Naišli smo na tekst dečka koji je gasio požar oko svoje kuće. Precizno objašnjava što ne valja sa sustavom

“Požar je interesantan jer je praktički došao do kuća. Sustav je reagirao upravo onako kako je trebao reagirati. Nije bilo nikakve stihije. Ovo je postalo atraktivno, jer je sam Split u pitanju.” — premijer Andrej Plenković
Dodatnu mi je motivaciju dala cijela situacija u kojoj je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović kritizirala termin uključivanja vojske u operaciju gašenja požara, pozvavši se na gradonačelnika Andru Krstulovića Oparu.

Zbog čega ovo pišem

To je izazvalo ostavku ministra obrane Damira Krstičevića, koji za istu stvar nije odgovoran, da bi se razotkrilo da je kritika upućena na Dragana Lozančića, ravnatelja DUZS-a. S istim čovjekom je predsjednica već imala obračune u vrijeme istrage o Zdravku Mamiću. Meni je ovo bio nevjerojatan rasplet situacije. Ovo pišem da se ne bi, kao mnogo puta do sada, dogodilo da mi “mali” šutimo i budemo zahvalni što nas nije zahvatilo još i veće zlo, dok istovremeno “veliki” koriste našu tragediju za međusobne političke obračune. Želim u ruke i nama malima dati alat za naš obračun s njima.

Također, ovo pišem zbog prijatelja koji su bili zabrinuti za mene, koji su nemoćni i frustrirani pokušavali razumjeti što se događa i jesmo li moja obitelj i ja dobro. Razlika mog shvaćanja ovog događaja u odnosu na brojne druge tragedije je što sam bio izravno uključen i vidio da je stvarna situacija na terenu bila potpuno drugačija od onoga što nadležne osobe govore u javnosti. Moja obitelj je gasila požar na sjeveroistočnom dijelu splitskog naselja Dračevac.

Kako je moja obitelj gasila požar

To je gradsko naselje (za one koji ne znaju, na samom sjeveroistočnom rubu Grada, a direktno graniči sa splitskim odlagalištem otpada Karepovac) bilo na izravnoj liniji požara, okruženo vatrom s istočne i južne strane. Dio Dračevca na kojem smo gasili požar. Vide se benzinska postaja, a južno od iste skladište i odlagalište Karepovac. Brat mi je shvatio da požar dolazi od strane Kučina prema Dračevcu oko 19:00 h te su on i otac brzo počeli izvlačiti vatrogasna crijeva i pripremati se. Nismo dobili obavijest ni od koga da se požar približava.

19:04 h — trenutak u kojem je moja obitelj postala svjesna da požar dolazi put nas. Bio sam u centru grada kad me u 19:23 h nazvala majka da se hitno vratim jer se požar približava našoj kući. Požar je došao do našeg dvorišta oko 19:35 sati. 19:38 h — trenutak u kojem je požar došao do ceste koja omeđuje naš maslinik i dvorište. Na njoj se vidi moj otac kako uz pomoć kuma (koji nije u kadru) polijeva vegetaciju ispred nadolazećeg požara. (“Opet njih dva zajedno na prvoj crti kao i prije 25 godina” — moja mama)

Susjedi su nam pomagali u gašenju

Odmah sam se autom zaputio kući, putem sam morao odustati od smjera ul. Domovinskog rata — ul. ZNG — Brza cesta zbog prometnog čepa koji je nastao odmah na ulasku u ul. ZNG. To je bila sreća u nesreći jer sam na vrijeme shvatio da je brza cesta opet zatvorena i uspio skrenuti natrag na ul. Domovinskog rata te “kozjim putevima” preko Brda i Neslanovca zaobišao prometni čep. 19:49h — trenutak kad sam došao kući
Kući sam došao u 19:49 h. Do tada se već evakuiralo dosta vozila s područja koje je bilo izravno na fronti požara, od čega nekoliko autobusa, kamiona, bagera i jedna cisterna za prijevoz goriva.

Do tog trenutka se okupilo dosta susjeda, ali i slučajnih prolaznika, koji su se zaustavljali, izlazili iz vozila i priskakali u pomoć. Dio njih je bio i iz Torcide, koji su se tu slučajno našli na putu prema Kučinama, ali kako su vidjeli da je vatra došla do kuća i da je gasi samo moja obitelj, odmah su priskočili. Brzina kojom su se okupili ljudi sa svih strana i pomagali je bila nevjerojatna. I sad mi se stegne oko srca od ponosa i zahvalnosti. Iako je najgore za našu kuću prošlo do trenutka kad sam ja došao — veći dio zahvaćene površine je već izgorio, a napredak vatre preko ceste i na maslinik je zaustavljen na tom dijelu — panika i nesnalaženje su bili zastrašujući.

