Prvo malo procedure. Kad se bira novi nadbiskup, među svećenicima određene nadbiskupije provodi se anketa, u kojoj oni predlažu svog kandidata za nasljednika nadbiskupa u odlasku. Sredinom devedesetih kad se tražio nasljednik velikog kardinala Franje Kuharića, jedne od najvažnijih i najpozitivnijih osoba u modernoj hrvatskog crkvenoj povijesti, nitko ili gotovo nitko nije glasao za Vrbničanina Josipa Bozanića.
Pa ipak, Vatikan je odlučio da Josip Bozanić, koji nije imao nikakve veze sa Zagrebačkom nadbiskupijom, postane zagrebački nadbiskup, kasnije i kardinal. Za kaznu, zagrebački su svećenici Bozanića godinama držali u težoj izolaciji. Dio Kaptola i danas ga gotovo otvoreno ne trpi.
Povijest se sada ponovila, i to ne kao farsa, nego baš doslovno. Vjerojatno nitko, ili gotovo nitko od župnika, kanonika i prebendara Zagrebačke nadbiskupije nije glasao za Dražena Kutlešu, donedavnog splitskog nadbiskupa, rodom iz Tomislavgrada, koji je usred rata studirao u Sarajevu, diplomirao u Zagrebu pa magistrirao i doktorirao u Rimu.
Vatikan ignorira želje Kaptola
U cijeloj svojoj svećeničkoj karijeri Kutleša je u Zagrebu, gdje je sada postao nadbiskup i vjerojatni budući kardinal, proveo tek godinu ili dvije. Vatikan je opet, kao i u slučaju imenovanja Josipa Bozanića Kuharićevim nasljednikom, potpuno ignorirao volju svećenika Zagrebačke nadbiskupije, pa je sasvim normalno da na Kaptolu i u zagrebačkim župama vlada nezadovoljstvo. Kutleša je, kao i Bozanić, vatikanski igrač.
Franjo Kuharić, iz Pribića kraj Krašića, imenovan nadbiskupom 16. lipnja davne 1970. godine zadnji je “zagrebački” nadbiskup Zagrebačke nadbiskupije. Što znači da zagrebačko svećenstvo, sve od 1970. godine do danas, nije moglo utjecati na izbor zagrebačkog nadbiskupa. Stoga je sasvim normalno da je Kaptol nepovjerljiv, ljut, vjerojatno ogorčen zbog odluke Vatikana da novi zagrebački nadbiskup postane Dražen Kutleša.
No, osim ignoriranja volje lokalnog svećenstva, postoji i više ideološko političkih, a i interesnih razloga, zbog kojih je Kaptol neprijateljski dočekao novog nadbiskupa Kutlešu. Prvo, poslije smrti vodećih hrvatskih katoličkih intelektualaca druge polovice dvadesetog stoljeća, poput Bonaventure Dude, Živka Kustića i Vladimira Stankovića, Kaptol je otišao jako udesno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Na scenu se infiltrirali ultrakonzervativci
Na zagrebačku su se katoličku scenu, svećeničku i laičku, infiltrirali brojni ultrakonzervativci, poput onih nesretnika koji klečanjem na Trgu bana Jelačića brutalno instrumentaliziraju kršćanstvo u političke svrhe i time duboko vrijeđaju samu vjeru. Josip Bozanić nikad nije bio ni radikalni konzervativac ni tvrdi nacionalist, ali ga je kaptolsko okruženje sprječavalo da to pokaže.
Drugo, Kaptol je oduvijek bio iznimno sklon Međugorju. I najnačitaniji, najliberalniji kaptolski intelektualci gledali su na Međugorje kao na fenomen koji ne može biti negativan ni za Crkvu ni za vjeru, dok su kaptolski konzervativci često glorificirali Međugorje. Dražen Kutleša žestoki je protivnik Međugorja.
Sumnje u golemu pronevjeru novca
Nadbiskup Kutleša bio je, među ostalim, osobni tajnik mostarskog biskupa Ratka Perića koji je desetljećima ratovao s hercegovačkim franjevcima oko Međugorja, i oko podjele hercegovačkih župa između biskupijskih svećenika i pripadnika franjevačke Provincije Marijina uznesenja. Zagrebačka nadbiskupija duboko je nesklona protivnicima Međugorja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
I treće, Kaptol su u Bozanićevo vrijeme potresle neke teže financijske afere, od kojih je najzloglasnija ona povezana s gradnjom hotelsko trgovačkog centra Kaskade, gdje se Kaptol, putem jednog od kanonika, pojavio kao veliki investitor, pri čemu je, naposljetku, došlo do gubitka ogromne sume novca, uz realnu sumnju na pronevjere.
Logično je da se pojedini zagrebački kanonici, prebendari i drugi svećenici plaše eventualnih dodatnih istraga koje bi novi nadbiskup mogao pokrenuti. U svemu ovom najzanimljivije je, a s katoličkog motrišta i najžalosnije, što Zagrebačka nadbiskupija još od vremena velikog Franje Kuharića, nije uspjela proizvesti svećenika koji bi mogao postati zagrebački nadbiskup i kardinal.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Međugorje, ideologija i zloglasna afera s Kaskadama: što se zapravo krije iza neprijateljstva Kaptola prema Kutleši?
