U razgovoru smo ga upitali o svakoj od njih. Ministar je ponudio svoje odgovore na primjedbe; za mnoge tvrdi da su neistinite i zlonamjerne. Pritom žustro govori o, kako ih naziva, akademskim oligarsima. Ipak, intervju smo otvorili temama iz osnovnog i srednjeg školstva. Prošli je tjedan, naime, počela nastava u novoj školskoj godini.

TELEGRAM: U jednom od istupa oko početka nastave u novoj školskoj godini, zaželjeli ste svima što manje problema, uz opasku da generalno problema ima puno. Koji su po vama najveći?

FUCHS: Jedan od glavnih problema je pad nataliteta iz kojega proizlazi niz ozbiljnih drugih problema. Razredi su nam sve manji pa se onda stvarno možete pitati za koga radimo sve ove škole, za koga imamo sve visokoškolske prostore, za koga gradimo studentske domove, ako nećemo imati studenata, za koga toliki studijski programi, zašto toliko dislociranih studija u svim velikim i malim mjestima.

Morat ćemo puniti kapacitete sa stranim studentima jer svojih nećemo imati. Imamo i poražavajuće rezultate upisa na svim visokim učilištima. To može generirati problem da će pojedina visoka učilišta snižavati kriterije ne bi li privukli studente. Ne smijemo to dozvoliti, moramo držati kvalitetu visokog obrazovanja pod svaku cijenu. Imamo problem i s priznavanjem raznoraznih upitnih diploma iz pojedinih susjednih zemalja.

I vratit ću se na razrede. Ove godine smo pokušali smanjiti broj razrednih odjela jer više nije izuzetak, nego takoreći pravilo da imamo razrede s 10 do 12, pa i manje učenika. Škole koje objektivno imaju učenika za dva razredna odjela, zahtijevaju treći. Imamo 400 i nešto škola koje se vrte na oko 10 učenika. Moramo ozbiljno razmišljati o boljoj mreži škola i barem pretvaranju nekih matičnih škola u područne.

TELEGRAM: Svaka vijest o zatvaranju područnih škola popraćena je stavom mještana da njihovo mjesto umire, kada više nema dječje vriske i vike.

FUCHS: Da, teško je tome proturječiti. Zato pokušavamo nešto drugo s vrtićima, tu treba stvoriti mogućnosti za mlade obitelji. Ideja je da svugdje u Hrvatskoj postoje vrtići i da ih sva djeca obavezno pohađaju. Europa ima obuhvat djece vrtićima od 90 posto s ciljem od 96 posto. I mi smo postavili takav cilj jer smo dobili novac iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, ali i novog operativnog programa. Mislim da jedan dječji vrtić više doprinosi zadržavanju ljudi na nekom prostoru od područne škole s dva-tri učenika.

TELEGRAM: Podaci o padu broja učenika zaista su alarmantni; u osam godina manje ih je za 45.000, a istovremeno imamo 3500 zaposlenika u školama više. Imate uvid u sve podatke, kako je došlo do ovog disbalansa?

FUCHS: Znate da su osnivači škola županije i gradovi, koji idu sa svojim zahtjevima za više razreda što za posljedicu ima veći broj nastavnika jer broj nastavnika ne ovisi o broju učenika u jednoj školi, nego o broju razreda neke škole. Tu imamo dvije situacije; prilično velik broj zaposlenika u školama i, s druge strane, manjak učitelja u deficitarnim zanimanjima, poglavito u STEM području. Još kad se maknemo iz većih središta, imamo nestručno zastupljenu nastavu pa ponegdje, primjerice, kemiju predaju farmaceuti.

TELEGRAM: Zadržimo se prvo na viškovima. Svjesni ste da ćete to morati nekako riješiti?

FUCHS: Do 2027. i prelaska na cjelodnevnu školu, prema našim će se kalkulacijama pojaviti oko 2000 učitelja tehnološkog viška. Ne zbog prelaska u jednu smjenu, nego zbog demografskog trenda u tih pet godina. Ide se u smjeru da se taj potencijalni višak zaposli u onoj pripremnoj godini predškole pa smo u izmjenama Zakona o predškolskom odgoju predvidjeli mogućnost njihovog zapošljavanja u vrtićima. Smatramo da bi to bilo vrlo dobro i kvalitetno rješenje.

TELEGRAM: S druge je strane manjak učitelja u STEM području. Kako ćete stimulirati jednog sjajnog matematičara da ode u školstvo, a ne u puno unosniji privatni sektor?

