Mučno je gledati što Penava radi Vukovaru. Prije 4 godine ulupao 10 milijuna kuna u gradnju marine. Sad će je micati jer je to ‘privremeno rješenje’

Skup poduhvat na desnoj obali Dunava

Tri godine kasnije i bez velike pompe, 16. kolovoza 2023. investitor, Hrvatske vode, uvele su u posao zajednicu ponuditelja (Hidrogradnja, Osijek-Koteks, Sokol i Vodoprivreda Vinkovci) koja je krenula u izvođenje radova regulacije desne obale Dunava od 1333 do 1331 riječnog kilometra. Upravo na tom dijelu istog tog lijepog plavog Dunava nalazi se i komunalno pristanište Marina.

Ambiciozan je to i skup poduhvat koji će utvrditi desnu obalu Dunava tako što će biti nasipano oko milijun kubičnih metara pijeska i drugog materijala za proširenje obaloutvrde i to na nekih 16 hektara. Na Telegramov upit što će biti s pristaništem Marina, investicijom kojom je ”trajno riješen nedostatak vezova u gradu”, iz Hrvatskih su voda odgovorili: ”Pristanište za smještaj malih plovila je izgrađeno u budućem akvatoriju lučice u skladu s lokacijskom dozvolom, privremenog je karaktera i potrebno ga je izmjestiti u slučaju gradnje građevina planiranih prostornim planom. Predviđeno je da će biti u funkciji dok se ne steknu uvjeti za projektiranje i izgradnju konačne marine za mala plovila”.

‘Trajno’ rješenje ipak je privremeno

Dakle, ono što je proglašeno ”trajnim rješenjem”, komunalno pristanište Marina, zapravo je ”privremenog karaktera” pa će ga biti potrebno ”izmjestiti u slučaju gradnje građevina planiranih prostornim planom”. A izgradnja takve građevina upravo je počela; koštat će oko 36,3 milijuna eura bez PDV-a i bit će završena do kraja 2025. godine.

Brodica Hidrogradnje već danima radi na rukavcu lukobrana, paralelno s pristaništem Marina. A onih 9,6 milijuna kuna (oko 1,3 milijuna eura) potrošenih za ”trajno rješenje” koje će omogućiti dovoljan broj vezova u Vukovaru, ali koje će sada ”biti potrebno izmjestiti”, odnijet će lijepi plavi Dunav.

Grgo Sabljić, ravnatelj Lučke uprave Vukovar, koja je financirala izgradnju pristaništa Marina nije bio osobito raspoložen za razgovor o toj temi. Za Telegram je rekao tek da će ”jedan dio pristaništa morati biti izmješten”, ali kaže da nije upoznat s detaljima projekta te da bez suglasnosti Ministarstva mora, prometa i infrastrukture ne može davati izjave za medije. No, uspjeli smo iskamčiti njegov odgovor da je Lučka uprava pristanište Marina dala na upravljanje Moto-nautičkom klubu Sveti Bono Vukovar.

Nepoznata budućnost novog pristaništa

Nešto konkretniji odgovor o sudbini ”trajnog rješenja” pristaništa Marina koje će ipak ”biti potrebno izmjestiti” pronašli smo u dokumentu Hrvatskih voda, Vodnogospodarskog odjela za Dunav i Donju Dravu iz prosinca prošle godine u kojem se govori o ”budućem pristaništu između lukobrana i projektirane obaloutvrde”, a koji će biti uređen tako da se izvede čišćenje dna korita Dunava do kote 75,5 metara nadmorske visine kako bi se ”omogućilo postavljanje plutajućih objekata”.

Dakle, uz već ”trajno rješenje”, postoji i ”buduće pristanište’’. No, kako stoji u tom dokumentu, to ”buduće pristanište” nije predmet sadašnjeg projekta na regulaciji desne obale Dunava, već će se ”privezni elementi plutajućih objekata za potrebe budućeg putničkog pristaništa i buduće pristanište ‘Marina’ izvesti u sklopu nove obaloutvrde”.

Upravo zbog toga iz Hrvatskih voda nisu ni mogli odgovoriti na pitanje Telegrama koliko će stajati izmještanje ”trajnog” pristaništa. Rekli su tek kako ugovorom o izvođenju sadašnjih radova na regulaciji desne obale Dunava ”nije predviđeno premještanje privremenog komunalnog pristaništa” te da će ono ”biti u funkciji dok se ne steknu uvjeti za projektiranje i izgradnju konačne marine za mala plovila”. A kada će to biti nije poznato.

Priroda pristaništa nije bila tajna

Kada je onog sunčanog svibanjskog dana 2019., uz nazočnost vukovarskih mažoretkinja, lokalna HDZ-ova svita pojačana s dvoje Plenkovićevih ministara i izaslanicom predsjednika Hrvatskog sabora nakon svečanog otvorenja, sklonjena od sunca, ugodno ćaskala pod bijelim šatorom, za tu prigodu podignutom uz Dunav, oni su savršeno dobro znali da komunalno pristanište Marina nije trajno rješenje.

Naime, na mrežnim stranicama Hidrogradnje koja je izvodila radove na ”trajnom rješenju” pristaništa, dok je ono još bilo u tijeku, jasno je stajalo: ”Komunalno pristanište Marina na rijeci Dunav u Vukovaru, izgrađeno je kao privremeni objekt čija je svrha privez rekreacijskih plovila građana grada Vukovara. Naručitelj radova i investitor je Lučka uprava Vukovar”.

Nije dakle bilo nikakvih tajni da je ”trajno rješenje” zapravo privremeno, odnosno buduće, kako stoji u spomenutom dokumentu Hrvatskih voda. Tajna je jedino tko će platiti izmiještanje ”trajnog pristaništa”, te koliko će to koštati.

Tko će financirati izmještanje?

A sve je zapravo počelo kada je uzvodno od ušća Vuke u Dunav, kod restorana Vrške, stara vukovarska marina za privez brodica prepolovljena zbog zahvata Hrvatskih voda. Iz Moto-nautičkog kluba Sveti Bono, kaže potpredsjednik te udruge Vjeran Nadovski, tada su prosvjedovali i pritiskali gradsku upravu da se riješi problem vezivanja brodica, a kako je Ivan Penava tada još bio u cukerpiksni premijera Andreja Plenkovića, na sjednici Vlade u Vukovaru 17. studenoga 2016. donesena je odluka o sufinanciranju izgradnje komunalnog pristaništa Marina. Vlada se tada isprsila sa 8,75 milijuna tadašnjih kuna, a ostatak do onih 9,6 milijuna kuna (oko 1,3 milijuna eura) skupili su Grad Vukovar i Fond za obnovu Grada Vukovara.

I tako je ”trajno rješenje” nedostatka vezova u gradu, koji će samo četiri godine kasnije postati ”privremenog karaktera”, te će morati biti premješteno kako bi se, u sklopu sadašnjih radova na regulaciji desne obale Dunava od 1333 do 1331 riječnog kilometra ”dok se ne steknu uvjeti za projektiranje i izgradnju konačne marine”, ponovno prionulo ”trajnom rješenju nedostatka vezova u gradu”.