Guardian je objavio pismo brata Davida Hainesa, godinu dana nakon što ga je Islamska država pogubila

Pismo koje je Davidov brata Mike napisao povodom godišnjice smrti objavljeno u britanskom The Guardianu prenosimo u cijelosti.

Prije točno godinu dana, mojeg mlađeg brata ubili su teroristi Islamske države. David je otet i ubijen za vrijeme obavljanja humanitarnog rada, pomažući ljudima u Siriji. David nije bio samo moj brat. Bio je sin, otac, nećak, suprug i prijatelj. Za mnogo nas, bio je heroj.

Bio je običan tip, ali živio je neobičnim životom, kojeg je oblikovala njegova želja da učini svijet boljim mjestom. David i ja odgajani smo u obiteljskom okruženju punom ljubavi i radosti. Roditelji su nam usadili poštovanje prema različitim kulturama i uvjerenjima i osjećaj da, kad god je to moguće, trebamo pružiti pomoć onima kojima je to potrebno.

Upravo su ove vrijednosti odvele Davida u daleke zemlje kako bi pomagao onima kojima je pomoć najpotrebnija. Od bivše Jugoslavije, Libije u Južnog Sudana te na kraju u Siriji, David nikad nije gledao vjeru, boju kože ill politiku. Vidio je samo ljude kojima treba pomoć. Riskirao je svoju sigurnost i odlazio u opasna područja, stavljajući svoje uvjerenje u humanost iznad svega ostaloga.

Posljednjih 12 mjeseci bili su najteži dani u mom životu. Progone me stravične slike smrti mog brata i noćima mi ne daju spavati. Nikad neću zaboraviti bol koju sam osjećao kada sam okupio obitelj da im kažem kako Davida više nema. ISIS ga je ubio i svima nama slomio srca.

U mjeseci prije njegove smrti, mnogo sam razmišljao kako ću se osjećati ako dođe do najgoreg. Naravno, borio sam se s osjećajima mržnje i ljutnje. Ali sinulo mi je da u životu mog brata nije bilo mjesta za mržnju. Umjesto mržnje, kod Davida se uvijek radilo o ljubavi, ljubavi za sve ljude. Na tu misao sam se vraćao u svojim najmračnijim trenucima.

David je ima nevjerojatnu sposobnost zbližavanja ljudi. U mojoj želji da odam počast njegovom radu, upravo me to nadahnulo da pružim ruku novim prijateljstvima. U posljednjih godinu dana, upoznao sam mnogo novih ljudi od državnih čelnika pa sve do vjerskih vođa. Prijateljstvo i podrška koju sam primio u ovih godinu dana pomogli su mi da preživim gubitak kojeg osjećam svaki dan.

Jedna od nadirljivijih odnosa koje sam uspostavio s ljudima jest prijateljstvo koje sam razvio s Shahnawazom Haqueom, imamom iz istočnog Londona koji je postao stalni izvor potpore i nadahnuća. Shahnawaz mi je bio od presudne pomoći u nastojanju da poruke zajedništva prenesem muslimanskoj zajednici i ljudima svih uvjerenja.

Kako sam upoznavao Shahnawaza, počeo sam poštovati islam, koju sada doživljavam kao religiju tolerancije i pravde. To mi je postalo jasno kada sam vidio kako su pripadnici muslimanske zajednice s gnušanjem osudili ISIS-ove postupke prema mom bratu.

Jedan susret se posebno ističe. Prilikom posjeta džamiji u Bradfordu prišao mi je jedan stariji musliman i sa suzama u očima kazao: Isis je odrubio glavu tvojem bratu i pokušava odrubiti glavu našoj vjeri.

Te večeri kada se održavala komemoracija za Davida, pozvao sam sve zajednice i sve vjerske skupine da naprave samo jednu gestu jedinstva. Da naprave jednu jednostavnu gestu, jedan čin, bilo što što će ujediniti ljude. Godinu dana kasnije, ponavljam tu poruku jer uistinu vjerujem da je od vitalne važnosti ne dozvoliti onima koji nam žele nauditi da razore naše društvo.

Moj brat nije gledao na nacionalnu ili religijsku pripadnost. U ljudima je uvijek vidio samo ljude kojima je trebalo malo, a ponekad i mnogo pomoći da dožive još jedan dan. Danas na obljetnicu njegove smrti, nadam se da nas gleda i da je ponosan na sve što se može postići samo ako se svi ujedinimo.