FUCHS: Ponudit ćemo mu financijski izrazito atraktivnu stipendiju. Nismo još do kraja definirali iznos, ali on bi svakako bio viši od 4000 kuna mjesečno, mogao bi ići i do 5000 kuna.

TELEGRAM: Da sada s tim krenete, studente ćete dobiti spremne za rad u školi za pet godina. Što u međuvremenu?

FUCHS: U međuvremenu ćemo, između ostalog, omogućiti da se svi umirovljeni profesori deficitarnih predmeta mogu reaktivirati i vratiti natrag.

TELEGRAM: Ljetos smo u fokusu imali situaciju s naknadnim mijenjanjem zaključnih ocjena, navodno pod pritiskom, u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Cijela ta priča je izrazito destimulirajuća za nastavnike. Što da naprave, ako ne znaju ili se ne usude oduprijeti, u slučaju takvih pritisaka?

FUCHS: Mogu se javiti nama, mogu se javiti inspekciji, ako je u pitanju neprihvatljivo ponašanje onda i policiji. Najgore je ako podlegnu pritiscima. Jasno mi je da to nije jednostavno. Imali smo mi i primjere gdje su roditelji fizički napadali na nastavnike. Oni su sada u kategoriji službenih osoba i u takvom slučaju policija to procesuira po službenoj dužnosti, no svatko se ima pravo bojati. Mislim da je važno i što smo uveli da inspekcija više ne postupa po anonimnim prijavama, to je bilo maksimalno zlorabljeno.

Propisali smo i da škola nema obaveze razgovarati s roditeljima prije zaključivanja ocjena, ali opet, sve te mjere ne daju onaj efekt koji bismo svi željeli. I neće ga davati tako dugo dok učitelji i škole sve takve pritiske ne stave ad acta. Mi ćemo to podupirati kao Ministarstvo, maksimalno ćemo stajati iza učitelja i nastavnika i non-stop ih pozivati da ne podliježu pritiscima jer nema razloga da se to radi.

TELEGRAM: Tema obroka u školi opet je aktualizirana pričom iz Zadra, sa zadužnicama. Imamo djecu kojoj roditelji ne mogu platiti školski obrok. Kako i kada ćete to riješiti?

FUCHS: To je opravdano pitanje. Prehrana u školama vezana je za lokalnu upravu i samoupravu koja ju može pokrivati iz nekoliko izvora financiranja. S jedne strane svojim vlastitim novcem, uz to imamo i nekoliko programa, od FEAD-a do jednog projekta u Ministarstvu poljoprivrede o kojem sad razgovaramo i koji podržavamo, čija će se sredstva upotrijebiti u tu svrhu.

Već danas 62.000 učenika ima besplatni obrok u školi, a njih još 41.000 ne plaća punu cijenu koja je, moramo to reći, na primjer u Zagrebu 9 kuna za ručak, odnosno 5 i 2.5 kuna za užinu i mliječni obrok. Uz to, za učenike s teškoćama u državnom proračunu osiguravaju se sredstva za financiranje troškova prehrane, za 3400 učenika koji pohađaju posebne programe. Moramo, međutim, imati na umu da sve škole još uvijek nemaju jednake uvjete zbog čega za 35 posto učenika uopće nije organizirana nikakva prehrana i to iz razloga jer u školi nema uvjeta za to.

U prijedlog paketa cjelodnevne nastave ugradili smo da škole moraju imati adekvatnu kuhinju, prostor za podjelu hrane po svim propisima. Kada sve bude posloženo na taj način, prehranu preuzima država.

TELEGRAM: Ali govorite o 2027. godini i cjelodnevnoj nastavi. Što dotad?

FUCHS: Vlada osigurava određene iznose novca iz različitih izvora, spomenuo sam već FEAD iz kojih se u većini slučajeva financiraju besplatni obroci za onu djecu čiji roditelji ne mogu priuštiti niti onih 9 kuna za ručak. Ako ide centralno kroz proračun, onda mora ići svugdje. Kao što sam rekao, to u ovom trenutku ne možemo osigurati jer nemamo preduvjete da bismo išli na taj način. Zato koristimo moguće varijante koje sam spomenuo.

TELEGRAM: Cjelodnevnu nastavu, velik projekt, apostrofirate kao ključnu. U travnju ste najavili da pilot-projekt kreće ove jeseni u 50 škola. To se nije dogodilo, zašto?

FUCHS: Nije, zato što nisam bio do kraja zadovoljan s pripremnim dokumentom o izvođenju same cjelodnevne škole koji se sada dorađuje.