Zagrebački su svećenici i Bozanića godinama držali u težoj izolaciji
Vatikan je opet, kao i u slučaju imenovanja Josipa Bozanića Kuharićevim nasljednikom, potpuno ignorirao volju svećenika Zagrebačke nadbiskupije, pa je sasvim normalno da na Kaptolu i u zagrebačkim župama vlada nezadovoljstvo. Kutleša je, kao i Bozanić, vatikanski igrač.
Prvo malo procedure. Kad se bira novi nadbiskup, među svećenicima određene nadbiskupije provodi se anketa, u kojoj oni predlažu svog kandidata za nasljednika nadbiskupa u odlasku. Sredinom devedesetih kad se tražio nasljednik velikog kardinala Franje Kuharića, jedne od najvažnijih i najpozitivnijih osoba u modernoj hrvatskog crkvenoj povijesti, nitko ili gotovo nitko nije glasao za Vrbničanina Josipa Bozanića.
Pa ipak, Vatikan je odlučio da Josip Bozanić, koji nije imao nikakve veze sa Zagrebačkom nadbiskupijom, postane zagrebački nadbiskup, kasnije i kardinal. Za kaznu, zagrebački su svećenici Bozanića godinama držali u težoj izolaciji. Dio Kaptola i danas ga gotovo otvoreno ne trpi.
Povijest se sada ponovila, i to ne kao farsa, nego baš doslovno. Vjerojatno nitko, ili gotovo nitko od župnika, kanonika i prebendara Zagrebačke nadbiskupije nije glasao za Dražena Kutlešu, donedavnog splitskog nadbiskupa, rodom iz Tomislavgrada, koji je usred rata studirao u Sarajevu, diplomirao u Zagrebu pa magistrirao i doktorirao u Rimu.
Vatikan ignorira želje Kaptola
U cijeloj svojoj svećeničkoj karijeri Kutleša je u Zagrebu, gdje je sada postao nadbiskup i vjerojatni budući kardinal, proveo tek godinu ili dvije. Vatikan je opet, kao i u slučaju imenovanja Josipa Bozanića Kuharićevim nasljednikom, potpuno ignorirao volju svećenika Zagrebačke nadbiskupije, pa je sasvim normalno da na Kaptolu i u zagrebačkim župama vlada nezadovoljstvo. Kutleša je, kao i Bozanić, vatikanski igrač.
Franjo Kuharić, iz Pribića kraj Krašića, imenovan nadbiskupom 16. lipnja davne 1970. godine zadnji je “zagrebački” nadbiskup Zagrebačke nadbiskupije. Što znači da zagrebačko svećenstvo, sve od 1970. godine do danas, nije moglo utjecati na izbor zagrebačkog nadbiskupa. Stoga je sasvim normalno da je Kaptol nepovjerljiv, ljut, vjerojatno ogorčen zbog odluke Vatikana da novi zagrebački nadbiskup postane Dražen Kutleša.
No, osim ignoriranja volje lokalnog svećenstva, postoji i više ideološko političkih, a i interesnih razloga, zbog kojih je Kaptol neprijateljski dočekao novog nadbiskupa Kutlešu. Prvo, poslije smrti vodećih hrvatskih katoličkih intelektualaca druge polovice dvadesetog stoljeća, poput Bonaventure Dude, Živka Kustića i Vladimira Stankovića, Kaptol je otišao jako udesno.
Na scenu se infiltrirali ultrakonzervativci
Na zagrebačku su se katoličku scenu, svećeničku i laičku, infiltrirali brojni ultrakonzervativci, poput onih nesretnika koji klečanjem na Trgu bana Jelačića brutalno instrumentaliziraju kršćanstvo u političke svrhe i time duboko vrijeđaju samu vjeru. Josip Bozanić nikad nije bio ni radikalni konzervativac ni tvrdi nacionalist, ali ga je kaptolsko okruženje sprječavalo da to pokaže.
Drugo, Kaptol je oduvijek bio iznimno sklon Međugorju. I najnačitaniji, najliberalniji kaptolski intelektualci gledali su na Međugorje kao na fenomen koji ne može biti negativan ni za Crkvu ni za vjeru, dok su kaptolski konzervativci često glorificirali Međugorje. Dražen Kutleša žestoki je protivnik Međugorja.
Sumnje u golemu pronevjeru novca
Nadbiskup Kutleša bio je, među ostalim, osobni tajnik mostarskog biskupa Ratka Perića koji je desetljećima ratovao s hercegovačkim franjevcima oko Međugorja, i oko podjele hercegovačkih župa između biskupijskih svećenika i pripadnika franjevačke Provincije Marijina uznesenja. Zagrebačka nadbiskupija duboko je nesklona protivnicima Međugorja.
I treće, Kaptol su u Bozanićevo vrijeme potresle neke teže financijske afere, od kojih je najzloglasnija ona povezana s gradnjom hotelsko trgovačkog centra Kaskade, gdje se Kaptol, putem jednog od kanonika, pojavio kao veliki investitor, pri čemu je, naposljetku, došlo do gubitka ogromne sume novca, uz realnu sumnju na pronevjere.
Logično je da se pojedini zagrebački kanonici, prebendari i drugi svećenici plaše eventualnih dodatnih istraga koje bi novi nadbiskup mogao pokrenuti. U svemu ovom najzanimljivije je, a s katoličkog motrišta i najžalosnije, što Zagrebačka nadbiskupija još od vremena velikog Franje Kuharića, nije uspjela proizvesti svećenika koji bi mogao postati zagrebački nadbiskup i kardinal.