Nekad je nužno odabrati stranu

Možda zvuči kao početak nekog lošeg vica, ali svijetu stvarno prijeti nestašica pijeska

Pijesak je važan u građevniskoj industriji, a pustinjski se ne može koristiti za to

Kineski brodovi nanose pijesak
FOTO: CSIS

Pijesak je tražena roba. U nekim dijelovima svijeta ljudi ulažu ozbiljan trud da ga se dokopaju. “Pješčana mafija” u Indiji se koristi zastrašivanjem kako bi mogli izvlačiti i švercati pijesak. U Maroku i na Karibima lopovi doslovno ogoljevaju plaže. Moderni su gradovi izgrađeni od pijeska i često na pijesku. Većina odlazi na miješanje betona i asfalta. Najviše se pijeska potroši u Aziji, pa je tako Kina, na primjer, odgovorna za 50 posto svjetske potražnje, piše Economist.

Pijesak se koristi i u industriji. Koristi se u proizvodnji stakla, elektronike i pri izvlačenju nafte. Ogromne količine pijeska bacaju se u more kako bi se proširio teritorij. Singapur je, na primjer, na taj način proširio kopnenu površinu za 20 posto od šezdesetih godina prošlog stoljeća. Na Maldivima i Karibatiju pijesak se koristi kako bi se spasili otoci od rastuće razine mora.

Prema procjenama UN-a, do 2030. godine na svijetu će biti 40 megagradova u kojima će živjeti po 10 ili više milijuna stanovnika. To znači da će se morati izgraditi još domova i infrastukture. Razina mora i dalje će rasti i pijesak će postati samo traženiji.

Pijesak će postati još traženiji

Iako se čini da pijeska ima u izobilju, svijetu ozbiljno prijeti nestašica. Pustinjski pijesak je pregladak i ne može ga se koristiti u komercijalne svrhe. Blizina pijeska mjestu gdje se nešto gradi također ima relativno važnu ulogu. S obzirom da je pijesak dosta jeftin, često je neisplativa roba prijevoznicima za prijevoz na velikim udaljenostima, osim ako se radi o naručiteljima dubokih džepova.

Singapur i Katar najveći su uvoznici po glavi stanovnika, a australski pijesak se, na primjer, izvozio u Dubai kod izgradnje Burj Khalife. Većina zemalja regulira koliko se i odakle pijeska može izvaditi, no halapljiva potražnja stvorila je unosnu ilegalnu razmjernu u mnogim država koje se brzo razvijaju. Rezultat je da se na mjestima na kojima se pijesak vadi, to radi brže nego što se prirodno obnavlja, što može imati ozbiljne posljedice za okoliš.

Srećom, postoje alternative

Srećom, postoje alternative korištenju pijeska. Asfalt i beton se mogu reciklirati, a pri izgradnji kuća mogu se koristiti slama i drvo. U bogatijim i razvijenijim zemljama vlade će poticati korištenje tih alternativa. Na primjer prema britanskoj agenciji Britain’s Mineral Products Association, gotovo trećina građevinskog materijala korištenog u toj zemlji 2014. godine bio je recikliran.

U Singapuru planiraju iskoristili nizozemska iskustva kako bi stvorili sustav brana i kanala i bili manje ovisni o pijesku. U siromašnijim zemljama građevinska industrija trebala bi početi manje koristiti pijesak tek kada cijena postane previsoka, no bez zakonske regulative, taj bi proces trebao biti dosta spor.