Milijuni Iranaca slavili poraz od SAD-a, navijači u Kataru tukli pristaše režima. Očito, mule gube kontrolu nad narodom
Pobunjenici su se bojali da će pobjede reprezentacije režim proglasiti svojim uspjehom
Milijuni Iranaca s neskrivenim su oduševljenjem, ali i olakšanjem, dočekali ispadanje svoje reprezentacije iz daljnjeg natjecanja na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Kataru nakon što je njihova momčad poražena od SAD-a s 1:0. Razlog: u Iranu već treći mjesec traju protesti protiv ultrakonzervativnog vjerskog režima u kojima je ubijeno najmanje 500 ljudi, tisuće su ih ranjene, a 18.000 demonstranata je uhićeno i čeka suđenje u zatvoru pod optužbom da su izdajice.
Zbog tako brutalnog obračuna vlasti s demonstrantima svi oni koji sudjeluju u prosvjedima ili ih podupiru, veselili su se porazu. Bojali su se, naime, da će eventualni uspjeh njihovih nogometnih reprezentativaca, režim proglasiti svojom pobjedom. Uostalom, to se dogodilo nakon što je Iran pobijedio Wales, što je iskoristio iranski vrhovni vođa, ajatolah Ali Khamenei, te se odmah obratio naciji.
Kazao je kako su nogometni reprezentativci usrećili iransku naciju te je poručio: “Neka ih Bog usreći, jaki i arogantni protivnici osjetili su gorak okus poraza.” Drugi iranski čelnici iskoristili su tu pobjedu kako bi hvalili nogometaše koji su “podigli nacionalni ponos i pokazali snagu i jedinstvo iranske nacije.”
Ekstremisti na ulicama slavili pobjedu nad Walesom
Radikalni konzervativci i ekstremni muslimanski vjernici te svi oni koji podupiru režim, izašli su nakon utakmice s Walesom na ulice kako bi proslavili pobjedu, hvaleći pri tomu igrače jer su prije te utakmice pjevali himnu. Za sve protivnike ultrakonzervativnog režima posebno je bilo teško gledati policiju i sigurnosne snage kako slave po ulicama na kojima su ranije bezdušno tukli, pa i ubijali prosvjednike.
Te duboke društvene podjele vidjele su se i tijekom utakmice sa SAD na tribinama stadiona Al Thumama u Dohi. Mnoge gledatelje televizijskog prijenosa utakmice sa SAD-om, zasigurno su zavarale slike veselih navijača Irana koji su zdušno borili svoju momčad. No Teheranom se već ranije proširila vijest da je nekoliko stotina vladinih dužnosnika i članova njihovih obitelji otputovalo na Svjetsko prvenstvo o javnom trošku kako bi bodrili Iran. Tijekom utakmice dogodilo se nekoliko sukoba među navijačima koji podupiru režim mula i onih koji su na strani prosvjednika.
Iranci se veselo fotografirali s Amerikancima
Dio navijača izražavao je potporu demonstrantima kod kuće, no odmah su ih okružili pristaše vlade koje su ih pokušali zastrašiti snimajući iz blizine njihova lica. Nakon susreta izbila je tučnjava između iranskih prosvjednika koji su držali portrete bivšeg nogometaša Alija Karimija, ikone prosvjednog pokreta, i novinara iranskih državnih medija. Skupina mladih žena uzvikivala je pak “Žena, život, sloboda,” što je popularni slogan prosvjednika u Iranu.
Napetosti između iranskih navijača bile su međutim u suprotnosti s njihovim prijateljskim odnosima s američkim navijačima. Nasmijani američki i iranski navijači zajedno su se slikali prije početka utakmice. Slično ozračje vladalo je i na terenu: unatoč važnosti meča nije bilo niti jednog incidenta među igračima, a u pristojnosti su prednjačili iranski reprezentativci.
Nakon što je Iran izgubio prvu utakmicu od Engleza sa 6-2, što je bio njihov najgori poraz u povijesti, strani mediji su javljali da se iz mnogih teheranskih stanova moglo čuti slavlje navijača. Ono je upropašteno nakon povijesne pobjede Irana od 2-1 protiv Walesa.
Iranke zgrožene iskorištavanjem nogometa za promociju vlasti
Milijuni Iranaca doživjeli su, naime, tu pobjedu kao izdaju svih onih koji se bune protiv brutalnosti vjerskog režima. Pri tomu su optužili igrače da su se u teškim okolnostima u kojima se nalazi iranski narod, prije puta u Dohu, sastali predsjednikom Ebrahimom Raisijem, poznatim pod nadimkom krvnik iz Teherana.
Navijače je posebno razbjesnilo kad su igrači bacali portugalskog trenera Carlosa Queiroza u zrak. Predbaćeno im je također što su oni i pristalice režima slavili dok je policija premlaćivala i ubijala prosvjednike u pokrajini Sistan-Baluchestanu. U tom je sukobu bilo toliko ranjenih da su bolnice pozivale dobrovoljne davatelj krvi, budući da nije bilo dovoljno doza za sve kojima su bile neophodne.
