Markovina: što povezuje slučajeve Petir, Juretić i Previšić, osim očite činjenice da djeluju u smjeru dubinske klerikalizacije
Od njihovog zajedničkog cilja zanimljivije je to što djeluju praktično na isti način
Unatoč tome što je hrvatski javni prostor odavno naviknut na isprazan javni govor i konstantnu produkciju gluposti i besmislica od strane visoko pozicioniranih aktera javne scene, čak i onih s najvišim stupnjem obrazovanja, malo kada je takva praksa imala ovako plodan vikend poput upravo protekloga.
Ovih smo dana, naime, svjedočili nevjerovatnom nizu retoričkih bisera od strane Bernardice Juretić, Marijane Petir i Vlatka Previšića, koji se teško mogu podvesti pod redovno stanje. Najprije je ministrica u odlasku, koja na silu i bez ikakvog legitimiteta pokušava progurati novi Obiteljski zakon, posve ozbiljno izjavila da, ako je netko konzervativan ima strah Božji pa se boji Boga i neće napraviti ništa loše.
Dubinska klerikalizacija hrvatskog društva
Potom je Marijana Petir zaključila da je eliminirana na prijekom sudu, te da se tako bez saslušanja sudilo u vrijeme komunizma i slalo ljude na Goli otok, kao i da je na isti način suđeno Stepincu, zbog čega Beljak predstavlja reinkarnaciju Tita i Staljina. Na koncu je Vlatko Previšić, netom prije nego ga je Senat suspendirao, izjavio kako nema nikakvih zakonskih, niti moralnih razloga da podnese zahtjev za umirovljenjem, zbog nečijih političkih želja i razloga.
Prije nego se posvetimo analizi njihovih izjava i cjelokupnog diskursa koji iz njih izvire, pokušat ćemo odgovoriti na pitanje koja je ključno za razumijevanje ovakvih istupa. Ono se odnosi na to što povezuje ovo troje naizgled nepovezivih ljudi? Jednostavan odgovor koji se u prvom redu nameće vezan je uz činjenicu da svo troje u punom kapacitetu djeluju u smjeru dubinske klerikalizacije hrvatskog društva.
Nedostatak vjerodostojnosti
No, zanimljivija od njihovog zajedničkog cilja je činjenica da svo troje iz te pozicije, zagovaratelja klerikalizacije društva djeluju praktično na isti način. Silovanjem propisa i boljih običaja, potpunim nedostatkom bilo kakvog uvažavanja ljudi koji ne dijele njihove stavove, sumanutim nastojanjima da idu glavom kroz zid u ostvarenju zadanih ciljeva i mesijanskom ulogom koju pridaju sebi samima.
Iako bi već sve navedeno bilo dovoljno za razumijevanje prirode njihovog djelovanja, dodatnu notu čitavoj stvari daje potpuni nedostatak bilo kakve vjerodostojnosti kod svo troje. Ministrica na odlasku je tako prvo živjela u vanbračnoj zajednici pa se udala za razvedenog čovjeka, Marijana Petir koja je svoje političko ime stekla participacijom u Račanovoj Vladi, svugdje u SDP-u vidi ostatke staljinizma, dok Vlatko Previšić, koji je smjerno zagovarao kolektivnu prisutnost na proslavama Dana Republike u svojim radovima, danas zagovara ugovore između KBF-a i njegovog fakulteta.
Logika Bernardice Juretić počiva na generalizaciji
Sve navedeno u tolikoj je mjeri skandalozno, da jasno svjedoči o potpuno poremećenim kriterijima u ovdašnjem društvu, koji su omogućili da ljudi ovakvog profila zauzimaju neke od najodgovornijih pozicija u državi i društvu. Logika Bernardice Juretić počiva na potpunoj besmislici i generalizaciji, koju gotovo čitava historija čovječanstva u potpunosti demantira.
Gotovo da je teško pronaći bilo kakvu ratnu situaciju i produkciju nasilja, u kojoj masovno, ali i na vodećim pozicijama nisu sudjelovali ljudi koji su se javno predstavljali kao aktivni vjernici. No, znatno veći problem od ovog logičkog nedostatka predstavlja neskriveno ministričino uvjerenje, koje se u ovakvom iskazu uopće ne krije, o tome kako su konzervativci moralno ispravniji ljudi, samim tim što vjeruju u Boga.
Dokidanje pluralnosti društva
Iako je drugi dio njezine rečenice ostao neizrečen, svakome tko je u stanju razumijeti poruku savršeno je jasno da upravo ta vrsta uvjerenja stoji iza nastojanja da svjetonazor jedne skupine ljudi ultimativno mora biti nametnut čitavom društvu. Iz toga izvire i ključni problem hrvatskog društva, kojeg možemo svesti na uporna nastojanja klerikalnih organizacija da dokinu pluralnost društva.
Marijana Petir, jedna od prvoborkinja takvih nastojanja, u tolikoj je mjeri sebe identificirala s vrijednostima koje javno zastupa, da svako neslaganje s njenom politikom doživljava kao univerzalan napad na spomenuti set vrijednosti. Otprilike u stilu zaključaka da svatko tko se ne slaže s HDZ-om ne voli Hrvatsku.
Previšićev dikurs doveo do konzekvenci
Ovo objašnjava njezinu histeriju, ali i dalje ne objašnjava zbog čega se nabacuje etiketama i povijesnim procesima o kojima očito malo zna i svakako ih ne razumije. Pri čemu je posebno zabavan detalj, u kojemu pridajući sebi svetačke odlike, tvrdi potpunu glupost o tome kako poput Stepinca nije imala pravo iznijeti vlastitu verziju priče, očito potpuno nesvjesna mitološkog narativa koji je izgrađen upravo oko Stepinčevih riječi sa suđenja.
Vlatko Previšić je pak čitav promatrani diskurs doveo do njegovih krajnjih konzekvenci. Takvu vrstu odbijanja da se suoči s realnošću, u čemu mu svesrdno pomažu ideološki drugovi poput Ive Banca, rijetko je sresti čak i u Hrvatskoj. Naime, čak i kad bismo sve drugo stavili na stranu, radi se o čovjeku koji je pozvao privatnu zaštitarsku tvrtku na fakultet i onemogućio studentima da koriste prostore vlastitog fakulteta, a sve nakon što mu je većina Fakultetskog vijeća izglasala smjenu i nepovjerenje.
Drugim riječima, stvorio se čitav niz okolnosti koji bi razumnog i moralnog čovjeka odavno doveli do neopozive ostavke i isprike kolegicama i kolegama zbog svog ponašanja. Iako ova tri slučaja nisu formalno povezana, njihova istovremenost, kao i uvjerljiva sličnost metoda i djelovanja zorno svjedoče o tome kako je klerikalna revolucija spremna na sve da bi provela svoja nastojanja, uključivši potpuno destruiranje institucija, boljih običaja i uvažavanja realne pluralnosti društva u cjelini.