TELEGRAM: Kada onda ide javni poziv za škole u pilot-projektu?

FUCHS: Vjerujem da će biti objavljen kroz nekih par mjeseci, no sljedeće školske godine pilot-projekt svakako ide u odabranim školama koje već sada rade u jednoj smjeni.

TELEGRAM: A kada osnivači mogu očekivati poziv za izgradnju i dogradnju školskih objekata u okviru pripreme za cjelodnevnu nastavu?

FUCHS: Do kraja 10. mjeseca. Vjerujem i ranije.

TELEGRAM: Očekujete li u tom pogledu probleme s obzirom na porast cijena? Mislite li da aktualna, zapravo globalna situacija može ugroziti projekt?

FUCHS: Mislim da ga neće ugroziti, pronaći ćemo sredstva iz drugih izvora. Nažalost, kad smo slagali ovu cijelu koncepciju, nitko nije računao s agresijom na Ukrajinu, nitko nije računao na globalnu financijsku i energetsku krizu. Više se bojim da nećemo imati dovoljno izvođača i firmi koje će se javljati, nego da nećemo moći financijski zatvoriti tu priču.

TELEGRAM: Nacionalni ispiti idu dalje, ove godine ih piše dio petaša i svi osmaši, iduće cijele generacije. Hoće li ovi ispiti, u nekom doglednom vremenu, biti jedan od kriterija za upis u srednju školu?

FUCHS: Mi moramo procijeniti što nam ustvari nacionalni ispiti znače i što od njih hoćemo. Ako krenemo u smjeru da bi oni bili nekakav preduvjet za upis u srednju školu, čime će to rezultirati? Ne samo mogućim problemima u provedbi, nego će onda svi plaćati i pripreme za nacionalne ispite djeci u 8. razredu. Međutim, nije svrha da se djeca za njih posebno pripremaju. Prva je njihova svrha da nam, kao državi, društvu, obrazovnoj politici, daju uvid u stanje sustava. Da vidimo, fakat, znače li nam te petice nešto ili ne znače, znaju li nam učenici nešto ili ne znaju.

TELEGRAM: OK, shvatit ću ovo na način da zasad niste skloni nacionalne ispite pretvoriti u malu maturu.

FUCHS: Gledajte, naravno da vi od toga možete napraviti različite pristupe. U toj me priči muči dodatan stres učenicima na kraju osnovne škole. Možda jednog dana, ali zasad ne.

TELEGRAM: Pred vama je burna jesen, idete u Sabor u drugo čitanje sa Zakonom o visokom obrazovanju. Oštre kritike iz akademske zajednice u pravilu su koncentrirane na zagrebačkom sveučilištu i pošteno je da ih redom prođemo. Između ostalog, u novoj knjizi u izdanju Sveučilišta u Zagrebu stoji kako će vaš zakon, ako bude donesen, ugroziti razvoj demokracije Republici Hrvatskoj.

FUCHS: Ja uopće ne ugrožavam razvoj demokracije u Republici Hrvatskoj, ni jednim jedinim potezom niti činom. Jedino što pokušavam, u kontekstu visokih učilišta, jest da se stvari odvijaju transparentno, demokratski, autonomno i odgovorno. Mislim da autonomija sveučilišta ne negira odgovornost za onaj dio novca koji, u prvom redu, dolazi iz državnog proračuna.

Ne može se dogoditi da pod firmom autonomije netko krši zakone i negira vlastite akte. Žao mi je što nismo imali priliku komunicirati na Senatu Sveučilišta u Zagrebu sve vezano uz pripremu ovih zakona, ali bože moj. Nisu nam dozvolili. Mislim da ovim zakonskim prijedlogom definitivno ojačavamo autonomiju sveučilišta, nikako je ne umanjujemo.

TELEGRAM: Prvi put ste pokušali donijeti zakon u ovom području prije 10 godina i niste uspjeli. Sada ste se opet u to upustili; očito je da vas u sustavu visokog obrazovanja i znanosti nešto stravično žulja. Što točno?

FUCHS: Vidim da stojimo i vrtimo se u mjestu, dapače, idemo unatrag u nekim područjima, a imamo potencijala za veliki kvalitativan iskorak. Moja jedina želja i intencija je da se sustav zaista promijeni na bolje i da zauzme ono mjesto koje bi trebao zauzeti unutar europskog i svjetskog visokoškolskog istraživačkog prostora. Samodopadna izjavljivanja – “mi smo si najstariji, najbolji, najgenijalniji, najpametniji” – služe eventualno samom sustavu da se uvjeri u to da ne treba poboljšavati ništa.

