Morao se dogoditi koronavirus da bi hrvatske škole počele kupovati sapune

Je li za sapun zaista potrebna epidemija?

“Učenici nam svjedoče kako su završili cijelu osnovnu školu, a da u školskim WC-ima nikada nisu vidjeli ni sapun ni ubrus”, pisala je Slobodna u srijedu. Da problem nije samo splitski, uvjerili smo se brzo. Po Facebook grupama zaista je lako bilo pronaći crtice i dojave samih nastavnika o njihovim školama, iz različitih dijelova Hrvatske, u kojima se tek ovoga tjedna, primjerice, postavljaju spremnici za tekući sapun. I roditelji se na društvenim mrežama masovno pitaju je li zaista bilo potrebno da se pojavi novi virus koji se proširio diljem svijeta i prouzročio ozbiljnu paniku, e da bi škole njihovoj djeci osigurale osnovne higijenske uvjete i potrepštine.

Telegram je kontaktirao mamu jedne zagrebačke prvašice. “Koliko sam uspjela vidjeti, ovih dana u školi ima nešto sapuna”, potvrdila nam je. No, kako nam kaže, ova situacija zaista nije svakodnevna. Nezadovoljna je činjenicom da sapuna inače nema, kao niti tople vode i papirnatih ručnika za jednokratnu upotrebu. Roditelji učenice jedne druge zagrebačke osnovne škole, u razgovoru su nam se također požalili na higijenske uvjete u školi. Dopustili su nam da o tome porazgovaramo s njihovom kćerkom.

‘Trpim do doma’

Potpuno je uobičajena situacija, kako nam je ispričala, da u školi nikada nemaju tople vode, sapuna niti papirnatih ručnika. “Nitko ne ide na WC u školi jer nema papira i nije baš higijenski sve skupa. Ljudi, kao i ja, uglavnom čekaju i trpe dok ne završi nastava i tek doma idu na WC”, govori nam zagrebačka učenica. Zanimalo nas je kako im to uspijeva, izdržati po četiri do šest sati bez odlaska na WC.

“Ja ne pijem puno vode u školi pa je OK, ni inače nemam tu naviku. Ako mi je baš baš jako sila, da ne mogu nikako izdržati dok ne idem doma, odem na WC i poslužim se svojim maramicama, ali to stvarno izbjegavam”, kaže nam učenica. U nižim je razredima, dodaje, situacija ipak nešto drukčija jer roditelji donose WC papir i ostale higijenske potrepštine. Koronavirus ipak je utjecao na higijenske uvjete u njenoj školi; pojavio se sapun i to, kako nam je rekla, samo u nekim WC-ima. Toploj vodi za pranje ruku ova se učenica niti ne nada.

Divjak: Odgovornost osnivača i ravnatelja

O nužnosti osnovne higijene u školama, ovih je dana govorila ministrica obrazovanja Blaženka Divjak. Naglasak uporno stavlja na osnivače škola – gradove i županije – koji moraju voditi računa o ulaganju u škole koje su osnovali. “Osnivači škola, gradovi i županije, pored svojih izvornih sredstava dobivaju novac i iz državnih prihoda da skrbe o školama i očekujem od njih da preuzmu odgovornost i odrade svoj dio posla.

Kod ovakvih situacija događa se da nešto nedostaje, ali osnivači se s ravnateljima i školama moraju pobrinuti da sapuna i osnovnih higijenskih potrepština u školama uvijek bude. Tu je moja poruka jasna i zato sam dodatno uputila jučer i takav službeni dopis”, rekla je Divjak u srijedu. Iz njenog ministarstva nedvosmisleno poručuju kako se sav potrošni materijal nabavlja iz sredstava osnivača.

“Ističemo kako osnivači dobivaju više od milijardu kuna godišnje za same škole gdje su osnivači, naravno imaju i izravne prihode, koje moraju pridodati na taj iznos i nema nikakva razloga da osnivači ne skrbe o školama jer je to njihova zadaća”, stoji u poruci Ministarstva. Ističu, preporuke Zavoda za javno zdravstvo oko koronavirusa koje su poslali školama, dostavili su i na adrese osnivača – gradova i županija.

Primjer pojačane kontrole u školi

U situaciji u kojoj, izgleda, sve ovisi o ponašanju osnivača (gradova, županija) prema školama, kao i namjenskom trošenju škole za higijenske potrepštine, nasumično smo kontaktirali dvoje ravnatelja osnovnih škola kako bismo provjerili stanje u njihovim školama, pogotovo nakon pojave koronavirusa u Hrvatskoj. Ravnateljica jedne zagrebačke osnovne škole tvrdi kako i inače imaju WC papir, ubruse i sapun te kako ih nabavljaju iz stavke mjesečnih materijalnih troškova doznačenih od osnivača škole.

“S pojavom aktualne situacije oko koronavirusa, zatražila sam od tehničkog osoblja pojačanu kontrolu tako da u svakom trenutku u svim toaletima bude svih potrepština”, ističe nam ravnateljica i dodaje kako provode pojačanu dezinfekciju kvaki, površina klupa i slično. Sličnu situaciju zatekli smo i u jednoj osnovnoj školi na sjeveru zemlje, odakle nam je tamošnji ravnatelj kazao da nikada nisu imali problema s ulaganjem grada u takve potrepštine te da ih u školi nikada ne manjka. Štoviše, kako nam kaže, grad zazire od ideje da roditelji kupuju i donose higijenske potrepštine u školu.

Prilika?

I dok ovi ravnatelji pričaju priču o gotovo idealnim uvjetima u svojim školama, u drugom dijelu grada, u nekoj drugoj školi, klinci ispiru ruke hladnom vodom i odlazak na WC odgađaju do odlaska kući. U smjernicama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo oko koronavirusa, koje su iz Ministarstva obrazovanja poslali školama, stoji kako bi valjalo paziti na osnovnu higijenu – prati ruke sapunom i tekućom vodom, brisati ih papirnatim ručnicima za jednokratnu upotrebu te, u idealnim slučajevima, koristiti i dezinficijens na bazi alkohola.

Upravo na prvoj pretpostavci prevencije zaraze, onoj koja predviđa urednu i redovitu osobnu higijenu, u većini se škola pali alarm za uzbunu zbog nedostatka minimalnih higijenskih uvjeta. Pa je opravdano zapitati se je li epidemija novoga virusa koji se proširio svijetom zapravo prilika hrvatskim školama da u praksi učenicima omoguće osnovnu higijenu o kojoj svoje učenike, uostalom, i poučavaju kroz školske predmete.