Na splitskom je prosvjedu postalo jasno da je HDZ izgubio podršku običnih građana desne orijentacije
Renato Pilipović jasno je izrazio frustracije većine građana
Priču o splitskom prosvjedu na Zapadnoj obali mogli bismo ispričati iz raznih kuteva, ponajprije iz razloga što je u svemu što se oko njega i na njemu događalo bio vidljiv sociološki i psihološki pregled društva grada, a posredno i čitave zemlje. Iako je bio motiviran katastrofalnim požarom koji je neki dan poharao Split i okolicu, iz strukture udruga koje su ga organizirale, ali i iz liste njihovih zahtjeva koji su išli znatno šire i osvještenije od konačnog uvođenja reda u sustav, a ticale su se urbanog planiranja, racionalnog rada gradske uprave i donošenja novog GUP-a, vidio se pokušaj da se u širu javnost ubace bitna pitanja, koja mnogim neupućenim građanima često izmiču.
Gledajući s te strane, posve logičnim se činila ideja da se prosvjed maksimalno depolitizira. No, kao što to obično biva, a što je masovni prosvjed podrške kurikularnoj reformi najbolje pokazao, taj cilj je ostvaren tek djelimično. Preciznije govoreći, depolitiziran pristup pridonio je masovnosti, stvorivši situaciju da je ovo, uz onaj protiv gradnje na Marjanu, tek drugi prosvjed u povijesti grada koji je na ovakvoj konkretnoj temi skupio par tisuća prosvjednika, ali ta masa je reagirala tek na bujicu toka svijesti Roberta Pilipovića, koji je gotovo u jednom dahu istresao nagomilane frustracije većine građana.
Nagomilane frustracije većine
Za neupućene, riječ je o momku koji je verbalno napao premijera Plenkovića prilikom posjete opožarenom području. Ton njegovog govora, izrazita politiziranost i činjenica da je govorio posve otvoreno, bez dlake na jeziku naišle su na podršku prosvjednika. Pilipović se, ukratko, obračunao sa čitavom političkom vrhuškom zemlje, ne zaboravljajući spustiti Marijani Puljak pokušaj da politički profitira od prosvjeda s kojim nije imala ništa.
Pažljivijim slušateljima nije mogla promaknuti linija razmišljanja govornika, koja se kretala od toga da se, kad je o vladajućima riječ, radi o uhljebima, koji su ostavili narod na cjedilu i koji su odgovorni za teško ekonomsko stanje u zemlji.Sve to začinio je s pozivima na zajedništvo ljevice, desnice i centra i pobunu te bogatiji život, u kojem bi se onda bilo lakše raspravljati jesmo li za Titovo ime trga ili nismo.
Drugim riječima, Pilipović je, vjerojatno potpuno nesvjesno, isporučio čitav nacionalistički imaginarij, glorifikacije zajedništva iz rata, želje za beskonfliktnim društvom i pozivanjem na Torcidu i malog čovjeka kao izvorne heroje, kako u ratu, tako i sada. Zanimljiviji dio je taj da je to sve napravio napadajući praktično HDZ i njegovo vodstvo.
Društvo je još daleko od demokratske zrelosti
Imamo li u vidu da je riječ o pripadniku mlađe generacije formirane u takvoj nacionalističkoj paradigmi društva, koju ne može niti u primislima dovesti u pitanje, jasno je kako je ovakvo stanje svijesti, koje na ulici postaje sve dominantnije prilično opasno za HDZ, budući da je riječ o ljudima koje bi trebali biti njegovo prirodno biračko tijelo. Takav rašireni osjećaj je pomogao pojavi i rezultatskom uspjehu MOST-a i u budućnosti bi mogao ozbiljno naštetiti vladajućoj stranci, ukoliko se pojavi netko tko bi takvu vrstu pobune mogao suvislo politički artikulirati.
S druge pak strane, unatoč evidentnoj pobuni protiv elita i bujanju revolucionarnog raspoloženja, društvo je još uvijek daleko od demokratske zrelosti. Takvo stanje će biti na snazi sve dok ne postane samorazumljivo da je društvo konfliktno i da pozivi na zajedništvo nisu ništa drugo, doli poziv na autokratsku vlast desnice i dok ne bude moguće održati isti ovakav govor, u kojem se neće pozivati na nacionalistički imaginarij, nego će ga se štoviše potpuno odbaciti.