Kronologija požara u Dračevcu

Odmah su mi rekli da ne stojim u blizini dalekovoda jer još nisu isključili struju te da rukama stišćem vatrogasno crijevo jer nema dovoljno pritiska. Nakon 5 min su se počele nizati detonacije iz smjera benzinske postaje te se nad nas nadvio gusti crni dim koji je smrdio na zapaljenu plastiku i gumu. Odmah smo vidjeli kako ogroman plamen guta susjedno skladište i okružuje kuću pa smo brzo pohitali gore da pokušamo nekako spriječiti širenje vatre na tom mjestu, ali kako je dim bio toliko gust nismo mogli vidjeti gdje gori.

20:09h — Zapaljeno skladište. Netko je povikao da se zapalila benzinska postaja i da bježimo ili ćemo svi poginuti. Tu smo nekoliko puta svi trčali naprijed — natrag dok vjetar nije jače zapuhao i otkrio nekoliko ljudi na drugom kraju ceste — odmah kraj benzinske pumpe. Tad smo shvatili da nam nema natrag, da treba pomoći, i svi smo brzo privukli vatrogasna crijeva i počeli gasiti skladište. Srećom, benzinska postaja je bila obranjena, i to od strane desetak momaka koji su “samo došli gledat”. Detonacije koje su se čule su potjecale od autobusnih guma i rezervoara goriva u skladištu, a ne od postaje.

Onda smo se prebacili na Kilu

20:34h — Oni su “samo došli gledat”, a završili su braneći benzinsku pumpu. U tom trenutku je širenje požara bilo zaustavljeno. Došli su vatrogasci (oko 20:15) te smo se usmjerili na gašenje onih dijelova gdje je još tinjalo. Oko 21:30 h smo shvatili da se vatra proširila na područje iza Dračevca te smo automobilom, ja i trojica potpunih neznanaca koji su pomagali kod naše kuće, otišli na Kilu. Tamo je već bilo mnoštvo ljudi, njih preko 100, ali i vatrogasci, te nije bilo puno toga što smo mogli učiniti osim gledati i prebacivati vatrogasna crijeva. Tu sam sreo nekoliko poznanika, koji su iz različitih dijelova grada došli pomoći. Naše iskustvo je bilo traumatično, ali ni blizu onom što su doživjeli ljudi kojima su izgorjela poljoprivredna zemljišta, automobili, skladišta i kuće.

Ipak, jedna stvar nam je zajednička, a to je da su praktički sami građani spriječili veću štetu, dok su se službe pojavile u trenutcima kad je najgore već bilo prošlo. Moje pitanje je: ako ovo nije bila stihija, što jest? I ako je sustav trebao ovako reagirati, je li nam sustav uopće potreban? Govorit ću opet samo iz vlastitog iskustva i iskustva ljudi s kojima sam razgovarao. Osim sjećanja, koristim i sreću da je cijeli događaj jako dobro dokumentiran fotografijama i videom. Ovo su činjenice koje, po mom sudu, govore upravo da sustav nije dobro reagirao:

1. Nekontrolirano kretanje požara

Požar je krenuo od Tugara, sela udaljenog 13,3 km zračne linije od moje kuće. Vjetar ga je nosio na različite strane, među ostalim preko obronaka Mosora i put Mravinaca. Napravio sam mapu kako bi se prostorno odredilo kretanje požara. Pozivam sve koji imaju preciznije informacije da se jave kako bih mogao poboljšati prikaz. Prikaz kretanja požara 17.7. od 16h do 22h. Svaki sloj prikazuje jedan sat. Već je dosta puta gorjelo istočno od Kučina (krajnji lijevi dio žutog područja), ali nikad nije prešlo južno.

Ako je postojala prilika da se spriječi širenje požara prema Gradu Splitu, to je bilo tu. Nakon toga nije ni bilo pokušaja zaustavljanja požara sve do prvih kuća na Dračevcu i Kili. Ako je sustav reagirao kako treba, podrazumijeva li to puštanje da se požar nekontrolirano kreće među kućama dok ne dođe do neke prirodne barijere ili građana? Ako je to istina, onda premijer i ja imamo potpuno različito poimanje pojma “kontrola”.

2. Nikakvo obavještavanje građana

Pogotovo onih koji su bili na liniji kretanja požara. Kad je bilo jasno da je požar krenuo prema Karepovcu i Gradu, nikakva obavijest nije poslana građanima. Stanovnici Dračevca su se počeli pripremati na požar tek u 19 h, najvjerojatnije tek 2 sata nakon što je propuštena prilika da se požar zaustavi ispod Mravinaca. Ako u okvir pravilnog reagiranja sustava ulazi i to da građani sami gase požar i brane svoje kuće (i to usred Grada!), ne bi li bilo logično da se građane odmah obavijesti da se počnu pripremati za vatrenu stihiju? Ili je logična priprema građana na požar — nepripremanje?!

