Možda zvuči malo neobično, ali Vinko Žuljević Klica bojao se jedino mobitela
Postao je poznat nakon ubojstva obavještajca Veselina Marinova
Vinko Žuljević Klica, podrijetlom iz srednje Bosne, bio je za rata u BiH od srpnja 1992. do siječnja 1993. načelnik sigurnosti u Stožeru HVO za srednju Bosnu, a zapovjednik mu je bio Dario Kordić. Bio je također zapovjednik postrojbe Garavi koja je sudjelovala u ratnim operacijama u BiH kao dio kažnjeničke bojne kojom je zapovijedao Mladen Naletilić Tuta. I njegovu ulogu u ratu u BiH istraživao je Međunarodni sud za ratne zločine u Haagu.
Tuta, Klica, Marinov…
Za Klicu, za kojega se tvrdilo da je poslije rata najprije bio pripadnik klana Mladena Naletilića Tute, a potom da se priključio zločinačkoj organizaciji Vjeke Sliška koji je likvidiran 2001. na zagrebačkom Cvjetnom trgu, prvi puta se ozbiljnije pročulo 2002. Te je godine u zagrebačkom kafiću NBA u Chromosovu tornju ubio Veselina Marinova, jednog od najvažnijih agenata hrvatskih tajnih službi i čovjeka koji je bio zaštićeni svjedok u tadašnjem tzv. procesu protiv zločinačke organizacije. Veselin Marinov ubijen je samo 10 dana prije svjedočenja, a likvidiran je s pet preciznih hitaca pištolja u glavu.
Pet metaka u samoobrani
Vinko Žuljević sam se prijavio policiji te kazao kako je ubio Marinova u samoobrani, a svjedok mu je bio njegov kum Vlado Rajić. U podzemlju, ali i u krugovima tajnih službi tvrdilo se da je Marinov ubijen jer je još od 1998., u akciji pod kodnim nazivom Barakuda, za policiju rekonstruirao aktivnosti Vinka Žuljevića Klice.
Marinov je bio neko vrijeme tjelohranitelj Mladena Naletilića Tute te je iz prve ruke prikupio podatke o svemu čime su se sve bavili članovi Klicina ganga, od kojih su neki bili bivši specijalci HVO-a i Kažnjeničke bojne te hercegovačkih ispostava HV-a. Na sudskom procesu Klica je oslobođen s obrazloženjem da je Marinova, s pet metaka, ubio u samoobrani.
Žuljevićevog oca ubio vlak na pruzi
Žuljević se ponovno našao na stranicama crnih kronika u ožujku 2003., kada je na željezničkom prijelazu na automobil u kojemu je oca vozio u bolnicu, naletio vlak. Isprva su očevici tvrdili da je Klica zaobišao spuštenu rampu te izletio na prugu u trenutku prolaska vlaka.
No, kasnije pravosuđe više nije pronašlo nijednog svjedoka koji bi potvrdio tu priču, pa je Klica ponovno oslobođen svih optužbi.
Sredinom 2009. Klica se pojavio kao svjedok na ponovljenom suđenju Nikici Jelaviću kojeg su sumnjičili da je, u pokušaju da likvidira Vjeku Sliška na Cvjetnom trgu, ručnim bacačem ubio nedužnog prolaznika Zorana Domanija. Klica je tvrdio da je Sliško znao da suparnička mafijaška skupina priprema njegovo ubojstvo, a informacije o tomu dobivao je od visokih izvora iz policije i DORH-a.
Kum je bio zadužen za plaćanje policajaca
Vinko Žuljević Klica još se dva puta našao izravno i neizravno na udaru policije. Prvi puta 2012. kada su uhićeni Vlado Rajić, njegov kum i najbliži suradnik, koji je također bio svjedok na suđenju dečkima iz Knežije.
Rajića se, zajedno s dvojicom suradnika, sumnjičilo da je potplatio policajce kako bi od njih dobivao informacije o tajnim istragama protiv pripadnika mafije. Policija je također optužila Rajića da je informacije koje se nisu odnosile na njega i njegove prijatelje preprodavao ostalima zainteresiranima.
Rat za unosne poslove s klubovima na Hvaru
Žuljević je potom uhićen zajedno s još desetak osoba u sklopu istrage o pokušaju ucjenjivanja i iznude ugostitelja Nikole Bušljete, vlasnika restorana Pirahna i restorana Lido na Jarunu. Policija je najprije optužila Stipicu Brekala, inače vozača Vinka Žuljevića Klice, da je metalnom šipkom napao Bušljetu i zatim pobjegao u automobilu s krivotvorenim tablicama. Tjekom istrage je uhićen i Slavko Petričević, direktor tvrtke Bilić Erić Security, za koju se tvrdilo da je u suvlasništvu Vinka Žuljevića Klice.
Žuljevića se teretilo za krivotvorenje i pomaganje u nanošenju teških ozljeda te za pokušaj iznude. Među uhićenicima bio je i Nenad Šepak, vlasnik zagrebačkog restorana Kvak i kultnog hvarskog kluba Carpe Diem kojemu navodno nije bilo u interesu da Bušljeta otvori restorane na Hvaru.
Nikad nije koristio mobitel
Inače, nakon tih sukoba na Jarunu je zaplijenjeno nekoliko ugostiteljskih objekata uključujući dio koji je pripadao restoranu Lido. Za Klicu se tvrdilo da nikada nije razgovarao na telefon ili mobitel, da mobitel nikada nije ni imao te da je s prijateljima i poslovnim partnerima komunirao isključivo u jednoj strogo izoliranoj i zaštićenoj prostoriji koju se ne može prisluškivati.