Markovina: Zašto sekta koja divlja pred bolnicama dosad nije postala prvorazredno političko pitanje

Djelovanje grupe '40 dana za život' užasavajuće je na više razina

ZADNJA IZMJENA: Oct 6, 2016
Foto: LORINN

Iako šira javnost već duže vrijeme zatvara oči i uši pred terorom kojeg pripadnici vjerske sekte nazvane ’40 dana za život’ provode nad nasumično izabranim žrtvama, zbog čega vijesti o njihovim aktivnostima nisu nalazile put do udarnih termina, vukovarski slučaj bi je konačno trebao osvijestiti.

Djelovanje skupine nasilnika koja je samu sebe, kao i u čitavom nizu sličnih primjera cinično nazvala ‘pro-life’ inicijativom sada je već prešlo u otvoreno sastavljanje popisa nepoćudnih žena koje bi, po njima, trebalo preobratiti i javnu objavu tih popisa. S obzirom da se takva aktivnost ne može iščitati nikako drugačije, doli kao poziv na javno maltretiranje građana ove zemlje, jasno je kako bi se takvim djelovanjem trebale baviti i institucije države, ali i šira znanstvena i medijska javnost.

Njihovo djelovanje treba postati političko pitanje

Pojednostavljeno govoreći, djelovanje ove sekte trebalo bi konačno postati prvorazredno političko pitanje. Za njegovo razumijevanje dobro je znati kako na ovom pitanju postoje dvije razine problema. Jedna se odnosi na konkretno djelovanje ove skupine i na posljedice tog djelovanja, a druga na društveni kontekst koji je ovakvu grupaciju iznjedrio i koji očito ne posjeduje dovoljnu razinu zrelosti da shvati o koliko se opasnom djelovanju radi.

Krenemo li od prvoga, vratit ćemo se na početak, tj. na cinično ime koje ova sekta nosi. Ne postoji, naime, ništa antihumanističkije i antiživotnije od djelovanja ove grupacije, koja je sebe etiketirala upravo suprotnim značenjem. Prisvajajući vlastitoj, znanstveno neutemeljenoj dogmi, ekskluzivno pravo na istinu i uzimajući slijedom toga sebi za pravo da suspendiraju zakone ove zemlje i zbog imaginarnih razloga teroriziraju nedužne građanke, ovi ljudi posve svjesno i promišljeno provode psihičko nasilje nad građanima ove zemlje.

Fanatici koji bi ženama oduzeli poslovnu posobnost

Pored toga što vlastita viđenja doživljavaju kao jedina ispravna, oni uzimaju sebi za pravo da s jedne strane ulaze u intimu ljudi koje čak niti ne poznaju, ali ih i s druge strane očito drže za maloumnike koji ne znaju i nisu u stanju upravljati svojim životima te ozbiljno promisliti o nekom takvom činu, kao što je pobačaj.

Drugim riječima, ova skupina fanatika, realno govoreći, oduzima ljudima poslovnu sposobnost, ne sumnjajući istovremeno u vlastite sposobnosti, iako su potpuno uvjereni kako nekakvim molitvama i nasilnim razgovorima, koje nitko od njih nije tražio, mogu promijeniti odluku zrele osobe, koja zasigurno nije donesena bez ozbiljnog promišljanja.

Uporno pokušavaju zavirivati u tuđe postelje

Ovo je tim zanimljivije s obzirom na činjenicu da u bilo kojem pravno uređenom društvu, pa i u hrvatskom, osoba koja na bilo koji način maltretira neku drugu osobu, bez velikih poteškoća dobije sudsku zabranu prilaska osobi koju terorizira, dočim u ovom konkretnom slučaju brojčano značajna skupina ljudi pred bolnicom terorizira nezaštićene pojedince, bez da na to itko iz državnih institucija reagira.

Drugi aspekt ovog problema proizlazi iz ovog posljednjeg i odnosi se na društveni kontekst u kojem se sve ovo događa. Naime, još od prvog splitskog pride-a, preko referenduma o istospolnim bračnim zajednicama, do nedavnog tzv. hoda za život, čitav niz klerikalnih organizacija, zajedno sa samom Katoličkom crkvom, na svaki mogući način pokušava zavirivati u tuđe postelje i organizirati te propisati privatne i intimne živote građana.

Najveći problem je pasivnost države i šire javnosti

Pored činjenice što je takvo djelovanje dubinski nepristojno, ono je ujedno i u izravnoj koliziji s idejom sekularne, građanske države. Stoga se najveći problem vezan uz sve ove akcije, u prvom redu odnosi na totalnu pasivnost države i šire javnosti, koja je propustila sva ova nastojanja spriječiti u začetku, zbog čega ona sada eskaliraju do neslućenih razmjera.

Kako su ove inicijative dobile dodatna krila s prošlom vlašću, koja ih je s jedne strane istinski podupirala, istovremeno pokušavajući na jednak način propisati granice dopuštenog govora i pisanja o nekim temama koje nisu vezane isključivo uz promatrane teme, jasno je zbog čega se sada to sve otima kontroli, na način da se osjećaju slobodno objavljivati imena žena koje su se odlučile na pobačaj.

Nemaju pravo odbiti izvođenje pobačaja

Sve navedeno reflektira se naravno i na stanje u bolnicama u kojima sve veći broj liječnika, zbog tzv. priziva savjesti odbija vršiti pobačaje, što je u nekim sredinama, poput Splita, eskaliralo do neslućenih razmjera. Zanemarimo li sada općepoznatu činjenicu da dobar dio tih ljudi u javnim bolnicama odbija raditi pobačaje, dok to u privatnoj praksi rade bez problema i koncentriramo se na bit ovog pitanja, država bi naprosto morala zabraniti takvu praksu.

Ako je, naime, zakonski dopušteno napraviti pobačaj i ako je netko javni službenik, kao što liječnik u javnoj bolnici jeste, on naprosto nema nikakvo utemeljenje da nešto odbija izvršiti. Odnosno to pravo može konzumirati u privatnim ordinacijama i klinikama, a nikako u javnim. Što je naravno potpuno u domeni države i političke odluke da to tako i bude. No, neovisno o svemu navedenom, vrijedi se upitati zbog čega netko specijalizira ginekologiju, ako ne želi raditi pobačaje? Uvjereni pacifisti koji se groze bilo kakvog nasilja i ratova, naprosto po logici stvari zaobilaze vojsku u širokom luku.

Dragan Markovina
Povjesničar i publicist
7 članaka Više o autoru