Ja sam svoje obrazovanje završio, postigao sam najviše moguće akademske stupnjeve koje sam mogao. Evo, nisam član Akademije, ali takvih ambicija niti nemam. Nemam nikakav posebni interes osim ovoga što sam vam rekao, nemam čak niti interes da radim do besvijesti na fakultetima. Štogod ovdje taknete, vidjet ćete da se cijelo vrijeme jedna te ista skupina sveučilišnih oligarha drži zajedno i ne pušta uzde iz ruku. To je problem.

TELEGRAM: Sad ste rekli sveučilišni oligarsi, u Saboru ste tu skupinu o kojoj govorite apostrofirali kao Cosa Nostru. Ministre, govorite o mafiji.

FUCHS: Pa da, zato što se masa suspektnih stvari definitivno odvijala u jednom užem krugu, oni su imenovali i postavljali ljude koji su djelovali isključivo po njihovim direktivama, dok su oni koji su se usudili govoriti o problemima imali stakleni strop. Nemojte me tjerati, neću vam imenovati te ljude, ali mislim da je to – to. To nije nešto što se zbiva zadnjih par godina, to je nešto što stvara tu klimu čak i od prije 90-ih.

TELEGRAM: Nastavno na to, zamjeraju vam da ste zakon kreirali odgovarajući na perpetuirane probleme na zagrebačkom sveučilištu. Pa se postavlja pitanje – što je s onima koji nemaju sveučilišne oligarhe i koje ne zanimaju ove igre moći?

FUCHS: Takvi nemaju problem sa zakonom. Priča se cijelo vrijeme generira iz jednog sveučilišta. Jest da je ono najveće, najmnogobrojnije, ali naspram njih druga sveučilišta komentiraju i sudjeluju. S tih smo sveučilišta dobili vrlo konstruktivne sugestije i primjedbe i sve pozitivno se implementira u prijedlog ovog zakona. U pripremi prijedloga za drugo saborsko čitanje ugradili smo čitav niz primjedbi iz saborske diskusije u prvom čitanju.

TELEGRAM: Tu je i kritika na saborsku raspravu u prvom čitanju, da ste je gurnuli u petak popodne, u praznu sabornicu.

FUCHS: Zašto je bila prazna sabornica, nemojte pitati mene. Saborski zastupnici dolaze i ne dolaze na rasprave. Nismo mi određivali raspored sjednice.

TELEGRAM: Neki vam predbacuju, još konkretnije, da ovakav zakon donosite zbog jednog problematičnog rektora i jednog problematičnog prorektora. Ti ljudi uskoro odlaze sa svojih funkcija.

FUCHS: Ne radim to zbog jednog rektora niti zbog jednog prorektora. Radim to zato što mislim da se sveučilište treba promijeniti. Radio sam isto to i kad je na čelu zagrebačkog sveučilišta bio rektor Bjeliš, a ja ministar. Nas dvojica smo se poprilično sukobljavali tada, ali nikad na razini ovakve komunikacije kakvu sada možemo vidjeti u nekim pamfletima. Ja sam prestao biti ministar, rektor Bjeliš je prestao biti rektor.

Osobno mi je bila najveća satisfakcija, bez obzira što ti zakoni tada nisu prošli, kad je prvo rekao meni, a poslije i javno, da mu se čini da ipak nije bio u pravu kada se toliko jako suprotstavljao i da bi bilo puno bolje da su ti zakoni tada doneseni. I ja mislim da bi danas bilo puno bolje, definitivno bismo bili nekoliko koraka naprijed. Ono što u ovim zakonima neke tako luđački smeta jest sveučilišno vijeće oko kojeg je najveća fama.

TELEGRAM: To je moje sljedeće pitanje. Kritika sa Sveučilišta u Zagrebu je da predstavnici političke vlasti imaju većinu u sveučilišnom vijeću, tijelu zamišljenom da nadzire zakonitost rada sveučilišta.

FUCHS: Znam, to im je mantra. Ono što smo pokušali napraviti u dobroj namjeri je da sveučilišno vijeće postane tijelo koje će objektivno, hladne glave, bez interesa da štiti nekoga – osim javnog novca i javnog interesa – sagledavati stvari na sveučilištu. To tijelo samo ima ovlasti da kontrolira, ono nema nikakvu egzekutivnu ovlast. Ono može sazvati senat ako misli da se dogodilo nešto protupropisno, gdje se onda raspravlja i donosi neka odluka. Nedopustivo je da nitko ne može kontrolirati što se zbiva na sveučilištu.

