Fižulić: Micanje ploče s ustaškim pozdravom nije ni ideološko ni povijesno, nego pitanje pripadnosti ljudskoj civilizaciji
Kakva je budućnost zemlje u kojoj Vlada ovisi o ploči s ustaškim pozdravom?
Kada je nacistička Njemačka 1. rujna 1939. napala Poljsku u zračnom bombardiranju poljskog glavnog grada teško je stradao i lokalni zoološki vrt, u to vrijeme jedan od najboljih i najvećih u Europi. Nacističke okupacijske vlasti ubrzo su ga zatvorile, a njemački zoolog Lutz Heck dio je preživjelih, „najboljih primjeraka životinja“, prebacio u zoološke vrtove njemačkih gradova. Preostale, koje je Heck procijenio kao bezvrijedne, ubili su njemački esesovci u uličnom safariju organiziranom na zadnji dan 1939. Jan Žabinski bio je predratni direktor varšavskog zoološkog vrta koji je i nakon njegovog zatvaranja živio u obiteljskoj vili u sklopu samog vrta.
Podrum vile služio je i kao sklonište za najrazličitije vrste životinja o kojima su brinuli njegova supruga Antonina i maloljetni sin. Kao supervizor svih varšavskih parkova koristio je svoju poziciju za redovne posjete getu u kojem je 1940. inicijalno bilo zatočeno 450 tisuća Židova. U tri godine, prije konačne likvidacije i rušenja geta početkom 1943., uspio je spasiti 300 Židova od kojih su mnogi nakon bijega iz geta bili skrivani u praznim kavezima Zoološkog vrta i podrumu njegove vile. Jan je sudjelovao i u pokretu otpora (Armia Krajowa) te je tijekom Varšavskog ustanka 1944. ranjen i zarobljen.
Drugi svjetski rat za neke još nije završio
Supruga Antonina vodila je dnevnik koji je poslužio kao podloga za knjigu Diane Ackerman The Zookeeper’s Wife: A War Story objavljenu 2008. Knjiga je te godine bila jedan od bestselera na listi New York Timesa. Prošle godine po knjizi je snimljen i istoimeni film s Jessicom Chastain u glavnoj ulozi. Premijerno je prikazan u ožujku ove godine, kako je i red, u Varšavi. Memorijalni centar posvećen žrtvama holokausta Yad Vashem i izraelska Vlada dodijelili su 1965. Antonini i Janu Žabinskom najviše državno priznanje za strance, odlikovanje Pravednika među narodima.
Film The Zookeeper’s Wife nije prikazivan u hrvatskim kinima, a vrlo vjerojatno ni neće biti. Lokalni filmski distributeri očito su procijenili, za razliku od svojih pandana u drugim europskim državama, da još jedna priča o spašavanju života poljskih Židova nije dovoljno komercijalno atraktivna tema. Bez obzira što na hrvatskim društvenim mrežama i mnogim internetskim portalima Drugi svjetski rat još uvijek nije završio, nema razloga sumnjati u poslovne odluke hrvatskih filmskih distributera.
Oni kojima treba izvrtanje povijesnih činjenica
Oni su odavno naučili da značajan dio potencijalnih potrošača njihovih usluga uživa u svom kolosalnom neznanju i temeljitoj zatucanosti kao osnovnim preduvjetima za ustrajne i brižno njegovane simpatije prema lokalnim šegrtima nacističkih majstora. Takve kao što su oni ovakve knjige i filmovi mogu samo nepotrebno uznemiriti, ali ne i promijeniti. Zagovornicima i promotorima puzajuće rehabilitacije endehazije treba izvrtanje činjenica i krivotvoreni povijesni kontekst, u kojem ona nije nastala kao nusprodukt monstruoznog nacističkog stroja, nego kao rezultat vjekovnih težnji hrvatskog naroda za stvaranjem vlastite države.
Jer čak je i njima teško povezati vjekovne težnje s djelom Ante Pavelića koji jedva petnaest dana nakon što su ga Talijani dopremili u Zagreb potpisuje Zakonsku odredbu o rasnoj pripadnosti i Zakonsku odredbu o zaštiti arijevske krvi i časti hrvatskog naroda. Pavelić je samo želio biti odlikaš u školi masovnih ubojstava i istrebljenja onih s krivim rasporedom krvnih zrnaca pa je tako, opreza radi, Zakonsku odredbu o rasnom izjednačavanju pripadnika NDH potpisao tek 3. svibnja 1945., znači tri dana nakon što je njegov uzor Adolf Hitler samovoljno skončao u berlinskom bunkeru i dva dana prije nego što će sam junački odmagliti iz Zagreba.
Priglupa umotvorina Ante Pavelića
Ante Pavelić nikada nije dozvoljavao uzurpaciju svog autorskog prava na ustaški pozdrav Za dom spremni. Ali sigurno nikada nije ni pomislio da će njegova priglupa umotvorina biti razlog za političku krizu u vladajućoj koaliciji države nastale upravo zbog pobjede nad njegovom zločinačkom ideologijom krvi i tla. Sedamdeset i dvije godine nakon uništenja nacizma i njegovih derivata samo teški civilizacijski prijestupnici, ili čudnovate i vrlo površno obrazovane osobe poput trenutnog američkog predsjednika, mogu u pozitivnom kontekstu spomenuti štovatelje i fanove te mračne epizode sunovrata čovječanstva.
Andrej Plenković kao političar sušta je suprotnost Donaldu Trumpu, ali njihova biračka tijela imaju mnogo sličnosti. Zbog obrazovne, a potom i političke zapuštenosti, ponovo je dopustivo pa čak i poželjno biti rasist, nacionalist, šovinist, ksenofob, homofob ili vjerski i religijski fanatik. Zbog toga je moguće izazvati krizu vlasti na tako banalnom pitanju kao što je odnos prema jednom pokliču ili spomeniku. Jer upravo zbog neobrazovanosti i neukosti, frustraciju sadašnjošću i strah od budućnosti lako je pretvoriti u lažnu nacionalističku mitomaniju u kojoj su spomenici i pokliči glavni politički alati.
Promjena ploče ili novi izbori
Ali kad-tad takva politika dolazi na naplatu. Andrej Plenković mora promijeniti dio sadržaja na ploči u Jasenovcu ili ići na izbore. SDSS i HNS ovaj put ne mogu odustati od svog zahtjeva, a bez njihovih ruku Vlada ne može izglasati proračun za narednu godinu. Ako se Plenković kojim slučajem ipak odluči za prijevremene izbore učinit će to prvenstveno zbog usputnog, ali za njega prevažnog, potpunog marginaliziranja unutarstranačke opozicije. A ploču koja sadrži ustaški pozdrav postavljenu u mjestu koje je zbog logora smrti postalo simbol ideologije zla ionako će maknuti.
To nije političko ni svjetonazorsko ni ideološko ni povijesno pitanje, to je pitanje pripadnosti ljudskoj civilizaciji kakva je ona danas. U protivnom Andrej Plenković i društvo bili bi samo za doma spremni. Vrijeme je da vrh HDZ-a prestane mucati o endehaziji i ustaškoj ideologiji krvi i tla skrivajući se iza osude svih totalitarnih režima. Opstanak Vlade stvarno ne treba ovisiti o prozirnom triku u Jasenovcu, koji je samo djelić nastavka retuširanja hrvatske povijesti. Jer kad bi kojim slučajem taj trik i uspio, budućnost ove zemlje postala bi vrlo upitna.