unutar kojih se to događa.
Stoga će, unatoč svim prijeporima oko Ustavnog suda, njegova odluka po ovom pitanju jasno ukazati vide li državne institucije Hrvatsku kao zemlju pluralnog društva i temeljnih liberalnih vrijednosti ili kao vjersku državu u kojoj će svi morati živjeti u skladu s preporukama sa oltara. Budući da jednu takvu državu već poznajemo, a odaziva se na ime Iran, perspektiva u kojoj bi se Ustavni sud odlučio za opciju b, pokrenula bi teško zaustavljive i ozbiljno problematične procese.