Jedna 22-godišnjakinja djevojka ispričala je novinarima kako je izašla iz kuće nakon utakmice s Walesom, ali da ni njene prijateljice ni ona nisu nosile obavezni hidžab, odnosno maramu na glavi. “Policajci se nisu obazirali na to što nemamo hidžab i još su nas licemjerno pitali zašto se ne veselimo i ne plešemo. Učinili su to premda su znali da je plesanje u javnosti u Iranu zabranjeno. Bile smo zgrožene načinom na koji je režim iskorištavao nogomet za svoju promociju”.
Oporba: ‘Zašto Iranu nije zabranjen nastup u Kataru?’
Trenerica joge Sahar upitala se kako su iranski nogometaši mogli biti tako ravnodušni na brojna ubojstva u svojoj zemlji. “Da nisu otišli, svijet bi obratio više pažnje na zločine u Iranu. Slavne osobe trebale bi koristiti svoje platforme za potporu prosvjedima umjesto da se ponašaju kao da se ništa ne događa i kao da normalan život ide dalje.”
Oporbeni čelnici pak pitaju zašto Iranu nije zabranjen nastup u Kataru, na isti način kako je to učinjeno Rusiji. “Svijetu nije stalo do nas,” rezignirano je zaključila Sahar, te dodala: “Nikada se nisam osjećala tako usamljeno.”
Jedan navijač iz Teherana priznao je stranim novinarima: “Mrzim što nam je režim oduzeo čak i nogomet, ne mogu ni uživati u navijanju za reprezentaciju kad se sjetim što režim radi vlastitom narodu.” Premda je skakao od radosti kad je Iran postigao pobjednički gol protiv Walesa, kaže kako je osjećao da ne može istinski uživati u pobjedi jer su je i snage sigurnosti slavile. “Policajci i snage sigurnosti koji ubijaju nevine ljude, žene i djecu, svojim navijanjem su nas ismijavali.”
Teška situacija za iranske reprezentativce
U najtežoj situaciji našli su se iranski nogometni reprezentativci. Nakon što prije prve utakmice s Engleskom nisu pjevali himnu, oporba ih je slavila kao heroje. No poslije njihova slavlja zbog pobjede nad Walesom, odmah su ih proglasili slugama režima. I, dakako, zamjerilo im se što su prije te utakmice ipak otpjevali himnu. No, učinili su to, ubrzo se saznalo, jer je policija prijetila članovima njihovih obitelji da će završiti u zatvoru ako će igrači šutjeti.
Premda je i prije utakmice sa SAD-om bilo lako uočljivo da je većina reprezentativaca vrlo nevoljko, jedva otvarajući usta, glumila da pjeva, prosvjednici nisu bili zadovoljni. Za njih su igrači bili i ostali izdajice. Nije pomoglo ni to što su tijekom prvenstva reprezentativci nekoliko puta sa simpatijama govorili o prosvjedima, te objavljivali poruke na društvenim mrežama u kojima su izražavali solidarnost s narodom Irana. Protivnike režima nije zadovoljilo ni to što je Ramin Razaeean, koji je zabio pobjednički gol u 101. minuti, nakon utakmice s Walesom poručio:” Ovaj je gol dar mom narodu u Iranu. Posebno onima koji pate.”
Prosvjedi traju od rujna
Do narodnog bunta u Iranu došlo je sredinom rujna kad je 22-godišnja Mahsa Amini, Iranka kurdskih korijena, ubijena u policijskom pritvoru nakon što je uhićena jer se nije pridržavala islamskih pravila odijevanja. Te su se demonstracije u međuvremenu pretvorile u najduži i najveći protest protiv teokratskog režima u povijesti.
Koliko se režim uplašio pobune, najbolje pokazuje to što su svega nekoliko sati prije početka utakmice sa SAD-om vlasti oslobodile dva bivša nogometna reprezentativca. Učinjeno je to kako bi se smirio sve dublji bijes u zemlji. Stotine drugih zatočenika pušteno je posljednjih dana iz zatvora, izvijestili su državni mediji.
Uhićenja reprezentativaca neposredno prije SP-a
Neposredno prije početka prvenstva uhićen je reprezentativac Voria Ghafouri koji je optužen za blaćenje “ugleda reprezentacije i širenje propagande protiv države.” Bivši reprezentativac vratar Parviz Boroumand uhićen je pak zbog sudjelovanja u prosvjedima u Teheranu. Obojica su pušteni na slobodu nakon što su platili jamčevine.
Ghafouri je otvoreno branio iranske Kurde te govorio kako se osjeća ponižen jer je ženama zabranjeno gledati utakmice muškaraca. Zbog toga je, premda je i te kako zaslužio svojim igrama, izostavljen iz reprezentativne vrste koja je otputovala u Katar.