3. Kasno vrijeme dolaska vatrogasaca

Razlika između učinkovitosti vatrogasnog vozila s 4–5 obučenih vatrogasaca u punoj opremi i 20–30 golorukih građana s kantama i običnim vrtnim gumama za polijevanje je naprosto nevjerojatna. Jedno vatrogasno vozilo ugasi u 5 min više nego 20 građana za 45 min. Ipak, u onom nakritičnijem trenutku, kad je stihija bila najveća, građani su bili prepušteni sami sebi.

Ok, možda nije bilo nekog strateškog, ili atraktivnog, razloga da se vatrogasce odmah upućuje na obranu moje kuće. Ali zašto onda nisu strateški bili raspoređeni na obranu benzinske pumpe na brzoj cesti, odmah ispod Mravinaca, ili na Karepovcu, ili kod trafostanice na Kili?

4. Neodređene lokacije upućivanja vatrogasaca

Nevjerojatno, ali istinito: vatrogasci nisu znali gdje trebaju ići, kojim putem doći do skladišta o kojem sam govorio. Ne mogu sa sigurnošću tvrditi, ali koliko sam uspio zaključiti, oni samo dobiju naredbu “idi na Dračevac” ili “idi na Kilu”, bez da znaju gdje točno. To je pogotovo bilo pogubno na tom dijelu jer su ceste nepovezane. Naš sustav očito funkcionira na isti način kao prije 100 godina. S tornja pogledaj gdje otprilike gori pa pošalji vatrogasna kola u tom smjeru. Kad dođu tamo, neka ti jave koja je situacija pa, ako treba, pošalji još pokoja. Odličan nam je takav sustav!

5. Nedostupnost opreme za gašenje

Da je sve ovisilo o dva hidranta i 4 vatrogasna crijeva koje smo imali na raspolaganju (dvije moja obitelj i dvije NIRS), ne bi nam bilo pomoći. Na Kili hidranti uopće nisu radili, a druge nisu mogli ni otvoriti. Nije bilo dovoljno maski za lice, a opskrbu vodom su organizirali sami građani. Vodovod. Čim je došla vatra, odmah je popustio pritisak. Nemam što reći nego: WTF???Elektrodalmacija. Vatra je zapalila nekoliko drvenih stupova, visoki plamen se nalazio odmah ispod dalekovoda.

Ne znam je li bilo opasnosti, ali činjenica je da nije bilo lagodno biti ispod žica pod naponom. Trebalo im je barem sat vremena da isključe struju. Ako ovo nije stihijski nego uredno funkcioniranje sustava, onda mi na pamet pada samo jedna usporedba — kako se SSSR obranio u Staljingradu. U našem slučaju, srećom, nije bilo žrtava, ali zato usporedba s primijenjenom taktikom našeg “zapovjedništva” potpuno stoji.

6. Zakrčenost cesta u hitnim situacijama

Prometni kolaps kojeg je uzrokovalo zatvaranje brze ceste Solin — Klis, hitna evakuacija stanovnika iz Kučina i Mravinaca te navala građana iz svih strana da dođu na ugroženo područje i pomognu u obrani mi govori samo jedno. Sreća pa nije bilo neke veće katastrofe i potrebe za evakuacijom stanovništva iz Grada. Brza cesta je ionako zatvorena 20% vremena, a ul. ZNG, kao jedan od dva jedina izlaza iz Grada, je prilikom svake veće gužve zakrčena! Da smo u Japanu, svi odgovorni za takvo stanje kritične infrastrukture bi odavno podnijeli ostavke i ispričali se narodu jer su ga iznevjerili i doveli u opasnost.

7. Loše uvođenje dragovoljaca u teren

Da nije bilo Torcide koja je mobilizirala više stotina ljudi u manje od sat vremena, da nije bilo udruge veterana 4. Gardijske brigade i građana koji su obavijesti prenosili putem društvenih mreža, a uz činjenicu da su službe zakasnile, tko zna kako bi sve završilo. Ipak, ulazak dragovoljaca u teren je bio potpuno nepripremljen. Tko je očekivao da će uputa biti obucite duge hlače i rukave te maske za lice. Čovjek bi očekivao da uređen sustav ima informaciju gdje je fronta požara, u kojem smjeru puše vjetar i kamo požar ide, tko je i gdje ugrožen, gdje se nalaze hidranti i druga oprema, kako postupiti u blizini benzinske pumpe ili zapaljenja gume, automobila, kuće…Ničega takvog nije bilo.