Predložili smo da sveučilišno vijeće ima predsjednika plus jednak broj predstavnika sveučilišta i onih koje imenuje osnivač – onaj tko financira. Pri čemu definiramo da predstavnici osnivača, koje imenuje Vlada, ne smiju biti političari, dužnosnici… Vlada ih bira na osnovu javnog natječaja. Čak smo spustili da rektor raspisuje javni natječaj iz čijeg poola Vlada imenuje svoja tri predstavnika.

TELEGRAM: Natječaj ide i za predsjednika?

FUCHS: Za predsjednika je zamišljeno da se javnim natječajem javljaju kandidati – pritom je opet definirano tko to nikako ne može biti – i da ga članovi sveučilišnog vijeća zajednički izaberu. Ako se ne mogu dogovoriti, ponovit će natječaj još jedanput. Ako se i tu ne slože, onda netko treba intervenirati. Za drugo saborsko čitanje smo predložili sljedeće: ako u dva poziva članovi sveučilišnog vijeća ne izaberu predsjednika, Nacionalno vijeće za znanost će iz poola oba natječaja uzeti sve kandidate i jednoga predložiti Hrvatskom saboru. Je li to dovoljno demokratski?

TELEGRAM: To će čitatelji procijeniti, ja ovdje samo postavljam pitanja.

FUCHS: Pa vaše je građansko mišljenje i demokratsko pravo da to kažete. Ja mislim da smo uklonili primjedbu da Vlada ili politika bilo kako utječe na predsjednika Vijeća, i da smo otklonili da će Fuchs sljedećih sto godina govoriti tko će biti predsjednici vijeća.

TELEGRAM: Kritike dalje kažu da programskim ugovorima ugrožavate financijsku autonomiju sveučilišta. Što su programski ugovori, za neupućenije?

FUCHS: Njihov je smisao da sveučilišta kažu što će za novac, koji dobivaju u milijardama, napraviti, za što će ga trošiti i da postoje jasna mjerila što su s time napravili. Jesu li napravili ono na što su se obvezali, jesu li napravili i više od toga pa će dobiti dodatna sredstva ili nisu napravili ništa pa će dobiti sitnu penalizaciju. To je namjera, da se uvede red u financije.

TELEGRAM: Imate li vi sada uvid u financije na sveučilištu, znate li na što se tamo troši golem novac iz državnog proračuna?

FUCHS: Nemam. Nemate ni vi kao građanka uvid, niti ja kao ministar do kraja znam što se zbiva s financijama na sveučilištu. Zbog toga idemo u programske ugovore.

TELEGRAM: Sa zagrebačkog sveučilišta kažu da programskim ugovorima dezintegrirate četiri najveća sveučilišta u zemlji jer omogućavate da fakulteti o njima mogu sami pregovarati s Ministarstvom.

FUCHS: U zakonu piše da institucija visokog školstva pregovara s Ministarstvom. Nije namjera da pregovaraju fakulteti, već sveučilišta. Nadam se da će tako i biti. Međutim, kako ja u ovom trenutku znam što će se zbivati u budućnosti i hoće li postojati ovakva struktura sveučilišta kakvu imamo sada? Pa nemam pojma. Ako je to jedini razlog prigovora, možemo razmisliti i o tome.

Nije, dakle, intencija razbijati sveučilišta ni na koji način. To su teze koje se uvijek vuku iz istog klana. Prvi put su pričali da hoću prodavati fakultete. Suluda konstatacija. Kakva komercijalizacija kad su se svi iskomercijalizirali uzduž i poprijeko.

TELEGRAM: Primjedba ide i na odredbu prema kojoj ćete pravilnikom propisivati kriterije raspolaganja vlastitim prihodima.

FUCHS: Takva je odredba zatražena od cijelog niza institucija. Da ne možete sami uzeti i raspodijeliti vlastiti prihod koji ste ostvarili unutar svoje djelatnosti – trošeći državnu struju, vodu, zaposlenike, sve ostale resurse, aparaturu, kemikalije… Neće Ministarstvo to striktno propisati, već će reći da se dio mora dati za zajedničke službe fakulteta. Od ostatka, na primjer, 40 posto možete podijeliti onima koji su radili na projektu, ostalih 30 posto upotrijebiti za unapređenje poslovanja, i tako dalje.

