Ministarstvo kulture upravo je imalo svoj najsramotniji ispad dosad: novinarima nježno najavili cenzuru
Ministarstvo kulture upozorilo je da valja paziti što javno pričate
Nakon napada na književnika i kolumnista Antu Tomića, Ministarstvo kulture reagiralo je neobičnim i prilično sramotnim priopćenjem u kojem su dali puni legitimitet obračunima s neistomišljenicima. Na sramotno priopćenje upozorio je cijenjeni poduzetnik Damir Sabol:
Novi sramotni postupak Minstarstva kulture. Ovo su jučer rekli povodom napada na Antu Tomića – otprilike "sam si je kriv…
Gepostet von Damir Sabol am Samstag, 2. April 2016
U iznimno ciničnom priopćenju, Ministarstvo uopće ne spominje konkretan incident, već načelno kaže da osuđuje napad na svakog građanina. Nakon toga Ministarstvo doslovno upozorava Antu Tomića da pripazi što govori i piše, što bi, valjda, trebalo značiti da je Tomić sam kriv što su ga fizički napali.
Najavljena restrikcija slobode govora
U dubinski sramotnoj i civilizacijski nastranoj rečenici, “ovaj slučaj podsjeća na važnost odgovornosti za javno izgovorenu i/ili pisanu riječ”, Ministarstvo kulture inspiriralo se vrtićkom argumentacijom anonimnih komentatora s portala (iza kojih, u velikom broju slučaja, stoje lažni FB profili): tko ti kriv kad puno sereš.
Uz to, ministar kulture evidentno smatra da postoje granice slobode izražavanja. U većini europskih zemalja ta granica je širenje mržnje i promoviranje nasilja prema određenoj, nezaštićenoj skupini građana. Iz članka cijenjene odvjetnice Vesne Alaburić o govoru mržnje:
Njegov cilj nije samo uvrijediti ili poniziti određenu društvenu skupinu i njene pripadnike zbog njihovog biološki, povijesno ili društveno uvjetovanog grupnog identiteta, nego ih i ušutkati, zastrašiti, segregirati, getoizirati, alijenirati od drugih članova šire društvene zajednice, negirati im pravo na jednakost i ravnopravnost. Ukratko, stvoriti društveno okružje pogodno za različite oblike i prakse njihove diskriminacije, pa čak i nasilje.
Sve ostalo, koliko god bilo neugudno za čuti, mora se zaštititi: ne samo prazne floskule i ugodne pohvale, već i kritike i uvrede. Posebno kritike i uvrede. Sad po prvi put u praksi vidimo ostvarenje predizborne najave predsjednika Hrvatske demokratske zajednice koji je rekao da građani javno ne bi smjeli reći sve što misle (genijalno je što je Karamarko to izjavio dok je bjesnio na komuniste i totalitarizam).
Ovom najavom redefinicije slobode govora, u kojoj će, Hrvatska se svrstala u nezavidnu skupinu europskih zemalja koje razmišljuju ili provode isto, zemalja poput Srbije, Mađarske i Poljske, ali i svjetskih pojava poput Putinizma i Trumpizma.
Odgovornost nije na nama. Zaboravi Ustav
Argumentacija ministarstva jednaka argumentaciji predsjednice Grabar-Kitarović i HDZ-ovog tajnika Milijana Brkića, koji su Miloradu Pupovcu poručili da pripazi što priča u javnom prostoru. Svi oni kažu: odgovornost zaštite slobode govora nije na nama, državi i institucijama. Bez obzira što su to oni prije nas stavili u Ustav.
Građani sami trebaju paziti što javno govore, a ako ne paze, loše stvari mogu se dogoditi. Ukratko, ovim nezapaćenim istupom Ministarstvo kulture dalo je apsolutan legimitet napadaču na Antu Tomića, ali i svim budućim napadačima na pisce, novinare, redatelje, pjesnike ili slikare koji se usude preispitivati, kritizirati i provocirati društvo i vlast.
Sloboda govora služi za širenje zla?
Jasno, ako pisci ne preispituju, novinari ne istražuju, a redatelji ne provociraju, valjda neće imati što drugo raditi nego hvaliti, uzdizati, promovirati i propagirati. Time bi nestala njihova “odgovornost za javno izgovorenu i/ili pisanu riječ”; u tom bi sučaju, pretpostavlja se, država stala iza novinara.
Slično je medijima poručio i kardinal Bozanić, koji je nedavno kazao da mediji “pod izlikom slobode izražavanja” šire zlo; pritom uopće ne razumije da je sloboda izražavanja ta koja omogućuje njemu da, ako želi, napada medije, isto kao što mediji mogu napadati Crkvu, Vladu ili njega osobno.
Ili su barem mogli.