8. Širenje dezinformacija

Ono čega jest bilo su dezinformacije. Građani nisu ni znali gdje je požar, dokle je stigao, gdje je potrebna pomoć, gori li Lovrinac ili Karepovac, je li zapaljena benzinska postaja, je li otvorena brza cesta… Svemu tome nije pomoglo ni zagušenje telekomunikacijske mreže. Tijekom ta 3 sata nikoga nisam mogao dobiti na mobitel niti je itko mogao uspostaviti poziv sa mnom.

Koga sve smatram krivim

Moj je dojam, gledajući istupe Andreja Plenkovića, Kolinde Grabar Kitarović, Ante Sanadera, Blaženka Bobana i Andre Krstulovića Opare, da je dan poslije požara najbitnije bilo što brže i snažnije poslati poruku u javnost da nitko nije odgovoran. Nisam stekao dojam ni za premijera ni predsjednicu da su došli utvrđivati odgovornost i istu zahtijevati od službi. Ovaj pokušaj pozivanja na odgovornost od strane predsjednice je vrlo brzo razotkriven kao pokušaj obračunavanja sa političkim protivnicima.

Ono što očekujem je otvaranje istrage koja će utvrditi sve kritične točke u kojima je sustav zakazao, utvrđivanje odgovornosti svih onih koji su obnašali odgovorne funkcije te utvrđivanje odgovornosti svih onih koji su lošim upravljanjem doveli cijeli sustav u ovako loše stanje. Po meni odgovorni su: 1. Glavni vatrogasni zapovjednik RH Slavko Tucaković
Zbog loše reakcije i loše koordinacije cijele operacije. Nije normalno da požar prijeđe 13 km i na kraju bude zaustavljen tek od strane građana. Ova situacija nije smjela biti moguća.

2. Predsjednik Hrvatske vatrogasne zajednice   Ante Sanader.
Zbog lošeg upravljanja vatrogasnom zajednicom, koja je dovela do ovakve loše situacije te negiranja bilo kakve odgovornosti i grešaka. Priznajem, nisam znao da je naš bivši župan na čelu vatrogasaca. Je li on prije nego je postao (loš) župan bio najsposobniji vatrogasac ili je postao jednako loš rukovoditelj vatrogasne službe nakon što je bio loš župan?

3. Grad Split — svi dosadašnji gradonačelnici
Potrebno se potruditi da otkrijete tko je odgovoran za taj čep u ul. ZNG odnosno činjenicu da sa dvije prometne nesreće cijeli Grad može biti odsječen. Potpuni prometni kolaps je onemogućio kretanje građana, vatrogasaca i drugih službi u kritičnom trenutku i sigurno je doprinio širenju požara prema centru Grada. Umjesto da se brinu o ovome, oni u prostornom planiranju dodijeljuju nove građevinske čestice za svoje pajdaše. Za ovo su odgovorni gradonačelnici koji nisu našli shodnim dovršavati ceste kao što su Vukovarska, Bračka, Lovrinačka, Put Mostina, Mostine, Zagorski put, Solinska. Ne daj Bože većeg zla, jer ako ovisimo o njima, nema nam spasa.

4. Direktor Čistoće Split d.o.o. — Miroslav Delić
Jer ne postoji transparentan nadzor stanja zraka nad Karepovcem. Informacije o mjerenjima stanja zraka su potpuno nepouzdane. Postoji realna opasnost da je stanje gore nego se prikazuje, a sve to dok istovremeno zemlje trećeg svijeta šalju satelite u zemljinu orbitu.
Ako sam koga zaboravio ili krivo optužio, molim za pomoć s konkretnim informacijama. Također, očekujem i od premijera da se ispriča građanima, da prizna da sustav nije bio ni spreman, ni kapacitiran, ni dobro vođen, te da zatraži od svih odgovornih ostavke.

Zbog čega ne možemo računati na državu

Ova katastrofalna situacija nam je svima opet pokazala da smo doslovno prepušteni sami sebi. Vrlo je jasna i nedvosmislena poruka koju nam je poslala: ne računaj na državu. Ako je to tako, čemu nam služi ova država? Što će biti kad dođe do situacije u kojoj takav način rješavanja problema neće biti dovoljan? Trebamo li prijeći preko ovoga što smo doživjeli i uvjeravati sami sebe da je to normalno? Ili možemo pogledati sebi u oči i reći da olako shvaćamo odgovornost za vlastiti život i imovinu, a da to posebno vrijedi za najodgovornije osobe?

Ako vam je normalno da ste vi, vaši roditelji ili djeca, probdjeli noć braneći kantama vode svoje ili kuće potpunih neznanca, i da ste pri tom svjesni da vas je samo sreća spasila od veće tragedije, onda ne očekujem da podržite moja pitanja i zahtjeve. Ako, pak, mislite da to nije normalno i da se pod hitno treba nešto poduzeti, onda vas molim da podijelite ovaj tekst, pomognete ga potkrijepiti dodatnim činjenicama i informacijama te sami zatražite ostavke odgovornih.