TELEGRAM: Kritiziraju vas i da marginalizirate Hrvatski sabor time što osnivačka prava nad sveučilištima prebacujete na Ministarstvo pa ona više ne odgovaraju Saboru.

FUCHS: U kojem točno smislu marginaliziram Hrvatski sabor? Onda marginaliziram austrougarski parlament! Cijelo vrijeme se provlači teza da je njima osnivač Hrvatski sabor, a po postojećem Zakonu osnivačka prava nad visokim učilištima u ime Republike Hrvatske obnaša Vlada Republike Hrvatske ili Ministarstvo.

TELEGRAM: Zamjera vam se i pokušaj ukidanja zvanja i stalnosti radnih mjesta. Time dokidate, kažu, akademske slobode te vi kao ministar dovodite u pitanje radna mjesta na sveučilištu za one koji su politički nepoželjni.

FUCHS: Ova konstatacija je jedna od većih gluposti koje su se pojavile kao kritika Zakona, a konkurencija nije mala. Nitko ovim zakonom nije ukinuo znanstvena zvanja. Čudim se da ti genijalci to ne razumiju. Cijelo vrijeme mantraju gluposti bez temelja. Mislim da je za vrijeme ministra Flege uvedena opcija izbora u znanstvena zvanja, neovisno o tome postoji li takvo radno mjesto ili ne i hoće li onaj koji se izabere imati plaću u skladu sa zvanjem u koje je izabran. Uzmimo za primjer jednog docenta. On publicira i stječe uvjete da ga se izabere u izvanrednog profesora.

Ali nema radnog mjesta – ili koeficijenta – pa on ne može raditi i primati plaću kao izvanredni profesor. Ali što može? Može se izabrati u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika pa u zvanje znanstvenog savjetnika. I dalje je docent, dobro? I onda si tu diplomicu, što su ga svi izabrali, može zalijepiti, uokviriti i gledati. Ovim zakonom rekli smo sljedeće. Nakon što osoba doktorira i publicira, nema čekanja pet-šest godina po milosti akademskih struktura, već se može pokrenuti izbor za docenta.

Kad se izabere za docenta, automatski prima docentsku plaću i u tom zvanju mora provesti minimum pet godina. Ako je i u tom periodu publicirao i zadovoljio kriterije, provodi se postupak izbora u zvanje te nakon toga automatski prelazi u više zvanje i prima plaću za zvanje u koje je izabran, veću plaću. Ministarstvo je radilo simulaciju što to znači. Nas će kao državu to koštati nešto više, ali ćemo omogućiti protok mladih ljudi i njihov puno elegantniji izbor u više zvanje. Uglavnom, svako visoko učilište i dalje će birati naslovne nastavnike, a javni znanstveni instituti naslovne znanstvenike.

TELEGRAM: Kritika je sa zagrebačkog sveučilišta i da diskriminirate javna sveučilišta u Rektorskom zboru. On sada okuplja sve rektore javnih sveučilišta, a vi u Rektorski zbor predlažete i rektore privatnih sveučilišta.

FUCHS: Zato što smo rekli da je rektor – rektor. Da je rektor javnog sveučilišta isto kao rektor privatnog sveučilišta jer se i privatna sveučilišta osnivaju sukladno zakonu. Jedino se ne financiraju iz državnog proračuna, ali prolaze jednaku akreditaciju.

TELEGRAM: Konačno, sa Sveučilišta u Zagrebu tvrde da zakonom stvarate pretpostavke za “urušavanje sustava javnih i otvaranje prostora za osnivanje novih privatnih visokih učilišta” time što, kažu, snižavate minimalne uvjete u inicijalnoj akreditaciji.

FUCHS: To nije istina. Oni nisu promijenjeni u odnosu na postojeći zakon.

TELEGRAM: Očekujete li zakon na Ustavnom sudu ubrzo nakon donošenja?

FUCHS: Samo nek izvole. To je pravo svakog građanina, neka osporavaju sve točke na Ustavnom sudu. To im inače jako dobro ide, barem u postojećoj oligarskoj strukturi. Mi ovaj zakon nismo pisali totalno blesavo. Uostalom, u pisanju su sudjelovala četiri šefa katedri upravnog prava sa četiri hrvatska sveučilišta. I njihovog također.

TELEGRAM: Očekujete li probleme u preostalom dijelu procedure oko donošenja zakona?

FUCHS: Osim ovakvih pisanja pamfleta i uvjeravanja da je crno zapravo bijelo, ne.