Možda ste primijetili nešto čudno; i vrlo ozbiljni mediji ekstenzivno izvještavaju o Trumpovom rukovanju
Njegovu bi vanjsku politiku, primijećuju komentatori, trebalo prije svega iščitavati po bizarnom načinu na koji se rukuje sa stranim državnicima
Međunarodna turneja Donalda Trumpa nastavlja se puna bizranih momenata i detalja: pratili smo kako papa Franjo ne pokazuje previše simpatija prema Trumpu, bilježili višestruko odbijanje prve dame da svom suprugu dopusti da je primi za ruku, a sada zapisali kako je jučer prvi Amerikanac izgubio od mladog Francuza.
Novinar Washington Posta koji je izvještavao s jučerašnjeg susreta dvojice predsjednika navodi: “Rukovali su se dugo, a svaki je predsjednik držao ruku onog drugog s primjetnim intezitetom sve dok im članci nisu pobijelili, vilice se stisnule, a mišići lica došli do grča”.
Guardian je svoj članak naslovio “Trump vs Macron: Francuski je predsjednik, čini se, dobio posljednju bitku rukovanja”; Bloomberg piše “Macron pobijedio Trumpa u duelu rukovanja”; Mirror ističe kako je Trump, kad je riječ o rukovanju, u Macronu napokon našao sebi ravnog rivala; a CNN objašnjava kako je za Trumpa rukovanje zapravo kombinacija testiranja snage volje i demostracija moći.
Bizaran način na koji se rukuje s državnicima
Snimka jučerašnjeg dvoboja s Macronom nije samo u par sati postala viralna, nego su i najugledniji svjetski mediji analizirali ovaj neobičan govor tijela lidera slobodnog svijeta. Zaključuju unisono kako je za Donalda Trumpa rukovanje nastavak diplomacije drugim sredstvima. Njegovu bi vanjsku politiku, primijećuju komentatori, trebalo prije svega iščitavati po bizarnom načinu na koji se rukuje sa stranim državnicima.
Ruku japanskog premijera Shinzoa Abea držao je punih19 sekundi kako bi, valjda, pokazao tko je šef (spoiler alert: gospodin Abe na kraju prevrće očima). Kanadski premijer Justin Trudeau uspio je neutralizirati američkog lidera zahvaljujući kombinaciji kontrole, izdržljivosti i tajminga. Iako su novinari na protokolarnom snimanju u Ovalnom uredu tražili, s njemačkom se kancelarkom Angelom Merkel nije htio rukovati (Trump je sjedio gotovo nepomično, bez reakcija gledao ispred sebe, sve dok Merkel nije slegnula ramenima i okrenula pogled na drugu stranu).
Strani su državnici očito već naučili lekciju pa je, primjerice na summitu u Rijadu, predsjednik Emomali Rahmon koji čvrstom i autoritativnom rukom vodi Tadžikistan odgovorio na izazove i “muški” stisnuo desnicu američkom alfa mužjaku. Primjerice, nije ostalo nezamijećeno kako Trump prilikom rukovanja često dodiruje drugo osobu po nadlanici. Japanskog je premijera tako dodirnuo šest puta. Iako bi taj pokret trebao demonstrirati podršku, kod Trumpa je to podsjetnik na status: tko je glavni u globalnom selu.
Ne bismo se usudili tumačiti je li Trumpovo obarenje šaka s državnicima kompenzacija za bilo što, no podjećamo kako je prije dvadesetak godina tvrdio (tada je govorio i da je bakterfob) kako je rukovanje barbarski čin. U svojoj knjizi “The Art of the Comeback” (1997.) napisao je kako često razmišlja da plati seriju novinskih oglasa koje bi potaknulo ukidanje rukovanja.
U redu, ovo nije izvještavanje ozbiljnog medija nego montaža (ali montaža koju je posljednih dana podijelilo pola Twittera):
