Detalj u arbitražnoj presudi: Hrvatska nije dokazala da je Sanader primio mito, no slab je i MOL-ov argument da ga nije bilo

Ne znači da se nije dogodilo, ako nije dokazano

“To što neki događaj nije dokazan ne znači nužno da se on nije zbio, samo na temelju pravila koja su u ovom postupku primijenjena Tribunal nije mogao sa sigurnošću utvrditi da je do njega doista i došlo”, stoji u jednom dijelu presude. U njemu se, uz to, naglašava kako bi svjedočenje Roberta Ježića možda i bilo prihvaćeno da su odvjetnici Hrvatske priložili još dokaza da potkrijepe njegove riječi.

Poznato je već do sada da Ježić nije prihvaćen kao pouzdan svjedok, budući da je nakon njegovog desetsatnog iskaza, ostalo previše otvorenih pitanja o dogovorima Sanadera i Zsolta Hernadija, predsjednika Uprave MOL-a o plaćanju 10 milijuna eura mita za kupovinu udjela u Ini.

Arbitražna presuda kao argument Sanaderu

Sanadera je za to primanje mita pravomoćno osudio Vrhovni sud RH, no Ustavni sud presudu je srušio i vratio postupak na početak. U međuvremenu je i proces protiv Hernadija spojen sa Sanaderovom optužnicom te se očekuje skoro novo suđenje na Županijskom sudu u Zagrebu.

Arbitražnu presudu iz Ženeve, Sanaderova obrana zasigurno će koristiti među argumentima za rušenje optužbi, no nekoliko detalja u njoj navodi na zaključak kako bi ju ipak trebalo uzeti s dozom rezerve.

Prije svega mislimo tu na tijek novca, onih spornih pet milijuna eura koji su završili na računu Roberta Ježića, a koji je u postupku precizno utvrđen. Hrvatska strana dostavila je sudu shemu kolanja novca, ali ju sud nije prihvatio, odnosno nije ju uzeo kao relevantan dokaz isplate mita za Sanadera.

Evo kako je kolalo spornih pet milijuna eura

Sredstva su, u dvije rate, od 2,4 milijuna eura te 2,6 milijuna eura isplaćena s računa ciparskih tvrtki Ceroma Holdings i Hangarn Oil Products Trading Limited na račun švicarske kompanije Xenoplast Shipping, u suvlasništvu Roberta Ježića. Na čelu Xenoplasta bio je Stephan Hürlimann, koji je odbio svjedočiti i u Zagrebu i u Ženevi. Doduše, istražitelji su došli do njegove izjave u kojoj tvrdi kako je konzultanski ugovor, na temelju kojeg je novac isplaćen, kasnije raskinut, ali novac nikad nije vraćen na Cipar.

Ruski naftni magnat svjedočio protiv Ježića

Ježić je, pak, svjedočio da je upravo taj novac bio namijenjen Ivi Sanaderu, a uplatio ga je MOL-ov čelnik Hernadi. Tijekom suđenja u Zagrebu Sanaderova obrana tvrdila je kako vlasnik Ceroma Holdingsa nije MOL, već Mihail Gucerijev, ruski naftni magnat. On je i sam to na zagrebačkom sudu potvrdio, izjavivši kako je novac uplatio Ježiću za lobiranje, a ne kao mito Sanaderu.

Hrvatska strana tvrdila je u Ženevi kako su ugovori o lobiranju bili paravan za isplatu mita, dok je MOL to poricao. No, nisu razjasnili o kakvim se isplatama točno radilo. Tako sud u presudi piše: “MOL uvjerava kako, bez obzira koja je bila svrha isplate tih sredstava, to nije imalo nikakve veze s dr. Sanaderom”.

Još jedan neobičan zaključak iz presude

Ipak, u nastavku presude se primjećuje i neobična podudarnost isplate novca, baš u vrijeme potpisivanja ugovora između Ine i MOL-a. Pritom, ostalo je potpuno nejasno za što je pet milijuna eura plaćeno.

“Ne samo što je razlog ovih ugovora po kojima je novac isplaćen potpuno nejasan, već je sumnjivo što su isplate realizirane u lipnju 2009. godine, dakle točno tjedan nakon odluke da se upravljanje Inom preda MOL-u. Po stavu Hrvatske, to nije najobičnija slučajnost”, navodi se u presudi.

Veze vrha MOL-a s off shore firmama na Cipru

I na kraju arbitražne odluke se to još jednom, doduše, puno eksplicitnije ponavlja. Sudu nije promaklo da su ljudi iz vrha MOL-a bili povezani s off shore kompanijama koje su uplatile pet milijuna eura na račun Ježićeve švicarske tvrtke, ali i to je ostalo na neki način visjeti u zraku.

“Iako nema dokaza da je bilo kakva usluga pružena prema ugovorima na osnovu kojih je novac isplaćen, i da MOL nije dao uvjerljivo obrazloženje za razloge plaćanja, sud ipak primjećuje kako niti u jednu transakciju MOL nije izravno uključen, niti je dokazano da je novac ikad stigao do dr. Sanadera. Osoba koja je mogla rasvijetliti sumnjive ugovore, gospodin Hürlimann, odbio je pomoći sudu.

Činjenica da je vrh MOL-ovog menadžmenta preko konzultantskih usluga i ranijih zaposlenja bio povezan s dvije off shore kompanije koje su navodno bile uključene u isplatu mita, nije dostatno da bi se dokazalo kako je MOL inicirao sklapanje sumnjivih ugovora i da je novac uključivao dr. Sanadera”, piše na kraju presude.